Rev-2325/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. S. iz G., zastupanog po punomoćniku B. P., odvjetniku u K., protiv tuženika C. o. d.d., Filijala Z., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-550/12 od 10. svibnja 2012., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini broj P-123/07-62 od 20. prosinca 2011., u sjednici održanoj 10. studenoga 2015.,
Legislator headnote
AI generatedRev-2325/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Obzirom na vrijednost predmeta spora pobijane drugostupanjske presude, odnosno kako ta presuda nije donesena prema odredbi čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP), protiv iste revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. i toč. 3. ZPP nije dopuštena.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2325/12-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. S. iz G., zastupanog po punomoćniku B. P., odvjetniku u K., protiv tuženika C. o. d.d., Filijala Z., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-550/12 od 10. svibnja 2012., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini broj P-123/07-62 od 20. prosinca 2011., u sjednici održanoj 10. studenoga 2015.,
r i j e š i o j e:
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Kutini broj P-123/07-62 od 20. prosinca 2011. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 22.110,37 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen te ujedno tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos 23.280,00 kn na ime parničnih troškova.
Presudom Županijskog suda u Sisku broj Gž-550/12 od 10. svibnja 2012. djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu i odluci o parničnim troškovima odbijanjem zahtjeva tužitelja preko iznosa 15.477,25 kn (za iznos 6.633,12 kn) te nalaganjem tuženiku isplatiti tužitelju iznos 12.339,70 kn na ime parničnih troškova.
Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev tužitelj je izjavio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, navodeći kao sporno pravno pitanje:
„Da li osoba koja vozilom upravlja javnom prometnicom (u konkretnom slučaju auto- cestom) dopuštenom brzinom i naiđe na neposuti i zaleđeni dio kolnika, koji prije toga ne može uočiti, time doprinosi nastanku štetnog događaja samo zato što tako smatra drugostupanjska presuda koja u zadnjem stavku na str. 3. i u prvom stavku na str. 4. obrazlaže da tužitelj brzinu kretanja nije prilagodio osobinama i stanju ceste?“
smatrajući da o rješenju istog ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koje i da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da o istom Županijski sud u Sisku u svojim odlukama broj Gž-1247/07, Gž-826/11, Gž-222/07, Gž-190/07, odnosno Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj Rev-2500/90, Rev-713/07 i Rev-296/08 izrazio pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane presude. Predloženo je stoga preinačenje pobijane presude odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanje prvostupanjske presude uz priznanje mu parničnih troškova.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije dopuštena.
Obzirom na vrijednost predmeta spora pobijane drugostupanjske presude, odnosno kako ta presuda nije donesena prema odredbi čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP), protiv iste revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. i toč. 3. ZPP nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U podnesenoj reviziji tužitelj je određeno naznačio pitanje zbog kojeg je podnio ovu reviziju, a koje pitanje se u okolnostima konkretnog slučaja uopće ne može smatrati važnim za odluku u ovoj pravnoj stvari, a time ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, to sve kod činjeničnih utvrđenja iz nižestupanjskih presuda: da se nezgoda dogodila 24. veljače 2006. oko 7,00 sati kada su na dionici Auto-ceste Z. – L. kojom se tada u pravcu Z. kretao tužitelj svojim vozilom, vladali zimski uvjeti vožnje uz prisutnost padalina – kiše koja je povremeno prelazila u snijeg i obratno, a što je i nalagalo prilagođavanje vožnje konkretnim uvjetima na cesti.
U takvim konkretnim okolnostima, a koje su nesporne u ovom revizijskom stupnju postupka, čini se bespredmetnim problematizirati mogućnost povremene pojave snijega i leda na kolniku, a time i mogućnost njegovog uočavanja, a kako to čini tužitelj postavljenim pitanjem. Naime, u okolnostima konkretnog slučaja pojava snijega i leda na kolniku auto- ceste kojom se kretao tužitelj kritične prigode niti je mogla biti iznenađenje za vozača, a niti neuočljiva, zbog čega pitanje koje je postavljeno nije odlučno za rješenje ovog spora. U takvoj situaciji, kada postavljeno pitanje nije važno za odluku u ovoj pravnoj stvari, nije ni bitno jesu li ostvareni ostali revizijski razlozi iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP u smislu dopuštenosti ove revizije.
Stoga je istu trebalo odbaciti, sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP.
Zagreb, 10. studenoga 2015.
Predsjednik vijeća:
Aleksandar Peruzović, v.r.