Gzp-1648/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1648/09-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja R. C., iz Z., zastupanog po punomoćnicima T. T. i I. U., odvjetnicima u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 30. listopada 2009., 25. ožujka 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžn-3823/08 roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju R. C. u iznosu od 4.700,00 (četiritisućesedamsto) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 30. listopada 2009. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09 - dalje: ZS), smatrajući da mu je zbog dugog trajanja postupka koji se vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Gžn- 3823/08 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5441/00 i temeljem službene provjere u pisarnici Županijskog suda u Zagrebu utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

Postupak je pokrenut 8. rujna 2000. pred Općinskim sudom u Zagrebu, tužbom tužitelja R. C., podnesenom protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje d.d., radi naknade štete.

Na ročištu 7. svibnja 2001. određeno je da će se izvesti dokaz prometnim vještačenjem te je naloženo tužitelju platiti predujam za vještačenje u roku od 30 dana.

Tužitelj je dostavio sudu uplatnicu kao dokaz o uplaćenom vještačenju uz podnesak dana 24. svibnja 2001.

Sudski vještaci su 21. lipnja 2001. vratili spis sudu jer da nema podataka na temelju kojih bi se moglo izvesti dokaz kombiniranim prometno-medicinskim vještačenjem.

Podneskom od 2. srpnja 2001. tužitelj navodi da se radi o šteti na vozilu te da kombinirano prometno-medicinsko vještačenje nije potrebno niti je određeno rješenjem suda.

Dopisom od 9. srpnja 2001. prvostupanjski sud je od tuženika zatražio na uvid izvid štete na vozilu tužitelja.

Podneskom od 3. rujna 2001. tuženik je obavijestio sud da su stranke zaključile Sporazum o namirenju.

Tužitelj se podneskom od 5. studenoga 2001. očitovao na podnesak tuženika od 3. rujna 2001.

Podneskom od 21 prosinca 2001. tuženik se očitovao na podnesak tuženika od 5. studenoga 2001.

Na ročištu dana 15. listopada 2003. izvršeno je spajanje spisa Pn-7045/01 na ovaj spis radi jedinstvenog raspravljanja te je ročište odgođeno za dan 5. travnja 2004. radi izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja.

Ročište 5. travnja 2004. odgođeno je jer nije pristupio uredno pozvani tužitelj te je slijedeće zakazano za dan 8. prosinca 2004.

Ročište 8. prosinca 2004. odgođeno je na prijedlog punomoćnika tužitelja radi očitovanja na navode tuženika s tog ročišta.

Tužitelj je dostavio sudu očitovanje podneskom od 20. prosinca 2004. kojim je ujedno uredio tužbeni zahtjev.

Glavna rasprava je zaključena dana 2. studenoga 2005. a presuda poslovni broj Pn- 5441/00, kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen u odnosu na I tuženika, a odbijen u odnosu na II tuženika, donesena je i objavljena na ročištu 8. studenoga 2005.

Tužitelj je podnio žalbu i prijedlog za ispravljanje presude dana 15. prosinca 2005.

Tuženik je podnio žalbu dana 22. prosinca 2005.

Sud je donio rješenje o ispravku presude dana 24. travnja 2006.

Predmet je radi donošenja odluke o žalbama stranaka otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu dana 29. svibnja 2006., koji je uz dopis poslovni broj Gžn-1893/06 od 4. prosinca 2007. predmet vratio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu jer nije bila priklopljena dostavnica za odgovor na žalbu I i II-tuženiku.

Predmet je ponovno dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu 24. studenoga 2008. gdje se postupak vodi pod poslovnim brojem Gžn-3823/08.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu, je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Tako pravno relevantno razdoblju, obzirom da je u konkretnom slučaju postupak još u tijeku, teče od podnošenja tužbe (8. rujna 2000.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (25. ožujka 2010.), što ukupno iznosi devet godina, šest mjeseci i sedamnaest dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da ukupna duljina trajanja konkretnog postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu i Županijskim sudom u Zagrebu u navedenom razdoblju razmatranja predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01 - dalje: Ustav).

Izloženom duljinom trajanja ovog postupka preko devet godina povrijeđen je standard suđenja u razumnom roku, jer je sukladno odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) postupak trebalo provesti bez odugovlačenja uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, dok je u odredbi čl. 311. st. 2. ZPP izraženo nastojanje za koncentracijom glavne rasprave tako da se po mogućnosti rasprava dovrši već na jednom ročištu.

Dugotrajnost postupka u konkretnom slučaju daje osnovu za zaključak da ipak nije vođen s potrebnom učinkovitošću, mada je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti, održao tijekom pravno relevantnog razdoblja pet ročišta te donio meritornu odluku.

Radi se o složenom postupku, obzirom da je na ovaj predmet spojen drugi predmet istog suda radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, te se postupak vodio protiv dva tuženika.

Predlagatelj, kao tužitelj u predmetnom parničnom postupku, je svojim držanjem bitnije utjecao na duljinu trajanja postupka. Tako je ročište 5. travnja 2004. odgođeno jer predlagatelj, iako uredno pozvan, nije pristupio na to ročište na kojem je trebao biti saslušan kao stranka u postupku. Nadalje, ročište 8. prosinca 2004. je odgođeno na prijedlog punomoćnika predlagatelja. Također, za istaći je da nakon podneska 5. studenog 2001., predlagatelj kao tužitelj nije pokazivao nikakav interes za ovu parnici niti za njezin ishod sve do ročišta 15. listopada 2003. Stoga je zaključak ovog suda da predlagatelj svojim pasivnim držanjem nije u dovoljnoj mjeri pokazao nastojanje da se predmetni postupak provede bez odugovlačenja i u razumnom roku. Također, činjenica da tijekom gotovo dvije godine predlagatelj nije pokazivao interes za ovaj postupak upućuje na zaključak da navedeni postupak ne predstavlja postupak koji je od većeg značenja za predlagatelja.

Visinu naknade u iznosu od 4.700.00 (četiritisućesedamsto) kuna predlagatelju je Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, te posebno uzimajući u obzir složenost ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Zato je na temelju odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS-a, valjalo prihvatiti zahtjev, dosuditi primjerenu naknadu te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 25. ožujka 2010.

S U D A C

Đuro Sessa, v.r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.