Rev-1758/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1758/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lj.L. iz K., . ..

., i Z.P. iz K., . ... ., koje zastupa punomoćnik J.J., odvjetnik iz K., protiv tuženice D.P., koju zastupa punomoćnik J.B., odvjetnik iz K., radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 28. prosinca 1994. godine br. Gž-874/94 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 22. rujna 1994. br. P-1304/94, u sjednici održanoj dana 7. srpnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tužitelji su odbijeni s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je nevaljana oporuka sada pokojnog V.P. sačinjena dana 11. siječnja 1990. godine što je tužena P.D. iz K., . . dužna priznati te dozvoliti da se imovina ostavitelja u spisu ovog suda br. O-582/91 ima rasporediti temeljem zakona te je ujedno dužna tužiteljima Lj.L. iz Z. … i Z.P. iz K., . . solidarno naknaditi parnični trošak, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja".

Istom presudom tužitelji su obvezani isplatiti tuženici na ime naknade parničnog troška iznos od 1.700,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv navedene pravomoćne drugostupanjske presude tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Prvostupanjski je sud pozivom na odredbu čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije tužitelja protivnoj stranci i nadležnom državnom odvjetniku, ali protivna stranka nije odgovorila na reviziju niti se Državni

odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

To stoga, jer je prvostupanjski sud utvrdio sve sporne činjenice u skladu sa odredbama čl. 7. i 8. ZPP, a tako utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud prihvatio u cijelosti pa se u tom pogledu ne može prihvatiti kao odlučan prigovor revidenata, da su niži sudovi trebali provesti i dokaz daljnjim grafološkim vještačenjem, jer je prvostupanjski sud u skladu s čl. 8. ZPP naveo koje činjenice smatra kao dokazane po svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja tijekom kojeg prema datom nalazu i mišljenju saslušanog vještaka grafološke struke koji su niži sudovi prihvatili - proizlazi, da je spornu pismenu oporuku potpisao ostvitelj što su potvrdili i saslušani svjedoci koji su bili svjedoci oporuke. Stoga niži sudovi nisu počinili neku bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer prema odredbi čl. 220. st. 1. ZPP sud koji provodi postupak rješava koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica - iz čega slijedi da su niži sudovi postupali u skladu sa svojim postupovnim ovlastima kad su odbili prijedlog revidenata glede provođenja daljnjeg grafološkog vještačenja.

Ovaj revizijski sud nije našao da bi niži sudovi počinili bitnu postupovnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja radi utvrđenja nevaljanosti pismene oporuke pok. V.P. sačinjene 11. 1. 1990. godine pred svjedocima i radi rasporeda ostavinske imovine temeljem zakona, a kao razlog nevaljanosti sporne oporuke revidenti ističu tvrdnju, da spornu oporuku nije potpisao navedeni oporučitelj.

Protivno takvim tvrdnjama revidenta u postupku je utvrđeno, da je sporna pismena oporuka pred svjedocima sačinjena po kazivanju oporučitelja u odvjetničkoj pisarni, te ju je osobno potpisao oporučitelj pred svjedocima oporuke potvrđujući da je to njegova oporuka.

Stoga su niži sudovi pravilno primijenili materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjeva koji se temelji isključivo na navedenoj tvrdnji tužitelja, da spornu oporuku nije oporučitelj potpisao budući da je u postupku utvrđeno da je sporna pismena oporuka pred svjedocima sačinjena u skladu sa odredbom čl. 69. st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju i da ju je upravo potpisao oporučitelj priznajući ju svojom oporukom.

Kako dakle ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni oni na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 7. srpnja 1998. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

administrativni referent:

(Štefica Klepac)