I Kž-966/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 966/11-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Branka Brkića, mr. sc. Marijana Svedrovića, Zlate Lipnjak Bosanac i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. G. G., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-195/11 od 9. studenog 2011., u sjednici održanoj dana 23. siječnja 2013.,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbe opt. G. G., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je optuženik djelom za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, neovlaštenom proizvodnjom i prometom droga iz čl. 190. st. 1. KZ-a ("Narodne novine", broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11).

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. G. G., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kaznenopravnoj sankciji, te se opt. G. G. za kazneno djelo iz čl. 190. st. 1. KZ/11 za koje je sada proglašen krivim, temeljem tog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te se prema istom temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

III. U ostalom dijelu žalba opt. G. G. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-195/11 od 9. studenog 2011. opt. G. G. proglašen je krivim za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ/97 te je uz čl. 57. st. 4. toč. c. KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije primjenu odredbe

godine.

I Kž 966/11-4

Temeljem odredbe iz čl. 173. st. 7. ZKP/97 od optuženika je oduzeta opojna droga marihuana u količini od 184,4 g koja će se po pravomoćnosti presude uništiti.

Temeljem odredbe iz čl. 122. st. 1. u svezi s čl. 119. st. 2. toč. 6. ZKP/97 optuženik je obvezan naknaditi paušalni trošak kaznenog postupka u iznosu od 500,00 kuna.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. G. G., po braniteljici po službenoj dužnosti D. O., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu F. L. i D. O. u Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o kaznenoj sankciji, uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu na način da okrivljeniku izrekne kaznu zatvora u trajanju od godinu dana te da na istu primjeni institut uvjetne osude, a podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Odgovor na žalbu nije podnesen.

Izjašnjavajući se o žalbi Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, po zamjeniku Petru Pulišeliću, podneskom broj KŽ-DO-1831/11 od 3. siječnja 2012. predlaže žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu.

Žalba optuženika djelomično je osnovana.

Neosnovana je žalba optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka.

Naime, iako se žalba nominalno podnosi zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, isti žalbeni osnov se ne obrazlaže, a ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti niti ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP/97.

Također je neosnovana žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, pozvan u smislu odredbe čl. 320. st. 4. ZKP-a da iznese svoj stav prema optužbi optuženik se očitovao da se smatra krivim, pa je žalba po ovom žalbenom osnovu isključena po čl. 363. st. 7. ZKP/97, obzirom da je njegovo priznanje sukladno sa dokazima sadržanim u spisu. Optuženik pa je u svojoj obrani priznao da je u tegle zasadio sjemenke indijske konoplje, od kojih je 16 izniklo, koje su mu uostalom prilikom pretrage i pronađene, pa se njegova žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje neosnovanom, a pitanje da li je inkriminirane biljke namjeravao konzumirati samo za sebe nije relevantno obzirom da ga optuženica niti ne tereti da bi inkriminiranu drogu proizveo radi prodaje.

Međutim, i mimo žalbe optuženika, sud je po službenoj dužnosti, a temeljem ovlasti iz čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP/97 utvrdio da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon. Naime 1. siječnja 2013. stupio je na snagu novi KZ/11 koji za kazneno djelo proizvodnje tvari koja je potpisom proglašena opojnom drogom u čl. 190. st. 1. to propisuje kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, koji zakon je evidentno blaži za počinitelja u odnosu na

I Kž 966/11-4

KZ/97, koji je za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga proizvodnjom opojne droge u čl. 173. st. 2. KZ-a propisivao kaznu zatvora u trajanju od najmanje tri godine.

Stoga je po službenoj dužnosti valjalo preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela te zbog pravilne primjene kaznenog zakona inkriminiranu djelatnost optuženika označiti kao kazneno djelo iz čl. 190. st. 1. KZ-a, obzirom da je prilikom odlučivanja o žalbi optuženika drugostupanjski sud dužan primijeniti blaži zakon, a sve u smislu odredbe čl. 3. st. 2. KZ/11.

Također je osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni, i njegov prijedlog da se prema njemu primijeni uvjetna osuda.

Naime, za predmetno kazneno djelo optuženiku su u prvostupanjskoj presudi primijenjene odredbe o ublažavanju kazne ispod zakonskog minimuma, koji je po odredbi čl. 173. st. 2. ZKP/97 bio propisan na tri godine, a kako je novi zakon daleko blaži za počinitelja, jer on za predmetno kazneno djelo propisuje kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina, to primjenom novog kaznenog zakona, i bez primjene odredaba o ublažavanju kazne, valja optuženiku izreći kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a osnovan je njegov prijedlog da mu se primjeni uvjetna osuda, koja će po stanovištu ovog suda s rokom kušnje od tri godine u cijelosti ostvariti svrhu kažnjavanja odnosno kaznenopravnih sankcija uopće.

Na strani optuženika pronađene su samo olakotne okolnosti, koje se ogledaju u činjenici da je tempore criminis bio mlađa osoba sa nenavršenih 23 godine, da je drogu proizveo radi vlastite upotrebe, radi olakšanja zdravstvenih tegoba, da je do sada bio neosuđivan, da je priznao kazneno djelo i omogućio efikasnije okončanje postupka. izrazio iskreno kajanje zbog počinjenog, što ovaj drugostupanjski sud dovodi do uvjerenja da će i bez izvršenja kazne zatvora primjenom uvjetne osude biti u cijelosti ostvarena svrha kažnjavanja, te da optuženik ubuduće neće činiti kaznena djela, a da će izrečena kaznenopravna sankcija u sebi ostvariti i svrhu pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela te svrhu generalne prevencije.

Slijedom izloženog a temeljem odredbe čl. 387. i 390. st. 1. ZKP/97 valjalo je po čiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela, te djelomično prihvatiti službenoj dužnosti preina

žalbu optuženika zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji i o svemu odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 23. siječnja 2013.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.