Kzz-11/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 11/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Josipa Budinskog, kao predsjednika vijeća, Vesne Vrbetić i Dražena Tripala kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. R. H. i I. D., zbog kaznenog djela iz čl. 293. KZ, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 3. veljače 2003. godine br. KZZ-DO-15/03, podignutom protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 26. rujna 2002. godine br. Kž-88/02, u sjednici održanoj dana 18. siječnja 2006. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak- Parfenjuk,

p r e s u d i o j e :

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 26. rujna 2002. godine br. Kž-88/02 povrijeđen kazneni zakon u korist optuženika R. H. i I. D. u odredbi čl. 355. toč. 4. i 1. ZKP/93 (čl. 368. toč. 4. i 1. ZKP/97) u vezi čl. 224. KZ.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 26. rujna 2002. godine br. Kž-88/02 preinačena je presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 21. rujna 2001. godine br. K-311/95 u pravnoj oznaci djela, na način da su inkriminacije koje se optuženicima stavljaju na teret pravno kvalificirane kao kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. KZ, za koje su optuženici primjenom odredbe iz čl. 340. toč. 1. ZKP/93 oslobođeni od optužbe.

Protiv te presude Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede kaznenog zakona i predložio da se ta povreda počinjena u korist optuženika utvrdi.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

U zahtjevu se navodi da je Općinski sud u Bjelovaru proglasio krivim opt. R. H. i I. D., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. u svezi st. 1. KZ, počinjenog na način što su od 4. svibnja do 24. svibnja 1994. godine opt. R. H. kao direktor, a opt. I. D. kao zastupnik poduzeća K. na prijevaran način u ime i za račun te firme naručili i preuzeli od firme K. robu u vrijednosti od 56.716,64 kn, garantirajući platež izdanih računa akceptnim nalozima, znajući da je račun poduzeća blokiran i da robu neće moći platiti, oštetivši time spomenutu firmu za navedeni iznos.

Županijski sud u Bjelovaru je presudom od 26. rujna 2002. godine br. Kž-88/02, prihvaćanjem žalbe opt. R. H., a povodom te žalbe i žalbe opt. I. D., po službenoj dužnosti preinačio prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela i utvrdio da inkriminacije predstavljaju kazneno djelo iz čl. 293. KZ i na temelju čl. 340. toč. 1. ZKP/93 oslobodio je optuženike od optužbe, jer da u vrijeme počinjenja djela (1994. godine) djelo nije bilo propisano kao kazneno djelo.

Podnositelj zahtjeva za zaštitu zakonitosti smatra da je drugostupanjskom presudom povrijeđen zakon u korist optuženika, u čemu je u pravu.

Inkriminirano kazneno djelo odnosno prijevara kojom je ostvarena imovinska korist za vlastitu pravnu osobu, počinjena je prije stupanja na snagu novog kaznenog zakona (KZ/97) i ostvarivala je bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 137. KZRH.

Donošenjem novog kaznenog zakona navedena prijevara se ima pravno označiti po čl. 224. KZ, iako se može prihvatiti da činjenični opis predmetnog djela ispunjava i obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. KZ. Međutim, kako je kazneno djelo iz čl. 293. KZ novo kazneno djelo, uvršteno u novi kazneni zakon, pogrešno je drugostupanjski sud zaključio da bi se u konkretnom slučaju radilo o tom djelu, jer između odredbe čl. 137. KZRH i čl. 293. KZ nema pravnog kontinuiteta. Kazneno djelo iz čl. 293. KZ je jedan poseban oblik prijevare, ali s obzirom da nije kao takav postojao u vrijeme počinjenja djela, može se govoriti samo o pravnom kontinuitetu između kaznenog djela prijevare iz čl. 137. KZRH i kaznenog djela prijevare iz čl. 224. KZ, kako je to ispravno odlučio sud prvog stupnja.

Stoga je sud drugog stupnja pogrešno djelatnost optuženika pravno označio kao kazneno djelo iz čl. 293. KZ, s obzirom na vrijeme počinjenja djela i slijedom toga oslobodio ih od optužbe na temelju čl. 340. toč. 1. ZKP/93.

Time je ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 355. toč. 4. i 1. ZKP/93 (čl. 368. toč. 4. i 1. ZKP/97) u vezi čl. 224. KZ, u korist optuženika.

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 422. st. 2. ZKP/97 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 18. siječnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Josip Budinski, v. r.