Gzp-81/2006-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzp-81/06-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagatelja N. S. iz R., koga zastupa punomoćnik J. A., odvjetnik iz R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 7. ožujka 2006. godine, dana 19. listopada 2006. godine

r i j e š i o j e :

I Predlagatelju N. S. određuje se primjerena naknada u iznosu od 13.000,00 kn. II Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz t. I izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje:

Predlagatelj je dana 7. ožujka 2006. godine, temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 150/05. – dalje: ZS), podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog dugog trajanja postupka i nedonošenja sudske odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-1806/92. odnosno Županijskog suda u Rijeci pod posl. br. Gž-1896/03.

Zahtjev je osnovan.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Rijeci posl.br. P- 1806/92. i očitovanja Županijskog suda u Rijeci od 9. lipnja 2006. godine, utvrdio slijedeće pravnorelevantne činjenice za odlučivanje o zaštiti prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st.1 Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01-pročišćeni tekst 55/01-dalje:Ustav):

-predlagatelj je dana 29. svibnja 1992. godine kao tužitelj podnio tužbu Općinskom sudu u Rijeci protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, radi naknade ulaganja u stan tuženika

- u razdoblju od 29.svibnja 1992. kao dana podnošenja tužbe do dana 5. studenog 1997. godine, kao dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99- ispravak i 14/02) provedeno je deset ročišta za glavnu raspravu i provedeno građevinsko vještačenje

- požurnicama od 6. svibnja 1998., 2.srpnja 1998. i 16. rujna 1998. godine tužitelj je požurivao postupanje u predmetu i zakazivanje ročišta

- na ročištu održanom 18. rujna 1998. godine odlučeno je o oslobađanju tužitelja od plaćanja sudskih pristojbi te je naloženo tužitelju da se očituje na podnesak tuženika od 17. rujna 1998. i da dostavi u spis adresu predloženog svjedoka i dokumentaciju na koju se poziva - ročište održano dana 9. studenog 1998. odgođeno je radi očitovanja tužitelja na navode tuženika na ročištu, što je tužitelj učinio podneskom od 14. studenog 1998. godine

- na ročištu 8. prosinca 1998. godine zaključena je glavna rasprava

- rješenjem od 31. ožujka 1999. godine preotvorena je glavna rasprava te je određeno ročište za dan 26. travnja 1999. godine

- dana 26. travnja 1999. godine održano je ročište na kojem je provedeno saslušanje tužitelja kao stranke te saslušanje svjedoka

- na ročištu održanom dana 24. svibnja 1999. godine proveden je dokaz saslušanjem svjedoka

- na ročištu održanom 14. srpnja 1999. godine provedeni su dokazi saslušanjem predloženih svjedoka

- na ročištu održanom dana 4. listopada 1999. godine proveden je dokaz saslušanjem preostalog predloženog svjedoka te je zaključena glavna rasprava

- rješenjem od 30. prosinca 1999. godine ponovno je preotvorena glavna rasprava i određeno ročište za glavnu raspravu dana 14. veljače 2000. godine

- na ročištu održanom dana 14. veljače 2000. godine ponovno je saslušan tužitelj kao stranka i određeno je novo vještačenje radi usklađivanja nalaza i mišljenja vještaka od 30. travnja 1996. godine zbog proteka vremena te je slijedeće ročište zakazano za dan 27. ožujka 2000. godine

- dana 21. ožujka 2000. godine građevinski sudski vještak D. B. dostavio je u spis dopunski nalaz i mišljenje

- na ročištu održanom dana 27. ožujka 2000. godine tuženik se očitovao na dopunski nalaz i mišljenje vještaka, dok je tužitelju dan rok od 8 dana za očitovanje jer je utvrđeno da nije primio dopunski nalaz i mišljenje

- na ročištu održanom dana 19. travnja 2000. određeno je da će se provesti dodatno građevinsko vještačenje spornog stana očevidom na licu mjesta

- podnescima od 12. veljače 2001. , 6. travnja 2001. , 8. lipnja 2001. i 4. travnja 2002. godine tužitelj je požurivao postupanje u predmetu

- rješenjem od 8. svibnja 2002. godine određen je očevid na licu mjesta u spornom stanu radi izračuna troškova ulaganja od strane tužitelja u prisutnosti građevinskog vještaka za dan 13. lipnja 2002. godine

- dana 13. lipnja 2002. godine održan je očevid u spornom stanu u B., te je naloženo vještaku da dopuni nalaz i mišljenje sukladno rješenju od 8. svibnja 2002. godine

- dana 14. listopada 2002. godine građevinski vještak je dostavio u spis dopunski nalaz i mišljenje

- podneskom od 8. studenog 2002. godine tužitelj usklađuje tužbeni zahtjev sa dopunskim nalazom vještaka od 14. listopada 2002. godine

- dana 18.studenog 2002. održano je ročište za glavnu raspravu koje je odgođeno radi očitovanja tuženika na dopunski nalaz i mišljenje građevinskog vještaka

- na ročištu održanom dana 23. prosinca 2002. godine zaključena je glavna rasprava a 31. prosinca 2002. godine donesena je prvostupanjska presuda posl.br. P-1806/92 kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev ( t. 1. i 3. izreke), dok je s dijelom tužbenog zahtjeva za kamate tužitelj odbijen ( t.2 izreke presude).

- protiv odbijajućeg dijela pod t.2. izreke tužitelj je podnio žalbu dana 7.svibnja 2003. godine, dok se protiv dosuđujećeg dijela pod t. 1 i 3. izreke tuženik podnio žalbu dana 21. svibnja 2003. godine

- dana 30. lipnja 2003. godine spis je otpremljen Županijskom sudu u Rijeci koji je presudom posl.br. Gž-1896/03 od 8. lipnja 2006. godine odbio žalbe stranaka i potvrdio pobijanu presudu

- drugostupanjsku presudu tužitelj je primio po punomoćniku dana 3. srpnja 2006. godine.

Pravnorelevantno razdoblje odlučno za ocjenu da li predlagatelj osnovano zahtjeva zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, je u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu.

Premda je tužitelj, a sada predlagatelj podnio tužbu Općinskom sudu u Rijeci dana 29.svibnja 1992. godine, početak pravno relevantnog razdoblja računa se od 5. studenog 1997.

godine, kao dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. To znači da je pravno relevantno razdoblje u ovom slučaju trajalo od 5. studenog 1997. do 3. srpnja 2006. godine, kada je tužitelj primio presudu drugostupanjskog suda, što ukupno iznosi 8 godina, 7 mjeseci i 28 dana.

S obzirom na navedena utvrđenja, Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da se trajanje i duljina sudskog postupka u navedenom pravnorelevantnom razdoblju može smatrati povredom prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog čl. 29 st. 1 Ustava Republike Hrvatske, posebno imajući u vidu dugo razdoblje neaktivnosti suda između pojedinih ročišta za glavnu raspravu u prvostupanjskom postupku od 13. travnja 2000. godine do 13. lipnja 2002. godine, te više od tri godine potrebne za odluku o žalbi drugostupanjskog suda. Premda se po ocjeni ovog suda radilo o donekle složenijem predmetu, jer je trebalo provesti očevid na licu mjesta i građevinsko vještačenje na okolnost visine ulaganja tužitelja i provesti dokaze saslušanjem svjedoka, ove okolnosti u svakom slučaju ne opravdavaju duljinu trajanja postupka, pogotovo ne postupanje suda na način da je dva puta zaključivao i dva puta preotvarao glavnu raspravu te da je u prvostupanjskom postupku provedeno 23 ročišta, od čega više od polovice neučinkovito.

Prema ocjeni ovog suda predlagatelj svojim ponašanjem nije doprinio duljini trajanja sudskog postupka.

Visinu naknade Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, posebno uzimajući u obzir ukupne gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, kao i duljinu trajanja postupka (tužba je podnesena 1992. godine) pa je stoga temeljem odredbe čl. 28 st. 1. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja i dosuditi primjerenu naknadu kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 20. listopada 2006. godine

Sudac:

Davorka Lukanović Ivanišević, v.r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.