Rev-1911/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1911/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) J.A., 2) Z.A. i 3) N.Š., svi iz Z., koje zastupa punomoćnik D.B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika GRO T. Z., kojeg zastupa punomoćnik S.T., odvjetnica iz Z., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 22. listopada 1991. br. Gž 8934/91, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 28. prosinca 1990. br. P 1700/89, u sjednici održanoj dana 26. studenog 1992.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrdjena prvostepena presuda kojom je naloženo tuženiku da plati i to prvotužitelju i drugotužitelju iznos od 4.100,10 HRD, te trećetužitelju iznos od 2.280 HRD, sve sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana podnošenja tužbe do isplate i da tužiteljima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.894,90 HRD.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj sud prihvaćanjem revizije preinači pobijanu presudu tako da uvaži njegovu žalbu te odbije tužbeni zahtjev tužitelja ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Javni tužitelj Hrvatske izjasnio o reviziji.

Rev 1911/92

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato, jer po ocjeni ovoga revizijskog suda ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka z čl. 354. st. 2. t. 10. Zakona o parničnom postupku koji je, temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91), preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZPP), na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), i jer revident i ne obrazlaže koja je bitna povreda odredaba parničnog postupka učinjena zbog koje se, prema odredbama čl. 385. st. 1. t. 1. i 2. ZPP, može izjaviti revizija.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja kao kupaca da im revident kao prodavatelj isplati utužene iznose na ime dijela razlike neobračunate i neisplaćene kamate na nesporno isplaćene iznose cijene stanova po kupoprodajnim ugovorima, a sve to u skladu s u v rijeme nastanka obveznih odnosa stranaka (sklapanje ugovora i plaćanja cijene stana) mjerodavnim odredbama čl. 16. st. 2. toč. 4., te st. 3., 4. i 5. Zakona o osnovama poslovanja organizacija udruženog rada u području prometa robe i usluga u prometu robe i o sistemu mjera kojima se sprečava narušavanje jedinstva jugoslavenskoga tržišta u tome području (dalje: ZOP).

Sporno je u reviziji, prema navodima revidenta, da li tužiteljima u ovom slučaju pripada pravo na utuženu razliku kamata s obzirom na postojanje dvaju ugovora izmedju stranaka, tj. ugovora kojeg su ugovorne strane nazvale predugovorom i ugovora kojeg su ugovorne strane nazvale ugovorom o prodaji i s obzirom da revident nije povrijedio ugovorne obveze glede ugovorenog roka isporuke predmetnih stanova. Prema odredbama čl. 16. ZOP organizacija udruženog rada (ovdje revident) ako je prodaju robe uvjetovala izričito ili prećutno uplatom unaprijed odredjenog iznosa novčanih sredstava bila je dužna kupcu (ovdje tužiteljima) pri konačnom obračunu obračunati odgovarajuće kamate na uplaćeni iznos (st. 2. toč. 4. i st. 3.) ako robu kupcu nije isporučila u roku od 15 dana od dana kad je kupac izvršio uplatu (st. 5.).

To znači da je u ovom slučaju za osnovanost potraživanja utuženih kamata bilo odlučno da li je revident izgradnju i isporuku predmetnih stanova uvjetovao plaćanjem unaprijed odredjenog iznosa (cijene stana) i da li je tužiteljima isporučio (predao) stanove u roku od 15 dana od dana kada su oni izvršili uplatu cijene stanova odnosno pojedinih iznosa ugovorenih rata.

S obzirom na pravilnost utvrdjenja sudova da je revident ugovorima sklopljenim s tužiteljima i to prvo i drugotužiteljima od 4. I. 1988. br. 643/87, koji su ugovor stranke nazvale predugovor i od 17. I. 1989. br. 14/89 koji su ugovor stranke nazvale ugovor o prodaji, te trećetužitelju od 28. I. 1888. br. 613/87, koji su ugovorne strane nazvale predugovorom i od 17. I. 1989. br. 86/89 koji su ugovor ugovorne strane nazvale ugovor o prodaji, prodaju stanova po navedenim ugovorima uvjetovao uplatom unaprijed ugovorene cijene stana u ratama, da su tužitelji izvršili ugovorne obveze, da je revident predao predmetne stanove tužiteljima ne samo po proteku roka od 15 dana već i po proteku roka od

3 mjeseca od dana uplaćenih pojedinih rata, da revident tužiteljima kod konačnog obračuna cijene stanova nije obračunao odgovarajuću kamatu u smislu odredbe čl. 16. st. 3. ZOP već u manjem iznosu i da razlika neobračunate i neisplaćene kamate odgovara navedenim dosudjenim iznosima.

Prema navedenim utvrdjenjima proizlazi da se nižestepene presude temelje na pravilnoj primjeni materijalnog prava (čl. 16. st. 2. t. 4., st. 3., 4. i 5. ZOP).

Zbog iznijetog odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 26. studenog 1992.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović, v.r.