Rev-x-691/2015-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 691/2015-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja A. Z. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici V. K. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & partneri u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-234/15-2 od 10. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4681/04-92 od 23. listopada 2014., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2019.

r i j e š i o j e :

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-234/15-2 od 10. ožujka 2015. u dijelu u kojem je potvrđena točka I. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4681/04-92 od 23. listopada 2014. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4681/04-92 od 23. listopada 2014. u točki I. izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pn-4681/04-92 od 23. listopada 2014. pod točkom I. naložio je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 258.861,77 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki I. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4681/04-92 od 23. listopada 2014. te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 91.164,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 23. listopada 2014. do isplate, dok je pod točkom II. izreke odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.537,50 kuna sa zateznim kamatama od 9. siječnja 2003. do isplate te isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 315,00 kuna od 17. listopada 2002. do isplate. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Gžn-234/15-2 od 10. ožujka 2015. odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio je presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4681/04-92 od 23. listopada 2014. u točki I. izreke.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na čl. 385. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija je neosnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za štetu koju je isplatio A. P., mlljt. J. P. i M. P. koju su pretrpjele zbog smrti S. P. u prometnoj nesreći 10. siječnja 1996.

U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da se 10. siječnja 1996. dogodila prometna nesreća na cesti L.– V. u mjestu M. oko 7,35 sati ujutro,

- da je osiguranik tužitelja koji je upravljao teretnim vozilom s poluprikolicom izlazio iz desnog zavoja te je zbog leda na kolniku prešao na lijevu polovicu kolnika te se sudario s osobnim vozilom kojim je upravljao S. P. koji je smrtno stradao,

- da je kolnik u dužini od 200 metara bio zaleđen,

- da se teretno vozilo kretalo brzinom od 58 km/h što bi bila dovoljna brzina za svladavanje samo mokrog kolnika, dok je granična brzina za svladavanje zaleđenog kolnika iznosila 47 km/h,

- da je osiguranik tužitelja pri dolasku na zaleđeni dio kolnika kočio zbog čega je njegov doprinos nastanku štetnog događaja 50%,

- da je zimska služba bila u I. stupnju pripravnosti iako je s obzirom na prognozirano vrijeme (temperatura zraka je 9. i 10. siječnja 1996. oscilirala oko 0 stupnjeva C, a za 9. siječnja 1996. u popodnevnim satima bila je predviđena mogućnost slabe prolazne kiše te stvaranje poledice u noći i ujutro (s 9. na 10. siječnja 1996.) trebala biti u II. stupnju pripravnosti,

- da je tuženik bio dužan posipati kolnik što nije učinio,

- da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari kao pravni slijednik javnog poduzeća H.,

- da na kolniku u trenutku prometne nesreće nije bilo snijega od najmanje 5 cm već je bila poledica,

- da je teretno vozilo osiguranika tuženika imalo na svim kotačima propisanu zimsku opremu (pneumatike tj. gume s dobrim šarama),

- da je tužitelj isplatio supruzi i kćerima pokojnog S. P. naknadu štete u ukupnom iznosu od 517.723,51 kuna te tužitelj potražuje od tuženika isplatu polovice tog iznosa.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev ocijenivši da je tuženik postupio suprotno odredbi čl. 2. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“, broj: 42/90, 34/91, 56/91 – pročišćeni tekst, 61/91, 26/93, 109/93, 29/94 i 52/94 te čl. 90. i 91. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine“, broj: 14/91) zbog čega je odgovoran za nastanak prometne nesreće jer nije posipao kolnik, dok je osiguranik tuženika doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 50% jer je postupio suprotno odredbi čl. 27. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 84/92, 5/93, 6/93, 26/93 i 29/94 – dalje: ZOSPC) jer je kočio na zaleđenom kolniku. Nadalje, sudovi zaključuju da s obzirom da u vrijeme nastanka štetnog događaja na kolniku nije bio snijeg od najmanje 5 cm već poledica te da iz Zapisnika o uviđaju proizlazi da je teretno vozilo na svim kotačima imalo odgovarajuće pneumatike (gume) s dobrim šarama odnosno propisanu zimsku opremu, Naredba o prometu vozila na motorni pogon i priključnih vozila na cestama u zimskim uvjetima („Narodne novine“, broj: 9/93 i 103/95 – dalje: Naredba) nije od utjecaja na ovu pravnu stvar.

Revident u reviziji ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP navodeći da sudovi nisu dali zaključke o odlučnim činjenicama odnosno da je bilo odlučno utvrditi kakav je utjecaj imalo priključno vozilo na prolazak teretnog vozila kroz zavoj odnosno koje su bile mogućnosti svladavanja zavoja s priključnim vozilom koje je bilo natovareno teretom koji se sastojao od 7000 staklenih boca s obzirom na činjenicu da je Naredbom zabranjen prolazak priključnim vozilima u zimskim uvjetima.

Odredbom čl. I. Naredbe propisano je da se pod zimskim uvjetima na cesti smatra vrijeme kada je kolnik pokriven snijegom najmanje pet centimetara ili kada je na kolniku poledica.

Prema čl. II. Naredbe za vrijeme zimskih uvjeta na cestama zabranjuje se promet:

1. vozilima na motorni pogon koja nemaju propisanu zimsku opremu.

2. priključnim vozilima.

Iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je prometnu nesreću prouzročilo teretno vozilo s poluprikolicom te da je kolnik bio zaleđen u dužini od 200 metara.

Prema odredbi čl. 4. točka 46. ZOSPC "poluprikolica" je priključno vozilo bez prednje osovine, konstruirano tako da dio ukupne mase prenosi na vučno vozilo preko svojeg prednjeg dijela kojim se oslanja na vučno vozilo.

Iz navedenog proizlazi da je prema odredbama ZOSPC poluprikolica koju je imalo teretno vozilo osiguranika tužitelja priključno vozilo, a prema odredbi čl. II. točka 2. Naredbe postojala je zabrana kretanja za priključna vozila u zimskim uvjetima.

Slijedom navedenog, nižestupanjske presude ne sadrže razloge o odlučnoj činjenici, a to je od kakvog je utjecaja na nastanak prometne nesreće činjenica da se osiguranik tuženika protivno zabrani iz čl. II. točka 2. Naredbe kretao zaleđenom cestom teretnim vozilom s poluprikolicom (kakva je mogućnost prolaska zavoja teretnog vozila s poluprikolicom na zaleđenom kolniku) odnosno je li zbog toga postojao eventualni doprinos osiguranika tužitelja nastanku prometne nesreće.

Budući da nižestupanjske presude ne sadrže razloge o ovoj odlučnoj činjenici, nižestupanjske presude se za sada ne mogu ispitati pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Slijedom navedenog, valjalo je ukinuti obje presude nižestupanjskih sudova i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP- a.

U ponovljenom će postupku sudovi, donijeti novu, zakonitu odluku, sve sukladno čl. 394.a ZPP.

Budući da je zasad neizvjestan uspjeh stranaka u sporu ukinuta je i odluka o troškovima postupka pa je i u tom dijelu predmet vraćen istom sudu na ponovan postupak (čl. 164. st. 4. ZPP).

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 10. prosinca 2019.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.