Legislator Case Law & Legislation
Rev-1405/2002-2 AI generated

Custody support appeal dismissed; court upheld lower courts' calculation based on child's education and parents' financial capacity.

Case Number Rev-1405/2002-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a second-instance judgment regarding child support. The lower courts modified a 1988 ruling to order monthly payments based on the daughter's status as a full-time student and her parents' respective financial abilities. The court rejected the defendant's claim that the support amount violated public morality or exceeded the mother's ability to pay, affirming the legal duty of parents to support their adult, studying child.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 214. st. 1. Obiteljskog zakona; čl. 235. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona: Parents must support their adult child who is regularly studying, and the support amount is determined by the child's needs and the parents' financial capacity without violating public morality.

Keywords

AI generated
child support obligation adult child education financial capacity assessment public morality standard supreme court review custody maintenance statutory modification

Cited Legislation

AI generated
čl. 390. Zakona o parničnom postupku
Tužiteljica nije ponijela odgovor na reviziju, a ni nadležni državni odvjetnik, kojem je revizija dostavljena temeljem čl. 390. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP) nije se izjasnio o sadržaju revizije.
čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP
U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
čl. 375. st. 1. ZPP
Drugostupanjski sud je, suprotno onome što se tvrdi u reviziji, ocijenio u smislu čl. 375. st. 1. ZPP žalbene navode koji su od odlučnog značaja.
čl. 354. st. 2. toč. 5. ZPP
Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 5. ZPP, jer presuda prvostupanjskog suda nije utemeljena na raspolaganjima stranaka koja bi bila u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala (čl.
čl. 3. st. 3. ZPP
čl. 214. st. 1. Obiteljskog zakona
Prema čl. 214. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br.162/98, dalje: OBZ) dijete koje se redovito školuje roditelji su dužni uzdržavati i nakon punoljetnosti.
čl. 247. Obiteljskog zakona
čl. 235. st. 2. Obiteljskog zakona
čl. 235. st. 3. Obiteljskog zakona
čl. 237. Obiteljskog zakona
čl. 393. ZPP
Valjalo je zbog rečenih razloga temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1405/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te dr.sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr.sc. Andrije Erakovića i mr.sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz S., koju zastupa punomoćnica R. J., odvjetnica iz S., protiv tuženika M. K., P., Č., kojeg zastupa punomoćnik S. G., odvjetnik iz S., radi uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu od 5. travnja 2002. godine, broj Gž-346/02, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 16. studenog 2001. godine, broj III P- 470/97, u sjednici održanoj dana 8. siječnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tako što je odlučeno da se mijenja presuda toga suda broj III P-1020/87 od 17. veljače 1988. godine, te je tuženiku naloženo da na ime uzdržavanja tužiteljici plaća 300,00 kn mjesečno za razdoblje od 1. siječnja 1998. do 1. srpnja 2000. godine, a od 1. kolovoza 2000.godine pa ubuduće po 700,00 kn mjesečno sa zateznom kamatom i parničnim troškom u iznosu od 549,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja u tom dosuđujućem dijelu.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica nije ponijela odgovor na reviziju, a ni nadležni državni odvjetnik, kojem je revizija dostavljena temeljem čl. 390. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP) nije se izjasnio o sadržaju revizije.

Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Drugostupanjski sud je, suprotno onome što se tvrdi u reviziji, ocijenio u smislu čl. 375. st. 1. ZPP žalbene navode koji su od odlučnog značaja. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 5. ZPP, jer presuda prvostupanjskog suda nije utemeljena na raspolaganjima stranaka koja bi bila u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala (čl. 3. st. 3. ZPP), a tvrdnja revidenta da se dispozicije "protive javnom moralu kao i prisilnim propisima da bi za redovito školovanje iznosilo plaćanje preko 6.000,00 godišnje" nije prihvatljiva. Iznos školarine koju plaća tužiteljica je činjenica (iz ugovora o obvezi plaćanja školarine od 21. rujna 2000. godine proizlazi da godišnja školarina iznosi 5.350,00 kn godišnje), a ne zahtjev u smislu čl. 3. ZPP.

Nije sporno da je presudom prvostupanjskog suda broj P-1020/87 od 17. veljače 1988. godine tuženiku bilo naloženo da plaća tada malodobnoj tužiteljici (svojoj kćeri) na ime uzdržavanja tadašnjih 40.000,00 dinara i da je do srpnja 2000. godine plaćao 100 DEM mjesečno. Utvrđeno je da je tužiteljica postala punoljetna 25. veljače 2000.godine, da je redovni student, da živi s majkom koja zarađuje u prosjeku 2.500,00 do 3.000,00 kn mjesečno. Nije sporno da tužitelj živi u Češkoj i da zarađuje u prosjeku 500 DEM mjesečno i da uzdržava suprugu. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da je za uzdržavanje tužiteljice potreban iznos od 1.200,00 kn mjesečno.

Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo. Prema čl. 214. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br.162/98, dalje: OBZ) dijete koje se redovito školuje roditelji su dužni uzdržavati i nakon punoljetnosti. Ova odredba je jasna pa se ne može prihvatiti tvrdnja revidenta da su je nižestupanjski sudovi pogrešno protumačili. Za primjenu te zakonske odredbe, osim činjenice da je tužiteljica punoljetna, bilo je potrebno utvrditi i da se ona redovito školuje. Ta činjenica je utvrđena jer iz potvrde Veleučilišta u Splitu broj 06-33777/00 od 13. studenog 2000. godine proizlazi da je tužiteljica redovni student. Ispunjene su i pretpostavke za izmjenu iznosa uzdržavanja u smislu čl. 247.OBZ, a s obzirom na vrijeme koje je proteklo od prijašnje pravomoćne presude (1988.) i okolnosti koje su se promijenile.

Tuženik, saslušan kao stranka, je izjavio da je voljan za uzdržavanje svoje kćeri doprinositi mjesečno iznos od 100 DEM (list 21 spisa). Proizlazilo bi dakle da je sporna samo visina uzdržavanja, a u reviziji se i ne dovodi u pitanje ocjena nižestupanjskih sudova da je tuženik, bez opasnosti za svoju egzistenciju i za egzistenciju supruge koju uzdržava, u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužiteljice 700,00 kn mjesečno. Pri tome su ocijenili potrebe tužiteljice (čl. 235. st. 2.OBZ) i mogućnosti tuženika (čl. 235.st.3.OBZ), uzimajući u obzir da u smislu čl.237. OBZ i majka s kojom tužiteljica živi treba doprinositi za uzdržavanje kćeri u iznosu od 500,00 kn mjesečno.

Valjalo je zbog rečenih razloga temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

U Zagrebu, 8. siječnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.