Legislator Case Law & Legislation
Rev-1869/1992-2 AI generated

Croatian Supreme Court allows partial revision of non-material damage award based on Article 200 ZOO.

Case Number Rev-1869/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the plaintiff's revision against a lower court judgment that partially awarded non-material damages. The plaintiff argued the lower court incorrectly applied Article 200 of the Obligations Act regarding the calculation of compensation for physical pain, mental suffering, and fear. The court found the lower court's assessment insufficient given the plaintiff's young age and the extreme intensity and duration of her injuries, thereby increasing the awarded damages to match the plaintiff's full request.

Legislator headnote

AI generated

Article 200 of the Obligations Act; Article 395 of the Civil Procedure Act: When assessing non-material damages for physical and mental suffering, the court must consider the intensity and duration of pain, the significance of the injured good, and the specific circumstances of the victim, such as their age, to ensure a fair and just compensation.

Keywords

AI generated
non-material damage physical pain compensation mental suffering award Article 200 Obligations Act revision procedure fair compensation pain and suffering

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1869/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljat, kao predsjednika vijeća, te Gordane Gasparini, Augusta Husinec, Vladimira Drakulić i Veseljka Šeparović, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G.T. iz S., kojeg zastupa Ž.P., odvjetnik iz S., protiv tužene C. o. d.d., Z. (Poslovna jedinica S. ), radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 17. travnja 1992. br. Gž-322/92, kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 18. listopada 1991. br. P-1008/89, u sjednici održanoj dana 25. lipnja 1993.,

p r e s u d i o j e :

I. Revizija tužitelja se prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Splitu br. P-1008/89 od 18. listopada 1991. i presuda Okružnog suda u Splitu br. Gž-322/92 od 17. travnja 1992. preinačuju u dijelu odluke o iznosu novčane naknade nematerijalnih šteta i sudi:

"Tužena je dužna platiti tužitelju: na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove - iznos od 1,500.000 HRD, na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti - iznos od 8,000.000 HRD, na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog nagrđenja - iznos od 1,000.000 HRD i na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljeni strah - iznos od 1,500.000 HRD, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 18. lipnja 1991. do isplate, u roku od 15 dana".

II. Tužena je dužna nadoknaditi tužitelju trošak cijelog postupka u iznosu od

HRD, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Splitu br. Gž-322/92 od 17. IV. 1992. djelomično je uvažena žalba tužitelja i presuda Općinskog suda u Splitu br. P-1008/89 od 18. X. 1991. djelomično je preinačena u dijelu odluke o iznosu novčane naknade nematerijalne štete tako da je tužitelju na ime ukupne naknade nematerijalne štete dosuđen iznos od 1,290.000 HRD, umjesto, kao u presudi suda prvog stupnja, iznos od 900.000 HRD.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači i tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete usvoji u cijelosti.

Tužena nije odgovorila na reviziju niti se o reviziji izjasnio javni tužitelj. Revizija je osnovana.

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora jest zahtjev za naknadu štete zbog tjelesne povrede zadobivene u prometnoj nezgodi od 25. VII. 1985. U reviziji je sporno da li je u pobijanoj presudi pravilno primijenjeno materijalno pravo - čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) - i da je pravilno odlučeno o iznosu novčane naknade nematerijalnih šteta.

Za odluku o iznosu tužbenog zahtjeva - visini novčane naknade nematerijalnih šteta koje je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi od 25. VII. 1985. relevantno je ovo činjenično stanje:

- da je tužitelj u vrijeme prometne nezgode bio u dobi od 18 godina,

- da je u prometnoj nezgodi zadobio višestruki prijelom lijeve natkoljenice i lijeve potkoljenice, time da je prijelom potkoljenice bio otvorenog tipa,

- da je liječenje započeto u Vojnoj bolnici u S. a nastavljeno u M. državnoj bolnici, da je trajalo oko tri godine, da je izvršeno više operativnih zahvata i da su u toku liječenja u više navrata nastupile komplikacije koje su otežavale liječenje,

- da su fizički bolovi jakog intenziteta trajali najmanje dva mjeseca, bolovi srednjeg intenziteta oko šest mjeseci i bolovi lakšeg intenziteta oko godinu dana, s tim što se bolovi lakšeg intenziteta povremeno javljaju i nakon toga, kod preopterećenja ili promjene atmosferskih prilika,

- da su od posljedica zadobivenih povreda ostale trajne posljedice koje se ispoljavaju kao lakše ograničenje pokreta u desnom kuku, naglašeno (u jakom stupnju) ograničenje pokreta u desnom koljenu i desnom skočnom zglobu, deformirajuće promjene desnog koljena i desnog skočnog zgloba, djelomična kljenut lisnog živca, te funkcionalno izmijenjeni kvalitet ozlijeđenog mišića desne natkoljenice i potkoljenice, što sveukupno umanjuje tužiteljevu životnu aktivnost za 50%,

- da je kao posljedica istih povreda ostalo nagrđenje - brojni postoperativni ožiljci, izmijenjena boja kože, hipotrofija muskulature desne natkoljenice, te vidljivo šepanje, posebno kod nastupa zamora i prilikom uspinjanja uz ili silaska niz stepenice, te

- da je tužitelj pretrpio strah: jakog intenziteta prilikom i poslije povređivanja u trajanju od tri do četiri dana, strah srednjeg intenziteta daljnjih sedam dana, a strah blagog intenziteta još 14 dana, s tim što je u toku liječenja prilikom svake operacije trpio strah srednjeg intenziteta u trajanju od po nekoliko dana.

Na temelju ovog činjeničnog stanja, sud drugog stupnja, po ocjeni ovog revizijskog suda, pogrešno je (na štetu tužitelja) primijenio odredbu iz čl. 200. ZOO kada je tužitelju za sve vidove nematerijalne štete dosudio ukupan iznos od 1,290.000 HRD.

Prema odredbi iz čl. 200. ZOO za pretrpljene fizičke bolove i za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti kao i za strah i naruženost, sud će, ako nađe da okolnosti slučaja a osobito jačina bolova i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu (st. 1.), s tim što će pri odlučivanju o njezinoj visini voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom (st. 2.).

Utvrđene, naprijed navedene, okolnosti relevantne za odluku o iznosu novčane naknade nematerijalnih šteta i, posebno: da je tužitelj izrazito mlada osoba; da su fizički bolovi izuzetno dugo trajali i bili velikog intenziteta; da su dugotrajni i vrlo intenzivni duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti i nagrđenja i da će ove bolove tužitelj, s obzirom na izrazito mladu dob, trpjeti dugi niz godina; da je trpio dugotrajan strah i da je godinama trajao osjećaj uznemirenosti zbog ishoda liječenja - po ocjeni ovog suda opravdavaju da se novčana naknada za sve vrste nematerijalnih šteta dosudi u zatraženom iznosu: za fizičke bolove - u iznosu od 1,500.000 HRD, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti - u iznosu od 8,000.000 HRD, za duševne bolove zbog naruženosti - u iznosu od 1,000.000 HRD i za pretrpljeni strah - u iznosu od 1,500.000 HRD.

Tako dosuđene naknade rezultat su kriterija iz st. 2. čl. 200. ZOO i ukazuju se pravičnim novčanim naknadama ovih šteta.

Prilikom odlučivanja o visini naknade sud je uzeo u obzir i trajanje postupka, da je od dana povrede do donošenja presude suda prvog stupnja prošlo više od šest godina.

Ukupno dosuđeni iznos naknade štete iz štetnog događaja u kojem je tužitelj povrijeđen, prema kriteriju u vrijeme štetnog događaja, ne prelazi iznos do kojeg tužena odgovara.

Iz ovih je razloga, na temelju odredbe iz čl. 395. st. 1. ZPP, presuđeno kao u izreci.

Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. ZPP.

U Zagrebu, 25. lipnja 1993.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat v.r.