Us-4438/2002-6 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Broj: Us-4438/2002-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Karlovčan - Đurović kao predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Ane Berlengi Fellner kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Ljerke Morović-Pavić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. Š. iz Z., koju zastupa odvjetnik M. M. iz Z., protiv rješenja tuženog Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, klasa: UP/II-942-01/00-01/69, ur.broj: 514-03-03-04/3-02-2 od 29. ožujka 2002., radi utvrđivanja prava na naknadu, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 20. prosinca 2006.,

p r e s u d i o je

Tužba se uvažava.

Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, klasa: UP/II-942-01/00-01/69, ur.broj: 514- 03-03-04/3-02-2 od 29. ožujka 2002.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, V. Odsjek, klasa: UP/I-942-01/97-04/448, ur.broj: 251-18-02/601-00-5 od 7. lipnja 2000., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice radi naknade nacionaliziranog zemljišta u Z. oznake kčbr. 4282 k.o. D. odnosno zk.č.br. 3485/2.

Tužiteljica u tužbi ističe da samo tijelo drugog stupnja potvrđuje da je zemljišnoknjižna vlasnica bila K. N., majka tužiteljice, ali smatra da se vlasničko stanje koje je utvrđeno u postupku deposedacije ne može mijenjati u ovom postupku iako je to pogrešno utvrđeno. Iz rješenja o deposedaciji od 21. prosinca 1964. vidljivo je da isto nije dostavljeno zemljišnoknjižnoj vlasnici K. N., koja je kao zemljišnoknjižna vlasnica imala svojstvo stranke u tom postupku. Prema tome tijelo drugog stupnja ne može uzimati kao neprikosnoveno vlasničko stanje koje je utvrđeno u postupku deposedacije budući je isto utvrđeno u postupku u kojem uopće nije provjeravano zemljišnoknjižno stanje. U zemljišnim knjigama bila je upisana majka tužiteljice K. N. koja je do otpisa predmetne čestice u zk.ul. 4311 upisana kao zadnji korisnik predmetne nekretnine.

Predlaže da se osporeno rješenje poništi.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu predlaže da se tužba odbije iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja.

Tužba je osnovana.

Odredbom članka 9. stavak 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02), propisano je da se prava iz ovoga Zakona priznaju fizičkoj osobi – prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima prvoga nasljednoga reda (u daljem tekstu: prijašnji vlasnik).

Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da su pravilno upravna tijela utvrdila da je predmetna nekretnina oduzeta A. Š. i to rješenjem o deposedaciji Skupštine općine M., Odjela za financije, Imovinsko pravne referade, broj: 04- III/14-28186/314-64 od 21. prosinca 1964. u kojem postupku je utvrđeno da je predmetna nekretnina vlasništvo A. Š. još od 1938. godine kada je ista tu zemlju dobila u miraz. Također, iz podataka spisa predmeta, a koje je tužiteljica dostavila u tijeku postupka, proizlazi da je rješenje o oduzimanju predmetne nekretnine provedeno u zemljišnim knjigama rješenjem br. Z-7064/70, kojim rješenjem je ta čestica otpisana iz zk.ul. 791 i prenesena u novi zk.ul. 4311 i upisana u njegovom listu A-5.

Slijedom navedenog tuženo tijelo kao i tijelo prvog stupnja utvrdilo je da je prijašnja vlasnica predmetne nekretnine bila A. Š., sestra tužiteljice, pa da se tužiteljica ne može smatrati ovlaštenikom naknade u smislu Zakona o naknadi.

Tuženo tijelo u obrazloženju osporenog rješenja ističe da je u zemljišnim knjigama za zk.č.br. 3485/2 z.k.ul. 791 k.o. R. u listu B do nacionalizacije, 26. prosinca 1958. godine bila upisana K. N., majka tužiteljice, koja je to zemljište stekla 1957. godine nasljeđivanjem od majke B. K.. Nadalje se navodi da je radi nacionalizacije u listu C pod rednim brojem 6. upisano pravo korištenja K. N., a nakon njezine smrti 1973. godine upisano pravo korištenja predmetne nekretnine S. i Ž. N..

Naime, iz preslike historijskog izvatka iz zemljišnih knjiga za zk.č.br. 3485/2 proizlazilo bi da je predmetna nekretnina rješenjem Sekretarijata za financije Općinskog narodnog odbora Z. D. br. 06-III-7613/59 od 22. srpnja 1959. prenesena u društveno vlasništvo, pa se ne može otkloniti prigovor tužiteljice, koji ista u tijeku cijelog postupka ističe da je predmetna nekretnina oduzeta njenoj sada pok. majci K. N.. Naime, to što je kod donošenja rješenja o deposedaciji kao prijašnji vlasnik predmetnih nekretnina smatrana sestra tužiteljice A. Š. nije pravno odlučno kod rješavanja zahtjeva tužiteljice za davanje u vlasništvo predmetnih nekretnina. Naime, prema pravnom shvaćanju ovog Suda u postupku treba utvrditi tko je bio vlasnik oduzete imovine na dan stupanja na snagu propisa koji je bio temelj oduzimanja, a kako bi prema podacima spisa predmeta proizlazilo da je predmetna nekretnina oduzeta majci tužiteljice rješenjem Sekretarijata za financije Općinskog narodnog odbora Z. D. od 22. srpnja 1959., to ovu pravno odlučnu činjenicu, u postupku nakon ove presude treba nesporno utvrditi.

Tek nakon tako potpuno utvrđenog činjeničnog stanja potrebno je donijeti odluku o zahtjevu tužiteljice.

Trebalo je stoga temeljem članka 39.stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92) osporeno rješenje poništiti, s time da tuženo tijelo donese novo rješenje pridržavajući se po članku 62. istog Zakona pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedaba glede postupka.

U Zagrebu 20. prosinca 2006.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ljerka Morović-Pavić, v.r.

Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.