I Kr-37/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-37/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Senke Klarić-Baranović, Milivoja Mikora i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. J. T., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 2. toč. 4. KZRH i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu od 18. veljače 2002. godine broj Kv-557/01 (K-280/93), u sjednici održanoj 10. travnja 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev osuđ. J.T. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 26. siječnja 1994. godine broj K-280/93, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. svibnja 1994. godine broj I Kž-352/94, osuđen je J.T. zbog kaznenih djela iz čl. 34. st. 2. toč. 4. KZRH na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8. veljače 2000. godine broj I Kr- 212/99 kazna mu je izvanredno ublažena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 14 godina i šest mjeseci.

Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne u Kaznenom zavodu u G. i kazna mu ističe 24. prosinca 2007. godine.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik osobno u kojem navodi tešku životnu situaciju svoje majke, koja je nakon smrti supruga sama na obiteljskom imanju, koja zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti održavati i obrađivati zemlju. Navodi i da uzdržava maloljetnu kćer prema svojim mogućnostima.

Dostavljajući spis sa prijedlogom, Županijski sud u Zagrebu je predložio da se zahtjev prihvati, dok su županijski državni odvjetnik u Zagrebu, te zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložili da se zahtjev odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik je već u dva ranija zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne isticao obiteljske prilike i zdravstveno stanje majke, što nije ocijenjeno kao okolnost koja bi očito dovela do blaže kazne da je postojala u vrijeme izricanja presude.

S obzirom da se zdravstveno stanje majke nije pogoršalo u znatnijoj mjeri, već je ono očito primjereno životnoj dobi (rođena 1943. godine), ne radi se o okolnosti koja bi opravdavala prihvaćanje zahtjeva. Obiteljske prilike su se u međuvremenu promijenile budući je osuđeniku umro otac međutim, teška bolest oca je već ranije cijenjena pa mu je kazna zatvora izvanredno ublažena za šest mjeseci, rješenjem ovog suda.

Dakle, pogoršana obiteljska situacija uslijed smrti oca i ostanka majke na obiteljskom imanju je u izvjesnoj mjeri nova okolnost međutim, nije takve naravi da bi očito dovela do blaže osude, sve da je i postojala u vrijeme donošenja presuda, a s obzirom na težinu i pogibeljnost počinjenih kaznenih djela, te stupanj krivnje osuđenika.

Prema tome, nisu ispunjeni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne u smislu čl. 414. ZKP, pa je na temelju čl. 416. st. 6. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 10. travnja 2002. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.