I Kž-132/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-132/01-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća, te tajnika u odjelu, višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. I. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ-a, odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 07. veljače 2001. godine, broj: Kr-7/01-2, u sjednici održanoj 08. svibnja 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba II-okr. I.M..

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu odbijen je zahtjev II-okr. Ines Marko, podnesen putem njezinih branitelja S.P. i G.G., odvjetnika iz R., za izuzeće istražnog suca I.M. u kaznenom predmetu broj: Kio-108/00, protiv okr. D.K. i I.M., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ-a.

Protiv tog rješenja okr. I.M. putem branitelja podnijela je žalbu, s prijedlogom da ga Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači i izuzme istražnog suca I.M. od obavljanja sudske dužnosti u navedenom istražnom postupku, odnosno da ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u podnesku od 20. travnja 2001. godine, broj: KR-DO-539/01 dao je mišljenje da žalba nije osnovana, te je predložio da se odbije.

Žalba nije osnovana.

Okr. I.M. nije u pravu kada pobija prvostupanjsko rješenje, jer, protivno njezinim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom zakona odbio njezin zahtjev za izuzeće istražnog suca I.M. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju ne postoji niti jedan razlog koji bi doveo u sumnju nepristranost navedenog istražnog suca. Naime, u smislu odredbe čl. 36. st. 2. ZKP sudac može biti otklonjen od obavljanja sudske dužnosti, ako se, izvan slučajeva navedenih u st. 1. istog članka, navedu i dokažu okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost. Okolnosti, koje je žaliteljica navela u zahtjevu za izuzeće, a ponavlja ih u žalbi, i po stajalištu ovog Vrhovnog suda nisu okolnosti koje ima u vidu odredba čl. 36. st. 2. ZKP za otklanjanje suca od obavljanja sudske dužnosti. Te okolnosti koje izazivaju sumnju u nepristranost suca moraju biti takvog značaja da ukazuju na pogodovanje jedne stranke u postupku u odnosu i na štetu druge stranke. Očito je da procesne radnje, koje je istražni sudac poduzimao u konkretnom istražnom predmetu nemaju spomenuti značaj. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio okolnost da je istražni sudac predao spis sudskom građevinskom vještaku i prije napisanog pisanog naloga za vještačenje zaključivši da ta okolnost sama po sebi ne može izazvati i dovesti u sumnju nepristranost suca, a i tu nepravilnost istražni sudac je otklonio, sanirao naknadnim izdavanjem pisanog naloga. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju naveo razloge za opisano postupanje istražnog suca, a to je praktični razlog da se vještačenje što prije obavi.

Premda Zakon o sudovima i Sudski poslovnik izričito ne propisuju, ali ni ne zabranjuju dostavljanje cijelog spisa vještacima, u praksi sudova je uobičajeno dostavljanje cijelog spisa ustanovama kojima se povjerava vještačenje, a i vještacima, fizičkim osobama. Zbog toga, okolnost dostavljanja odnosno predaje cijelog spisa vještaku nije okolnost koja izaziva sumnju u nepristranost suca. Isto tako, suprotno tvrdnji žaliteljice, okolnost da je istražni sudac ovlastio, uputio vještaka da sam obiđe nekretnine, predmet vještačenja, ne predstavlja nezakonitu procesnu radnju i ne može biti okolnost za izuzeće suca, jer sama po sebi ne izaziva sumnju u njegovu nepristranost.

Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i ostale okolnosti za izuzeće, koje se odnose na vođenje cjelokupnog istražnog postupka, ispitivanje okrivljenika i svjedoka, kao i na diktiranje zapisnika, pa žalbeni prigovori u odnosu na njih nisu osnovani. Naime, branitelji su samo na jednom zapisniku (list 176) dali primjedbu da u zapisniku nisu vjerno interpretirane riječi, kojima je iznosila svoju obranu, već su interpretirane riječi suca, a nisu naveli na koje okolnosti se prigovor odnosi. Osim toga, iz zapisnika (list 173-176) je vidljivo da je okr. I.M. visokoobrazovana osoba te da je zapisnik osobno potpisala bez primjedbe.

Kako žaliteljica svojim žalbenim navodima nije dovela u dvojbu pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda, ovaj Vrhovni sud je na temelju odredbe čl. 398. st. 3. ZKP njezinu žalbu odbio kao neosnovanu, pa je riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 08. svibnja 2001.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Ante Potrebica, v.r.