Legislator Case Law & Legislation
Pn-19/2025-70 AI generated

Croatian court awards insurance claim for mental distress from relative's death but partially denies procedural costs.

Case Number Pn-19/2025-70
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The court ordered the insurance company to pay €10,451.92 in damages for mental distress caused by the death of a close relative in a traffic accident. While the plaintiff successfully recovered the main claim, the court reduced the awarded legal costs to half the total amount due to her partial success in the litigation. Additionally, specific procedural expenses were denied because they were unnecessary or related to adjourned hearings.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o obveznim odnosima; Zakon o parničnom postupku: The court awards damages for mental distress upon death of a close relative but adjusts legal costs based on the degree of success in the proceedings, granting only half to the prevailing party.

Keywords

AI generated
mental distress damages traffic accident liability legal costs allocation partial success rule insurance claim settlement

Cited Legislation

AI generated
čl. 154. st. 2. ZPP-a
AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: Pn-19/2025-70

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužiteljice IG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (kao pravna slijednica iza pokojne EG), koju zastupa punomoćnica Andrea Grugan Šagud, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetnik u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 22. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 4. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2 u roku od 15 (petnaest) dana tužiteljici IG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pravnoj slijednici iza pokojne EG isplatiti iznos od 10.451,92 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 7.631,56 eura od 4. listopada 2008. pa do isplate, a na iznos od 2.820,35 eura od 17.lipnja 2020. pa do isplate, i to po stopi do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.963,20 eur.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.437,50 eur.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužbu su 15. siječnja 2009. podnijeli tužitelji IG, KG, ČG i EG. Tom tužbom traže naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje- duševnih boli zbog smrti bliske osobe, radi se o naknadi neimovinske štete koju su pretrpjeli zbog smrti bliskog srodnika RG u prometnoj nesreći koja se dogodila 9. lipnja 2007. u Blaževdolu, Blaževdolska ulica kod kbr. 101, na način da je osiguranik tuženika ĐG uslijed neprilagođene brzine i alkoholiziranosti izgubio kontrolu nad vozilom, prešao na lijevu stranu kolnika, nakon čega je vozilo zahvatilo lijevu bankinu, prednjim lijevim dijelom udarilo u betonski most, uslijed koje siline udarca se okretalo u zraku oko 50 metara, palo na zemlju, a potom je opet odbačeno i okretalo se u zraku i konačno se zaustavilo oko 83 metra od mjesta prvog udara.

Navode kako je za predmetnu prometnu nesreću isključivo odgovoran osiguranik tuženika, koji je počinio niz grubih povreda odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa navode povredu odredbe čl.163.st.2., koja određuje da vozač osobnog automobila ne smije na prednjem sjedalu prevoziti osobu koja je pod utjecajem alkohola, povredu odredbe čl. 199. st.

1. koja zabranjuje upravljanje osobnim automobilom vozaču po utjecajem alkohola, kao i odredbe čl. 221. istog Zakona koje ograničavaju upravljanje automobilom osobama koje su položile vozački ispit za B kategoriju tijekom prve dvije godine na način da određuju najvišu dopuštenu brzinu, zabranu upravljanja automobilom dok su pod utjecajem alkohola, te zabranu upravljanja vozilima čija snaga motora prelazi 75 kWh, odnosno zabranu upravljanja osobnim automobilom bez prisutnosti osobe starije od 25 godina u vremenu od 23 sata do 5 sati. Navode kako je pokojni prednik tužitelja RG, sin tužitelja IG i KG, brat tužiteljice ČG, unuk tužiteljice EG, te je između njih postojala trajna zajednica života, koja se očitovala kroz emocionalnu, ekonomsku i egzistencijalnu povezanost.

Tužitelji IG i HG navode kako su pretrpjeli i imovinsku štetu u vidu troškova pogreba, izrade nadgrobnog spomenika i troškove ostavinskog postupka. Tužbenim zahtjevom od 15. siječnja 2009. tužitelji zahtijevaju primjerenu odštetu za povredu prava osobnosti na duševno zdravlje, te na ime neimovinske štete zahtijevaju za roditelje RG, tužitelje IG i KG za svakog iznos od 220.000,00 kuna, za sestru pok. RG ČG iznos od 75.000,00 kuna, za bake pok. RG, tužiteljice EG i JG svakoj iznos od 75.000,00 kuna, odnosno ukupno temeljem neimovinske štete iznos od 365.000,00 kuna.

Na ime imovinske štete tužitelji IG i HG zahtijevaju isplatu iznosa od 69.416,83 kune sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. listopada 2008. do isplate, kao i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Tužitelji su u tijeku postupka postavili i konačne tužbene zahtjeve.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju u odnosu na roditelje tj. tužitelje IG i KG, prigovara pasivnoj legitimaciji tužiteljica ČG i EG. Tuženik ističe prigovor podijeljene odgovornosti, jer je prednik tužitelja vlastitim ponašanjem doprinio nastanku štete, pristavši na vožnju s pijanim vozačem, s kojim je na momačkoj večeri konzumirao alkohol, odnosno svjesno pristao na sve rizike takve vožnje s pijanim vozačem, iako su mu prijatelji branili da sam upravlja vozilom, time da je i sam prednik tužitelja bio u teško pijanom stanju. Tuženik ističe da je roditeljima tužiteljima IG i KG isplatio svakome po 121.000,00 kuna na ime neimovinske, te 20.029,25 kuna s osnova imovinske štete i to 55% troškova spomenika po nespornoj visini od 16.500,00 kuna, te 55% troška pogreba , što iznosi 2.858,25 kuna, trošak ostavinskog postupka 55% što iznosi 671,00 kuna, te tužiteljici ČG s osnova neimovinske štete iznos od 37.970,75 kuna. Tuženik u odnosu na tužiteljicu ČG ističe da treba utvrditi njezinu trajnu zajednicu, jer je u trenutku nezgode bila momačka večer njezinog muža, pa tuženik pridržava pravo da istakne da joj nije platio taj iznos, ukoliko se utvrdi da je bila u zajednici sa svojim suprugom, a ne pokojnim RG, bratom. U odnosu na tužiteljicu EG tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, jer nisu ispunjeni uvjeti za naknadu štete, pa tuženik drži kako je u cijelosti ispunio svoju obvezu i predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

3. U ovoj pravnoj stvari donesena je po Općinskom sudu u Sesvetama, Stalnoj službi u Svetom Ivanu Zelini 5. veljače 2021. prvostupanjska presuda kojom je u pretežitom dijelu prihvaćen predmetni odštetni zahtjev 1. – 4. tužitelja.

4. Potom, je 5. prosinca 2023. Županijski sud u Zagrebu donio presudu i rješenje poslovni broj Gž-2856/2023-2 kojom je u pretežitom dijelu odbio kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika, djelomično je preinačio presudu i ukinuo je prvostupanjsku presudu u odnosu na dio razdoblje za koje je tužiteljima dosuđena zatezna kamata na naknadu štete. Dakle, djelomično je ukinuta prvostupanjska presuda bez potrebe vraćanja predmeta na ponovni postupak prvostupanjskome sudu.

5. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije. Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Revd-2434/2024-2 od 25. lipnja 2024. dopustio je tuženiku podnošenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2856/2023-2 od 5. prosinca 2023. u dijelu koji se odnosi na 4. tužiteljicu EG i to u odnosu na pravno pitanje: "Jesu li presude niže stupanjskih sudova nezakonite zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 212. toč. 1. ZPP u situaciji kada je prvostupanjskom presudom dosuđena naknada štete osobi koja zbog smrti nije mogla imati stranačku sposobnost a drugostupanjski sud istu djelomično potvrdi?"

U odnosu na ostale tužitelje nije dopušteno tuženiku podnošenje revizije, odnosno odbijen je njegov prijedlog za dopuštenje revizije.

6. Tuženik je 23. kolovoza 2024. podnio reviziju u odnosu na 4. tužiteljicu EG.

7. Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojim rješenjem poslovni broj Rev- 1355/2024-2 od 30. listopada 2024. ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na 4. tužiteljicu EG (točka XIII. i dio točke XIX izreke prvostupanjske presude). Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio je kako nije sporno da je prvostupanjska presuda, presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj Pn-66/2019-29 donesena 5. veljače 2021.; da je 4. tužiteljica EG preminula ..2020. da je tuženik protiv prvostupanjske presude podnio žalbu; da je prvostupanjski sud 12. kolovoza 2021. (a nakon što je bio obaviješten o smrti 4. tužiteljice) donio rješenje poslovni broj Pn-66/2019-37 kojim je utvrđen prekid postupka u ovom predmetu, u odnosu na 4. tužiteljicu EG radi smrti (točka I.), da je pozvana nasljednica pokojne EG, IG (ujedno i 1. tužiteljica u ovome postupku) da preuzme postupak (točka II. izreke); da je navedeno rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1963/2023 od 12. svibnja 2023.; da je pobijana drugostupanjska presuda donesena 5. prosinca 2023.

Nadalje, Vrhovni sud ocjenjuje kako s obzirom na postavljeno pravno pitanje za koje je dopušteno podnošenje revizije, relevantna je odredba čl.

77. st.

1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba, te st.

2. kojom je određeno da se posebnim propisima može odrediti tko može biti stranka u postupku osim fizičke i pravne osobe. U smislu odredbe čl. 354. st.

2. toč.

8. Zakona o parničnom postupku, apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik ili ako zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili pojedine radnje u postupku ako vođenje parnice odnosno, obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknado odobreno. Temeljem navedenih zakonskih odredbi, proizlazi da kada se presuda donese u odnosu na stranku koja je u trenutku donošenja presude preminula, da je počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st.

2. toč.

8. Zakona o parničnom postupku, a s obzirom da se radi o apsolutno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka presuda donesena opterećena takvom bitnom povredom je, nezakonita. To je ujedno odgovor na dio postavljenog pravnog pitanja, koji se odnosi na postojanje navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud u presudu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st.

2. toč.

8. Zakona o parničnom postupku, budući da je 4. tužiteljica EG u trenutku donošenja prvostupanjske presude 5. veljače 2021. bila preminula (preminula je 1. studenog 2020.). Također i drugostupanjski sud počinio je istu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, budući da je odlučivao o žalbi tuženika u odnosu na zahtjev dotadašnje 4. tužiteljice EG, jer je ona već bila preminula. Slijedom svega navedenoga, Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo je predmetnu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u odnosu na dotadašnju 4. tužiteljicu EG te je predmet vratio na ponovni postupak prvostupanjskome sudu.

8. Ovaj sud, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini je rješenjem poslovni broj Pn-66/2019-37 od 12. kolovoza 2021. utvrdio prekid postupka u odnosu na 4. tužiteljicu EG te je istim rješenjem nastavio predmetni postupak u odnosu na njenu nasljednicu IG.

9. Protiv tog rješenja tuženik je podnio žalbu. Potom, je Županijski sud u Zagrebu svojim rješenjem poslovni broj Gž-1963/2023-2 odbio žalbu tuženika i potvrdio je prethodno navedeno rješenje.

10. Dakle, predmetni postupak pravomoćno je nastavljen u odnosu na IG, nasljednicu pokojne 4. tužiteljice EG te je sada potrebno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva IG.

11. U ponovljenom postupku, tužiteljica IG podneskom od 2. svibnja 2025. specificirala je svoj tužbeni zahtjev na način da na ime naknade štete potražuje ukupan iznos od 10.451,92 eur, sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 7.631,56 eur od 4. listopada 2008. do isplate a na iznos od 2.820,35 eur od 17. lipnja 2020. do isplate.

12. Tuženik se nije očitovao u odnosu na specificirani tužbeni zahtjev tužiteljice IG.

13. Tijekom postupka sud je pregledao spis Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj KMP-40/08, pročitani su Zapisnik o očevidu istražnog suca Županijskog suda u Zagrebu od 9. lipnja 2007. (str. 9-11 spisa), optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KMP-DO-246/07 ( str. 12-14 spisa), obdukcijski nalaz (str. 15-20 spisa), uvjerenje o prebivalištu (str. 21,22 i 23 spisa), vjenčani list ( str. 24 spisa), izvadak iz matice rođenih (str. 25 spisa), smrtni list ( str. 26 spisa), račun Zelinskih komunalija (str. 27 spisa), radni nalog (str. 28 spisa), račun Javnog bilježnika (str. 29 spisa), račun klesara CG (str. 30 spisa), odštetni zahtjev ( str. 31-32 spisa), odgovor tuženika na odštetni zahtjev (str. 33, 53 i 92 spisa), rodni listovi (str. 43-44 spisa), dopis Zelinskih komunalija (str. 55 spisa), odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (str. 66-69,71,116-129,219-220, 299-301, 302-304, 306- 308, 310-317, 318-322, 323-331,352-356, 358-362, 407-411, 459, 470-472, 473, 475-477, 482-483, 484-486 spisa), zahtjev za zaštitu zakonitosti (str. 70 spisa), pročitan je pisani nalaz i mišljenje iz spisa Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj KMP-40/08 i saslušani su vještaci prof. dr. Josip Škavić i dipl. ing. Ivan Bedeniković (str. 74-80, 90-91 spisa), saslušan je ponovno vještak prof. dr. Josip Škavić (str. 237 spisa), pročitane su odluke sudova (str. 192-200, 363-387, 388-398, 399-406, 412-419, 461-465,466-469, spisa), novi orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH (str. 428-430 spisa), saslušani su svjedoci LG, VG, PG (str. 50-51 spisa), SG, ĆG (str. 63-65 spisa), MG, CG (str. 72-73 spisa), te tužiteljice IG i ČG (str. 47-48 spisa), saslušan je vještak dr. Josip Škavić ( str. 237-238 spisa), izveden je dokaz kombiniranim prometno sudskomedicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. Srećko Hlišć i doc. dr. Marija Baković (str. 274-281, 283-285 spisa), saslušani su vještaci dipl. ing. Srećko Hlišć i doc. dr. Marija Baković (str. 425-427 spisa), sudsku praksu (str. 459 – 477 spisa) te sudsku praksu (str. 482 – 486 spisa).

14. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio kako je predmetni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

15. Predmet ovog ponovljenog postupka je tužbeni zahtjev IG (kao nasljednice iza pok. EG) za naknadu neimovinske štete zbog smrti unuka pokojne EG, RG, koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi 9. lipnja 2007., kao suvozač u osobnom vozilu kojim je upravljao osiguranik tuženika ĐG.

16. Potrebno je istaknuti kako je u ranijem tijeku postupka, već pravomoćno presuđeno da 1. tužiteljica IG i 2. tužitelj HG (roditelji pokojnog RG), kao i 3. tužiteljica ČG (sestra pokojnog OG) imaju pravo na naknadu neimovinske, a 1. i 2. tužitelji i imovinske štete uslijed smrti RG u predmetnoj prometnoj nezgodi.

17. S obzirom na to kako se i tužbeni zahtjev u ovom ponovljenom postupku odnosi na isti štetni događaj, samo što ga je istaknula pokojna baka RG, EG, a sada je isti preuzela njena nasljednica, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja iz ranijeg tijeka postupka, koji je pravomoćno okončan u odnosu na 1. – 3. tužitelje.

18. U nastavku presude prikazat će se što je utvrđeno i kakvu su pravnu ocjenu dali sudovi u dosadašnjem tijeku postupka, a kojoj se priklanja i ovaj sud u ovom ponovljenom postupku.

19. Nije sporno da je u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici osiguranik tuženika proglašen krivim pravomoćnom presudom što je 9. lipnja 2007. oko 01,40 u mjestu Blaževdolu, upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] u alkoholiziranom stanju, pri koncentraciji od najmanje 1,47 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, zbog čega su mu vozačke sposobnosti bile smanjene, istočnom stranom kolnika Županijske ceste broj 3287 u pravcu juga dolaskom do kbr. 101 Blaževdolske ulice, protivno odredbi čl. 47. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (neprilagođena brzina) prešao na suprotnu stranu kolnika, vozilom zahvatio bankinu prednjim lijevim dijelom automobila udario u betonski kolnik ulaza u dvorište kbr. 101, gdje je uslijed siline udarca vozilo odbačeno u zrak, te se okretalo u zraku, a prilikom prevrtanja vozila putnik suvozač RG je ispao iz vozila i na mjestu preminuo.

20.Tijekom postupka postalo je nesporno i da smrtno stradali RG nije bio vezan pojasom, sporno je pitanje da li bi vezivanje pojasom spriječilo smrtni ishod.

21. U ranijem tijeku postupka sudski vještaci Ivan Bedeniković i prof. dr. Josip Škavić u nalazu i mišljenju u kaznenom postupku, koji je korišten i u ovom postupku, u bitnome su utvrdili da je brzina vozila u trenutku udara u betonski most bila oko 96 km/h, te je u času udara došlo do polijetanja svih predmeta u vozilu, pa i tijela osoba , prema naprijed i ulijevo, ozljede koje je zadobio prednik tužitelja, sada pokojni RG, odgovaraju očekivanim ozljedama za osobu na mjestu suvozača u slučaju da nije vezan sigurnosnim pojasom, te opisanim ozljedama treba dodati i one koje su nastale ispadanjem tijela kroz desna vrata vozila, prilikom rotacije vozila u smjeru obrnutom od kretanja kazaljki na satu. Prema mišljenju prof. dr. Škavića nije moguće sa sigurnošću isključiti da bi RG zadobio iste ili slične smrtonosne ozljede prilikom naleta vozila na prepreku i prevrtanja i u slučaju da je bio vezan pojasom, jer pojas sprječava polijetanje tijela prema naprijed ali ga ne štiti od bočnih ili vertikalnih pomaka kakvi su se i u konkretnoj prometnoj situaciji i dogodili, te je vještačenjem u kaznenom postupku utvrđeno da je RG umro nasilnom smrću radi zgnječenja glave.

22. U svom usmenom nalazu i mišljenju na glavnoj raspravi u ovom postupku 6. travnja 2010. vještaci dr. Škavić i dipl. ing. Bedeniković u cijelosti su ostali kod pisanog nalaza i mišljenja u kaznenom postupku od 8. studenog 2009., vještak Bedeniković je odgovorio na pojedina pitanja tužitelja i umješča koja su bila važna za otklanjanje mogućnosti da je prednik tužitelja stradao na mjestu vozača što sada nije sporno. U pogledu utvrđene dinamike kretanja vozila vještaci su ostali kod zajedničkog nalaza i mišljenja iz kaznenog postupka no vještak prof. dr. Škavić je tada naveo kako pod pretpostavkom da je srodnik tužitelja bio vezan, bez obzira na kojem prednjem sjedalu se nalazio, on ne bi mogao zadobiti ozljede kakve su utvrđene obdukcijom.

23. Obzirom na proturječnost mišljenja dr. Škavića danog u kaznenom postupku da nije moguće isključiti smrtonosne ozljede i za slučaj vezivanja pojasom a u ovom postupku izjavio je da ostaje kod nalaza i mišljenja iz kaznenog postupka istovremeno tvrdeći suprotno tom nalazu, on je saslušan u ovom postupku na ročištu dana 21.rujna 2016. (str. 237 spisa). U bitnome je izjavio da ostaje kod danog nalaza i mišljenja, te na poseban upit punomoćnika tuženika naveo da karakter, lokalizacija i opseg ozljede glave srodnika tužitelja proizlaze isključivo iz činjenice nevezivanja sigurnosnim pojasom, što prema njegovom mišljenju znači da bi u istoj prometnoj nesreći da je bio vezan sigurnosnim pojasom, ozljeda glave kakvu je u stvarnosti zadobio, bila izbjegnuta.

24. S obzirom na očiglednu proturječnost nalaza i mišljenja vještaka, posebno u dijelu mišljenja dr. Josipa Škavića, koja nije otklonjena njegovim ponovnim saslušanjem jer nije ni na koji način obrazložio razlike u mišljenju iz kaznenog i ovog postupka, pri čemu je čak izjavljivao da ostaje kod nalaza i mišljenja. Stoga je provedeno novo kombinirano vještačenje koje su proveli dipl. ing. Srećko Hlišć i doc. dr. Marija Baković.

25. U pogledu dinamike nezgode, prometni vještak dipl. ing. Srećko Hlišć u bitnome navodi da je osobno vozilo osiguranika tuženika sletjelo lijevo s kolnika u desnom polubočnom zanašanju, dolazi do udara prednjeg desnog donjeg dijela karoserije i prednjeg desnog kotača s ovjesom u bok prema kolniku zakošenog betonskog mostića, nakon čega slijedi i udar prednjeg lijevog kotača, koji će naknadno otpasti zajedno s ovjesom, te udar stražnjeg podvozja u sniženi rub mostića, a ima za posljedicu naglo zaokretanje osobnog vozila oko uzdužne osi u smjeru kazaljke sata prema površini mostića, prevrtanjem preko desnog boka, koji se deformira uz otvaranje prednjih desnih vrata, kroz koja desno bočno ispada prednik tužitelja RG i biva odbačen za oko 22,0 m dalje od udara osobnog vozila u mostić, u jarak, dok se samo osobno vozilo uz kovitljaj preko krova vraća natrag na kolnik.

Brzina osobnog vozila kod desnog polubočnog udara u mostić iznosila je oko 96 km/h, a nakon udara oko 82 km/h, pa je samim udarom ostvarena promjena brzine težišta vozila u poprečnom smjeru oko 14 km/h, ali udar je izazvao izrazitu rotacijsku komponentu kretanja karoserije osobnog vozila oko uzdužne osi u smjeru kazaljke na satu desnim bokom prema površini mostića, kada je tijelo suvozača izbačeno desno bočno kroz deformacijom oštećena i otvorena prednja desna vrata u jarak. Sudskomedicinski vještak doc. dr. Marija Baković navodi u svom nalazu i mišljenju ozljede koje u štetnom događaju prednik tužitelja RG zadobio, koje nisu sporne i u tome nema razlike u nalazima vještaka.

Obzirom na dinamiku koju je utvrdio prometni vještak, proizlazi da je u početnom dijelu prometne nesreće pri nalijetanju prednjeg desnog dijela vozila na betonski mostić ostvarena bočna linealizirana promjena brzine od 14 km/h, došlo je do prevrtanja vozila preko desnog boka i pri tome do silovitog polijetanja tijela srodnika tužitelja prema okviru desnih vrata i krovu vozila. Navodi kako je moguće da bi korištenje sigurnosnog pojasa u trenutku prevrtanja vozila na desni bok usporilo kretanje tijela prema okviru desnih vrta i krovu vozila, te da bi intenzitet ozljeda bio manji, međutim, kod ovako jakih sila koje su djelovale na tijelo, nije moguće isključiti zadobivanje opsežnih ozljeda, pa i smrtni ishod u slučaju korištenja sigurnosnog pojasa, pa zaključuje da se i u slučaju da je srodnik tužitelja koristio sigurnosni pojas udarac glave u okvir desnih vrata i / ili rub krova vozila mogao dogoditi, pa je, dakle, ozljeda glave s posljedičnim smrtnim ishodom mogla nastati i u slučaju korištenja sigurnosnog pojasa.

26. Očitujući se na prigovore tuženika vještaci dipl. ing Srećko Hlišć i doc. dr. Marija Baković saslušani su na ročištu za glavnu raspravu 5. studenog 2020. Vještak dipl. ing. Srećko Hlišć na prigovor tuženika odgovorio je kako u njegovom vještačenju brzina samog udara u mostić koja je izazvala takva oštećenja osobnog vozila da je došlo do otvaranja prednjih desnih vrata i ispadanja suvozača, nije u bitnome različita od vještačenja ing. Bedenikovića, već je samo skrenuo pažnju na okolnost da u konkretnom slučaju nije toliko bitna promjena brzine, koja se dogodila težištu vozila pri tom kontaktu, već okolnost da se događa izrazito nagla rotacija koja zapravo katapultira zbog svog smjera desno polubočno osobu koja se nalazi na suvozačkom mjestu prema van iz vozila, pri čemu njegovo tijelo ispada iz vozila brzinom koja je linearizirano gledano podjednaka brzini težišta vozila nakon udara u mostić od oko 82 km/h.

27. Vještak dr. Marija Baković na upit punomoćnika tuženika da pojasni razliku u zaključku o nastanku ozljeda srodnika tužitelja u odnosu na prijašnje vještačenje navodi kako je, osim onog što je pojasnio ing. Hlišć, njihovim prometnim dijelom vještačenja utvrđena i dodatna razlika u dinamici odvijanja prometne nesreće. Prijašnjim vještačenjem utvrđeno je da je automobil udario prednjim lijevim krajem u betonski mostić na što se nadovezala rotacija stražnjeg kraja automobila u smjeru obrnutom od kazaljke na satu. Prema toj dinamici jedini način kako bi prednik tužitelja mogao zadobiti ozljede jest polijetanjem tijela prema naprijed i lijevo što bi u slučaju korištenja sigurnosnog pojasa bila onemogućeno. Prema njihovoj dinamici udar automobila u betonski mostić dogodio se prednjim desnim krajem na što se nadovezala rotacija preko desnog boka vozila odnosno prevrtanjem preko desnog boka vozila. Navodi kako je u dinamici utvrđenoj ovim kombiniranim vještačenjem moguće da je prednik tužitelja opsežne ozljede glave zadobio udarom u okvir vrata, nakon čega je došlo do ispadanja tijela iz vozila. Navodi kako bi ovo polijetanje tijela prema okviru vrata moguće bilo nešto usporeno ukoliko bi prednik tužitelja koristio pojas, te je moguće da bi opseg ozljeda bio manji, međutim, nije moguće isključiti nastanak ovih ozljeda i uz korištenje pojasa, osobito uzimajući u obzir činjenicu da se na ovo nadovezalo prevrtanje vozila preko desnog boka, pri čemu se stvara podesan mehanizam za zadobivanje upravo ovakvih ozljeda kakve je prednik tužitelja zadobio.

28. Intenzitet nastanka ozljeda ovisi o energiji koja djeluje na tijelo prilikom ozljeđivanja, a energija koja djeluje na tijelo ovisi i o brzini kojom tijelo nalijeće na neku prepreku. Na poseban upit punomoćnika tužitelja navela je da je i korišten sigurnosni pojas, moguće da bi se ostvario intenzitet djelovanja sile dovoljan da uzrokuje ozljede glave, koje bi uzrokovale smrt. Ne može se izjasniti o tome koliko bi ozljede eventualno bile manje, kao što ne može niti sa sigurnošću tvrditi da bi doista i nastupila smrtna posljedica.

29. Nakon očitovanja ovih vještaka tuženik je predložio zajedničko saslušanje svih vještaka obzirom na proturječnost glede uzročne veze nevezivanja pojasom i smrtonosnih ozljeda, navodeći i da prigovori nisu otklonjeni saslušanjem vještakinje dr. Marije Baković pri čemu ne navodi konkretne nedostatke njenog nalaza i mišljenja već zaključuje da iz njega proizlazi da bi u slučaju vezivanja pojasom bi slabiji intenzitet udara glavom u tvrdu površinu i moguće je da bi prednik tužitelja izbjegao smrtnu posljedicu.

30. Drugostupanjski sud ocjenjuje kako odbijanje prijedloga tuženika da se ponovno pozivaju i saslušavaju zajedno svi vještaci u ovom slučaju nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost presude. Naime, nalazi prometnih vještaka u biti su podudarni u pogledu dinamike nezgode, brzine kretanja vozila koje udara u betonsku prepreku, promjene brzine kretanja i prevrtanja vozila preko desnog boka koji se deformira i uz otvaranje prednjih desnih vrata kroz koja ispada prednik tužitelja i biva odbačen 20 do 22 metra od mjesta udara u zidić. Isto prihvaća i ovaj sud u ovom ponovljenom postupku, posebno uzevši u obzir da niti stranke nisu imale bilo kakve dokazne prijedloge.

31. Ovaj sud ocjenjuje kako je usmeno obrazloženje dr. Marije Baković logično i uvjerljivo, nema proturječnosti ili drugih nedostataka koji bi dovodili u pitanje njegovu pravilnost, tuženik nije u biti ukazao na ikakve nepravilnosti već interpretira njeno mišljenje i iznosi svoje zaključke. Imajući u vidu dinamiku ove prometne nezgode, veliku naletnu brzinu vozila u prepreku i posljedično očito veliku silu koja je djelovala na tijelo srodnika tužitelja tako da je prilikom rotacije silovito poletjelo kroz desna vrata i odbačeno 20 metara, pri čemu je došlo i do deformacije desnog boka vozila, ovaj sud smatra pravilnim mišljenje dr. Baković da je moguće da bi u ovim okolnostima i kod vezivanja pojasom intenzitet sila bio takav da bi doveo do smrtne posljedice. Kako je sud ovlašten slobodno ocijeniti nalaz i mišljenje vještaka kao i svaki drugi dokaz, ovaj sud prihvaća i bez zajedničkog saslušanja svih vještaka nalaz i mišljenje dr. GG i dipl. ing. ŽG kao sukladan svim pravilima struke, vjerodostojan i životno logičan.

32. Iz iskaza svjedoka proizlazi da su prednik tužitelja i osiguranik tuženika tu večer bili u istom društvu koje je slavilo momačku večer te se konzumirao alkohol, nakon ponoći su se odvezli autom kojim je upravljao ĐG. Uz to, nesporna je činjenica da su oboje bili alkoholizirani što je utvrđeno analizama krvi, suprotno tvrdnjama tužitelja, kod osiguranika tuženika je utvrđena koncentracija od najmanje 1,47 g/kg apsolutnog alkohola u krvi što proizlazi iz kaznene presude.

33. S obzirom na to da se u ovom ponovnom postupku odlučuje o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na pokojnu baku smrtno stradalog RG, potrebno je istaknuti kako postojanje trajnije zajednice života ranije 4. tužiteljice ZG s pokojnim unukom proizlazi ne samo iz uvjerenja o prebivalištu već i iz iskaza 1. tužiteljice IG i 2. tužitelja HG te svjedoka LG, koji je izjavio da je on tada bio u dugogodišnjoj vezi sa 3. tužiteljicom ČG i da je on s njom, 1. i 2. tužiteljima, pokojnim RG i bakama I i JG živio u istoj kući.

34. Pored već izloženih činjenica o okolnostima prometne nezgode i njenoj dinamici, iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je pokojni srodnik tužitelja RG te večeri bio na momačkoj večeri LG, da je tamo došao i osiguranik tuženika te su zajedno bili u društvu u kojem se konzumirao alkohol. Iza ponoći su se odvezli automobilom kojim je upravljalo osiguranik tuženika, prema iskazima nekih svjedoka išli su kupiti cigarete. U tim okolnostima, imajući u vidu i utvrđeni stupanj alkoholiziranosti osiguranika tuženika od najmanje 1,4 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, srodniku tužitelja nije mogla biti nepoznata njegova alkoholiziranost i usprkos tome je pristao na vožnju s njim.

35. Nije sporna odgovornost tuženika za štetu jer je odgovornost njegovog osiguranika utvrđena pravomoćnom kaznenom presudom (čl. 12. st. 3. ZPP).

36. Budući da iz utvrđenih činjenica proizlazi da je srodnik tužitelja mogao zadobiti u ovoj prometnoj nezgodi, prilikom prevrtanja vozila, smrtonosne ozljede neovisno o vezivanju sigurnosnim pojasom, primjenom odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, dalje: ZOO) i ovaj sud odbija kao neosnovan tuženikov prigovor doprinosa nastaloj šteti zbog nevezivanja pojasom. Prema navedenoj odredbi, oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

37. Međutim, kako je u ovom slučaju srodnik tužitelja znao da je osiguranik tuženika pod utjecajem alkohola i usprkos tome pristao na vožnju s njim te imajući u vidu utvrđeni stupanj alkoholiziranosti, ovaj sud ocjenjuje kako postoji doprinos pokojnog RG nastanku vlastite štete u omjeru od 30%.

38. S obzirom na činjenicu kako je za predmetni štetni događaj odgovoran osiguranik tuženika ĐG, IG kao pravna slijednica pokojne EG ima pravo na temelju odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO-a na naknadu neimovinske štete koja je nastala pokojnoj EG, kao baki pokojnog RG, posebno uzevši u obzir kako je u provedenom postupku utvrđeno da su pokojna EG i pokojni RG živjeli u trajnijoj zajednici života.

39. Ovaj sud ocjenjuje kako s obzirom na činjenicu da je predmetni postupak već pravomoćno okončan u odnosu na 1. – 3. tužitelje, a da se ovaj ponovljeni postupak vodi iz razloga što je 4. tužiteljica EG bila preminula u trenutku donošenja ranije prvostupanjske presude, da ovdje nema potrebe opisivati sve izvedene dokaze, budući da ovaj sud prihvaća sva stajališta drugostupanjskog suda iz odluke kojim je potvrđena ranija prvostupanjska presuda, a koja je kasnije povodom revizije tuženika ukinuta samo u odnosu na 4. tužiteljicu EG, ali isključivo iz razloga što je ista bila preminula u trenutku donošenja ranije prvostupanjske presude.

40. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud ocjenjuje kao osnovan konačno postavljeni tužbeni zahtjev IG (pravne slijednice pokojne EG) iz njenog podneska od 2. svibnja 2025.

41. Naime, pokojna EG ima pravo na naknadu neimovinske štete zbog smrti svoga unuka RG i to sukladno Orijentacijskih kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske i kada se uzme u obzir doprinos pokojnog RG vlastitoj šteti u omjeru od 30% u ukupnom iznosu od 10.451,92 eur, s time da ima pravo i na zatezne kamate po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose i to na prvotno utuženi iznos od 7.631,56 eur od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, a na povećani iznos zbog promjene Orijentacijskih kriterija u iznosu od 2.820,35 eur od postavljanja povećanog zahtjeva pa do isplate.

42. Posljedično, prihvaćen je u cijelosti predmetni konačno postavljeni tužbeni zahtjev (točka I. izreke presude).

43. U odnosu na uspjeh tužiteljice u sporu, ovaj sud ocjenjuje kako je ona sukladno drugostupanjskoj odluci uspjela u omjeru od 75% pa nakon što se sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a od tog postotka oduzme postotak od 25%, u kojem omjeru je tuženik uspio u sporu, tužiteljica IG ima prao na naknadu 50% dosuđenih troškova parničnog postupka.

44. S obzirom na to da je tužiteljica IG (pravna slijednica EG) u većem omjeru uspjela u ovom sporu od tuženika, u smislu odredbe čl. 154. st.

2. ZPP-a u vezi s čl. 155. st.

1. ZPP-a, kada se uzme u obzir vrijednost njenog odštetnog zahtjeva, ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka i to sastava tužbe od 15. siječnja 2009. u iznosu od 200,00 eur prema Tbr.

7. t.

1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: OT (Tbr.

8. t.

3. OT-a), zastupanja na ročištu 21. travnja 2009. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

9. t.

1. OT-a), zastupanja na ročištu 2. lipnja 2009. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

9. t.

1. OT-a), zastupanja na ročištu 9. srpnja 2009. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

9. t.

1. OT-a), zastupanja na ročištu 5. studenog 2009. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

9. t.

1. OT-a), zastupanja na ročištu 8. prosinca 2009. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

9. t.

1. OT-a), zastupanja na ročištu 6. travnja 2009. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

9. t.

1. OT-a), sastav obrazloženog podneska od 20. siječnja 2011. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

8. t. 1 OT-a), zastupanja na ročištu 15. veljače 2011. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

9. t.

1. OT-a), sastava žalbe protiv prvostupanjske presude od 17. veljače 2011. u iznosu od 250,00 eur (Tbr.

10. t.

1. OT-a), zastupanja na ročištu 11. lipnja 2015. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

9. t.

1. OT-a), za pristup na ročište 29. rujna 2015. koje je odgođeno prije upuštanja u raspravljanje u iznosu od 50,00 eur (Tbr.

9. t.

5. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 13. siječnja 2013. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

8. t. 1 OT-a), zastupanja na ročištu 15. ožujka 2016. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

9. t.

1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 5. svibnja 2016. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

8. t. 1 OT-a), zastupanja na ročištu 10. svibnja 2016. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

9. t.

1. OT-a), zastupanja na ročištu 21. rujna 2016. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

9. t.

1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 4. listopada 2016. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

8. t. 1 OT-a), zastupanja na ročištu 11. listopada 2016. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

9. t.

1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 19. rujna 2018. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

8. t. 1 OT-a), sastava obrazloženog podneska od 27. svibnja 2020. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

8. t. 1 OT-a), zastupanja na ročištu 17. lipnja 2020. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

9. t.

1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 17. lipnja 2020. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

8. t. 1 OT-a), zastupanja na ročištu 5. studenog 2020. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

9. t.

1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 1. prosinca 2020. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

8. t. 1 OT-a), zastupanja na ročištu 15. prosinca 2020. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

9. t.

1. OT-a), sastava žalbe protiv prvostupanjske presude od 5. veljače 2021. u iznosu od 250,00 eur (Tbr.

10. t. 1 OT-a), sastava obrazloženog podneska od 11. svibnja 2021. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

8. t. 1 OT- a), sastava obrazloženog podneska od 23. kolovoza 2021. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

8. t. 1 OT-a), sastava obrazloženog podneska od 2. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

8. t. 1 OT-a) i zastupanja na ročištu 22. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

9. t.

1. OT-a). Dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 6.150,00 eur pa kada se tome doda PDV po stopi od 25% ima pravo na naknadu troškova u sveukupnom iznosu od 7.687,50 eur. Pored toga tužiteljica ima pravo i na naknadu troška predujma za provođenje vještačenja i to četvrtine ukupnog iznosa od 955,59 eur, budući da je ostalim tužiteljima dosuđeno tri četvrtine tog troška. Dakle, tužiteljica IG ima pravo na naknadu troška predujma za provedena vještačenja u ukupnom iznosu od 238,89 eur. Dakle, kada se taj iznos pridoda iznosu od 7.687,50 eur, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 7.926,39 eur. Međutim s obzirom na njen uspjeh u sporu primjenom odredbe čl. 154. st.

2. ZPP-a tužiteljica ima pravo na naknadu troškova u visini polovine tog iznosa, odnosno u iznosu od 3.963,20 eur (točka II. izreke presude)

45. Naprotiv, tužiteljica nema pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu 29. rujna 2015. u punom zatraženom iznosu, već na četvrtinu tog iznosa, budući da se radi o ročištu koje je odgođeno prije upuštanja u raspravljanje. Nadalje, tužiteljica nema pravo na naknadu troška sastava podnesaka od 17. siječnja 2017., 20. ožujka 2017., 7. svibnja 2019., odgovora na žalbu protiv presude i odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika, budući da joj ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka. Dakle, tužiteljica nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.437,50 eur (točka III. izreke presude).

46. U odnosu na tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka na ime sudskih pristojbi, treba istaknuti kako isti nije podoban za odlučivanje. Naime, isti nije određen, budući da tužiteljica ne navodi o kolikim iznosima sudskih pristojbi se radi, a niti navodi koliki dio tog iznosa bi otpadao na nju, budući da je u ovoj pravnoj stvari prvotno bilo četiri tužitelja, te je u odnosu na njih tri ovaj postupak već pravomoćno okončan.

U Sesvetama 4. srpnja 2025.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužiteljici po odvjetnici Andrei Grugan Šagud

- tuženiku po odvjetniku Mislavu Biočiću