Rev-2719/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2719/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husineca kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Stanka Jesenkovića, Vesne Milošević i Miroslave Vekić kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja E.C. iz P., koga zastupa A.Z., odvjetnik iz P., protiv tuženika Poduzeća "U. - s. " iz P., koju zastupa T.S. iz P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Okružnog suda u Puli od 1. srpnja 1992.g. br. Gž 645/92-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli od 14.travnja 1992.g. br. P 756/91-18, u sjednici održanoj dana 28. travnja 1993.g.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Okružnog suda u Puli od 1. srpnja 1992.g. br. Gž 645/92-2 na način da se odbija žalba tuženika i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja obvezan je tuženik platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 600.000 HRD zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen. Sud drugog stupnja je djelomično preinačio presudu suda prvoga stupnja te obvezao tuženika da plati tužitelju iznos od ukupno 450.000 HRD zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbio.

Protiv presude suda prvoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a ni Javni tužitelj Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija je osnovana.

Nije sporno da je tužitelj kao radnik tuženika zbog prirode posla koju je obavljao obolio od profesionalnog oboljenja azbestoze.

Na temelju toga sudovi nižeg stupnja su zauzeli pravilno pravno stajalište da tuženik odgovara tužitelju za štetu koja mu je time nastala.

Sud prvog stupnja je utvrdio da su kod tužitelja zbog navedenog oboljenja nastupile trajne posljedice koje smanjuju njegovu životnu aktivnost za 15% trajno. Zbog ovakvog smanjenja tužiteljeve radne i životne sposobnosti, a imajući na umu njegovu životnu dob (rođen je 1951.g.) ovaj sud smatra da iznos od 300.000 HRD što mu ga je sud drugog stupnja utvrdio kao naknadu nematerijalne štete zbog duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti je premalen, dok se iznos od 450.000 HRD, koji je dosudio sud prvog stupnja ukazuje primjerenim.

Iz tih razloga je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je stoga reviziju tužitelja kao osnovanu trebalo prihvatiti i utoliko preinačiti presudu suda drugoga stupnja (čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske).

U Zagrebu, 28. travnja 1993.g.

Predsjednik vijeća:

August Husinec, v.r.