Rev-2558/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2558/11-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Damiru Kontrecu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice M. R. iz S., koju zastupa punomoćnica M. J., odvjetnica u S., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gžzk-326/11 od 28. travnja 2011., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Starom Gradu br. Z-1232/10 od 22. veljače 2011., dana 21. siječnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija predlagateljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvoga stupnja odbačen je prijedlog predlagateljice kojim je tražila da se uknjiži kao vlasnica 1/2 dijela čest. zem. 2046/3 upisane u zk. ul. 1189 k.o. D., uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena njezina pravnog prednika Ž. R. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba predlagateljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

Protiv rješenja suda drugoga stupnja predlagateljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP), tvrdeći da odluka ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a o kojem pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, te bi se moglo očekivati da bi drugostupanjski sudovi mogli imati različita shvaćanja. Predlaže se prihvatiti reviziju, preinačiti pobijano rješenje i dopustiti uknjižbu prava vlasništva na ime predlagateljice, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.

Revizija predlagateljice nije dopuštena.

Prije svega valja istaći da je u zemljišnoknjižnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, a to obzirom na odredbu čl. 285. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 117/03) prema kojoj u postupcima u kojima je do tada bilo dopušteno izjavljivati zahtjev za zaštitu zakonitosti, nakon ukidanja tog pravnog lijeka moguće je izjaviti reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP. U zemljišnoknjižnom postupku bilo je moguće izjaviti zahtjev za zaštitu zakonitosti, pa nakon ukidanja tog pravnog lijeka u zemljišnoknjižnom postupku moguće je podnijeti izvanrednu reviziju.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranka ima pravo izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog članka, ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa se tako primjerice navodi:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj sjednici ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

U svakom slučaju u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (st. 3. istog članka).

Iz sadržaja gore navedenih odredbi proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s time u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži tri elementa: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da su određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Iz sadržaja revizije moglo bi se zaključiti da predlagateljica upućuje na počinjene bitne povrede odredaba zemljišnoknjižnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, pri čemu ista ne postavlja određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Revizijski sud pak nije ovlašten sam postavljati pitanje, time da u samoj reviziji predlagateljica ne ukazuje na eventualno postojanje različite sudske prakse iz koje bi se pitanje moglo razabrati.

Radi navedenog valjalo je reviziju predlagateljice odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

Zagreb, 21. siječanj 2015.

S u d a c:

Damir Kontrec, v.r.