Rev-1334/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1334/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Gordani Matasić Špoljarić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja A. K. iz S., kojega zastupa punomoćnik Ž. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i partneri iz S., i protivnice osiguranja V. Z. iz S., koju zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u S., radi osiguranja novčane tražbine, odlučujući o reviziji protivnice osiguranja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžovr- 606/09 od 1. travnja 2010., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-4399/09 od 23. lipnja 2009., dana 10. svibnja 2011.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija protivnice osiguranja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud je prihvatio prijedlog predlagatelja osiguranja i odredio privremenu mjeru zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine pobliže označene u točki I.a izreke, uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnoj knjizi koju će provesti Zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Splitu Odlučio je da se zabrana smatra provedenom dostavom Zemljišno- knjižnom odjelu toga suda i traje do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka koji se vodi iza smrti D. N. pred javnim bilježnikom M. R. u S. broj …, …, odnosno pred Općinskim sudom u Splitu. Ujedno je naloženo protivnici osiguranja naknaditi predlagatelju osiguranja trošak postupka u iznosu od 6.100,00 kn.

Županijski sud u Splitu je rješenjem poslovni broj Gžovr-606/09 od 1. travnja 2010. potvrdio prvostupanjsko rješenje.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnijela protivnica osiguranja pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP) u svezi odredbe čl. 12. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 26/99, 42/00 – odluka USRH, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ).

Reviziju je podnijela, kako navodi, zbog slijedećih materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja:

1. „odgovornost“ privremenog nasljednika za dugove ostavitelja do donošenja prvostupanjske odluke u ostavinskom postupku, odnosno mogućnost sjedinjenja imovine nasljednika s ostavinom prije donošenja prvostupanjske odluke u ostavinskom postupku (čl. 130. st. 1. Zakona o nasljeđivanju – „Narodne novine“ broj 48/03, 163/03),

2. opravdanost vezivanja privremene mjere uz tijek ostavinskog postupka,

3. nužnost opravdanja privremene mjere odgovarajućim tužbama, odnosno prijedlozima za pokretanje postupka kao pretpostavka određivanja privremene mjere i dosude troškova u postupku osiguranja (čl. 303. st. 1. OZ).

Protivnica osiguranja ističe kako revizijski sud još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje o gore navedenim pravnim pitanjima, smatra da bi praksa drugostupanjskih sudova o gore navedenim pravnim pitanjima mogla biti različita, a uslijed mogućnosti različitog tumačenja zakonskih odredaba koje uređuju predmetna pravna pitanja. Pri tome se poziva isključivo na pobijanu odluku, a koja po njenoj ocjeni bitno odstupa od pravilne teleološke interpretacije predmetnih zakonskih odredbi. Smatra da je neosnovano vezivanje privremene mjere uz tijek ostavinskog postupka, navodeći ujedno da je zauzimanje pravnog shvaćanja od strane revizijskog suda o ovim pitanjima neophodno za osiguranje jedinstvene primjene zakona uslijed opasne šarolikosti pristupa ovim pravnim institutima i pitanjima u praksi.

Još ukazuje da nižestupanjski sudovi nisu primijenili odredbu čl. 303. st. 1. OZ, jer su oba nižestupanjska suda propustila utvrditi rok i obvezu podnošenja tužbe radi opravdanja ove privremene mjere, koja je po mišljenju ovrhovoditeljice posljedica pogrešnog tumačenja uređujuće odredbe spomenutog propisa.

Smatra da je zauzimanje pravnog shvaćanja u pitanju zadiranja u pravo vlasništva privremenom mjerom od strane revizijskog suda nužno radi budućeg osiguranja jedinstvene primjene zakona, koja će biti suglasna s međunarodnim ugovorima koji vezuju Republiku Hrvatsku.

Revidentica drži kako je zauzimanje pravnog shvaćanja o gore navedenim pravnim pitanjima od strane revizijskog suda od iznimne važnosti, kako preventivne, tako i korigirajuće za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana pred zakonom i sudovima, a sukladno čl. 26. Ustava Republike Hrvatske i međunarodnim ugovorima koji obvezuju Republiku Hrvatsku.

Predlagatelj osiguranja nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Ovaj sud je pobijano rješenje ispitao u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, zbog kojeg je podnesena, zbog čega nije ni ocjenjivao revizijske navode u kojima revidentica ističe da je odluka drugostupanjskog suda protivna zauzetom shvaćanju Europskog suda za ljudska prava.

Navodi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbe Ovršnog zakona kada su odredili privremenu mjeru predstavljaju revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a navodi da u drugostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi koji bi ukazivali da privremenom mjerom protivnici osiguranja neće pretrpjeti nikakvu štetu ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, iz kojih razloga se ne može izjaviti revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 12. st. 1. OZ u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. toč. 2. i 4. ZPP, na koju se poziva revidentica, propisano je da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

2. ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitih tumačenja određenih zakonskih odredaba,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

U st. 3. odredbe čl. 382. propisano je da u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da u izvanrednoj reviziji treba biti određeno navedeno pravno pitanje, da je da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije.

Revidentica nije navela razloge zbog kojih bi se moglo očekivati da bi o određivanju privremene mjere u praksi drugostupanjski sudovi mogli imati različita shvaćanja pa nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije propisane odredbom čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP. Odredbe Ovršnog zakona koje spominje revidentica su jasne i primjenjuju se u praksi duže vrijeme, a ona u reviziji ni ne navodi u čemu se sastoji nejasnoća spomenutih zakonskih odredbi i mogućnost njihovog različitog tumačenja. Revidentica ne ukazuje ni na jednu odluku nekog drugostupanjskog suda u kojoj bi odluka o određivanju privremene mjere bila različita od sporne odluke u ovom predmetu, a što bi ukazivalo na šarolikost u sudskoj praksi, kako to ona slikovito opisuje.

Budući da i sama revidentica tvrdi da o postavljenim pitanjima revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, to nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije propisane odredbom čl. 382. st. 2. toč. 4. ZPP.

Razlozi revizije svode se na razloge zbog kojih bi se mogla izjaviti redovita revizija, a svrha i cilj izvanredne revizije nije u zauzimanju pravnog stajališta u nekom konkretnom predmetu već u osiguranju jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. To može biti u slučaju kada je sudska praksa nižih sudova neujednačena ili postoji bojazan da bi o pravnom pitanju zbog kojeg je revizija izjavljena drugostupanjski sudovi mogli imati različita shvaćanja (npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja neke zakonske odredbe) no revidentica nije navela razloge zbog kojih bi rješenje postavljenih pitanja bilo važno u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema tome, revizija ne ispunjava jedan od zakonom propisanih elemenata za dopuštenost izvanredne revizije, a to su jasni i razumljivi razlozi iz kojih bi proizlazilo da bi postavljena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, te nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje izvanredne revizije.

Zato revizija u ovom predmetu nije dopuštena, te je sud primjenom odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao u izreci.

U Zagrebu, 10. svibnja 2011.

Sutkinja:

Gordana Matasić-Špoljarić, v.r.