Rev-1536/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1536/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Katarine Buljan, Ljubice Munić i dr. Ive Grbina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. L. iz K., koga zastupa punomoćnik R. L., odvjetnik u B., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Bjelovaru, zastupanog po punomoćnici J. K., zaposlenici tuženika, radi isplate mirovine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž- 408/00 od 24. veljače 2000., kojom je potvrđeno rješenja Općinskog suda u Bjelovaru br. P- 737/98 od 12. siječnja 2000., u sjednici održanoj dana 9. rujna 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-408/00 od 24. veljače 2002. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru br. P- 737/98 od 12. siječnja 2000. kojim je odbačena revizija tužitelja izjavljena protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-2062/99 od 2. prosinca 1999., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru br. P-737/98 od 29. listopada 1999.

Protiv citiranog drugostupanjskog rješenja br. Gž-408/00 od 24. veljače 2002. tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na reviziju.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o dostavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Za dopuštenost revizije koju je tužitelj izjavio protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-2062/99 od 2. prosinca 1999. prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u svezi s odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 112/99) mjerodavna je vrijednost predmeta spora koja u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, prelazi iznos od 100.000,00 kn.

Kako je tužitelj u tužbi specificirao svoje potraživanje u ukupnom iznosu od 9.611,55 kn (u tužbi je vrijednost predmeta spora označena sa iznosom od 3.100,00 kn), dakle vrijednost predmeta spora ne prelazi 100.000,00 kn, te kako je drugostupanjska presuda donesena dana 2. prosinca 1992., dakle nakon 6. studenog 1999. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama ZPP, prvostupanjski je sud, što je pobijanim rješenjem potvrdio i drugostupanjski sud, s osnovom zaključio da je revizija tužitelja nedopuštena primjenom odredbom čl. 10. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP, zbog čega je s osnovom reviziju odbacio primjenom odredaba čl. 389. st. 1. ZPP.

Stoga se revizija tužitelja kojom se pobija citirano drugostupanjsko rješenje kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o odbačaju revizije, ukazuje kao neosnovana.

Trebalo je stoga primjenom odredaba čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 9. rujna 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.