Revr-241/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 241/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. F. iz R., koju zastupa M. Z., odvjetnik u R., protiv tuženika S. A. K., R. A. C. K., O. L. P., po pravnom slijedniku D. d.d. Z. u stečaju, koga zastupa stečajni upravitelj mr. sc. I. M. iz Z., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 15. studenoga 2006. br. Gž-1100/06., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu od 30. prosinca 2005. br. P-326/05., u sjednici održanoj dana 12. lipnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Poništavaju se odluka disciplinske komisije od 27. travnja 1987. i odluka Radničkog savjeta od 29. svibnja 1987. temeljem kojih je tuženici izrečena i potvrđena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa, pa se ima smatrati da iste odluke ne proizvode pravne učinke, te se nalaže tuženiku da tužiteljici prizna sva prava iz radnog odnosa kao da prestanka radnog odnosa nije niti bilo, kao i da joj naknadi troškove postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev, odnosno podredno da se ukinu obje nižestupanjske presude.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužiteljica nije određeno navela razloge za bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa ovaj revizijski sud nije ispitao taj revizijski razlog.

Nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod pravnog prednika tuženika O. L. P. i da je radila na radnom mjestu poslovođe prodavaonice … u O.,

- da je pored tužiteljice u istoj prodavaonici radila kao prodavačica J. M.,

- da je u prodavaonici … u O. utvrđen manjak robe u vrijednosti od 294.925,00 tadašnjih dinara i ambalaže u vrijednosti 581,00 dinara u prvom polugodištu 1986. i u drugom polugodištu iste godine utvrđen je manjak robe u vrijednosti od 317.468,00 dinara i ambalaže u vrijednosti od 10.993,00 dinara,

- da je tužiteljica glede prvog manjka novčano kažnjena, a zbog drugog manjka tužiteljici je izrečena i potvrđena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa odlukom disciplinske komisije od 27. travnja 1987. i odlukom Radničkog savjeta od 29. svibnja 1987. za koje odluke tužiteljica traži u ovom sporu poništenje,

- da je tužiteljica namirila oba spomenuta manjka,

- da je postupak tužiteljice ocijenjen kao teža povreda radne obveze iz radnog odnosa iz čl. 13. toč. 7. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti radnika,

- da je tužiteljica artikle kojima je prošao rok trajanja bacala, a da robu nije prethodno popisala niti da o tome postoji bilo kakav podatak,

- da tužiteljica priznaje da je došlo do manjka kako ga je utvrdila inventurna komisija, ali da ona nije odgovorna za nastali manjak,

- da tužiteljica ističe da je do manjka u 1986. došlo iz dva razloga i to zbog neriješenog pitanja otpisa robe (prehrambenih artikala), te zbog toga što je trgovkinja J. M. nju potkradala,

- da je disciplinska komisija bila propisno sastavljena i da je disciplinski postupak pravilno proveden,

- da je tužiteljici kao otegotna okolnost uzeta u obzir okolnost da je u prvom polugodištu 1986. tužiteljici utvrđen manjak i da joj je tada bila izrečena novčana kazna, a da je ponovila istu povredu i u drugom polugodištu 1986.

Kraj takvog stanja stvari sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice.

Tužiteljica neosnovano ističe da je do manjka došlo jer da je ona prehrambene artikle kojima je prošao rok upotrebe bacala iako je znala da će zbog toga do manjka u prodavaonici doći. Tužiteljica je takvim bacanjem robe postupila protivno pravilima o radu u prodavaonici. U svakom slučaju predviđen je postupak otpisa robe propisan u općim aktima. Mora li su postojati podaci o otpisanoj robi, kojih zbog propusta tužiteljice nije bilo.

Sumnja tužiteljice da ju druga radnica potkrada ne opravdavaju manjak, jer tijekom postupka koji su se vodili nije o tome iznijela nikakve dokaze niti je prije utvrđenog manjka to prijavila rukovoditelju sektora trgovine kojem tužiteljica direktno odgovara.

To je svakako morala učiniti kad se ima u vidu značaj njenog radnog mjesta, jer između ostalih poslova poslovođa odgovara za sredstva kojima je zadužen i to za trgovačku robu i ambalažu, te osnovna sredstva i sitni inventar, odgovara za izvršenje planskih zadataka poslovanja prodavaonice i rad svih radnika u prodavaonici, za higijensku ispravnost robe u prodaji, te i za pravilnost stavljanja robe u prodaju (rokovi i trajanja deklaracija od uvoznika, odnosno proizvođača, oznaka cijene, kategorije robe i sl.), za provođenje mjera higijensko tehničke zaštite i protupožarnu zaštitu, te pravilnu primjenu sredstava koja služe u tu svrhu, za pravilnu primjenu cijena, te obračun i naplatu prodane robe.

Proizlazi dakle, da tužiteljica kao poslovođa odgovara i za radnike odnosno u ovom slučaju radnicu koja je s njom radila u navedenoj prodavaonici. Nije relevantna činjenica što je tužiteljica podmirila nastali i utvrđeni manjak, jer i dalje ostaje činjenica da je do manjka došlo zbog načina poslovanja i ponašanja tužiteljice kao poslovođe.

Tužiteljica je odgovorila u smislu čl. 13. toč. 7. Pravilnika o radnim odnosima radnika u udruženom radu, sukladno odredbama Zakona o udruženom radu („Službeni list“, br. 11/88.,33/88.).

Revidentica neosnovano prigovara da je postupak u ovom predmetu manjkavo proveden i da bi tuženik prema njoj šikanozno postupao.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 12. lipnja 2007.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v. r.