Revr-200/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-200/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz B., zastupanog po A. Š., odvjetnici u V., protiv I-tuženog Hrvatskog radija Valpovštine, zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu V. J. i I. K. odvjetnika u S. B. – pisarnica u V. i II-tuženog Ustanove, Valpovo, radi poništenja odluke o rasporedu na radno mjesto i isplate, odlučujući o reviziji I-tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 15. studenog 2001., br. Gž-2778/01, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Valpovu od 12. srpnja 2001., br. P-158/01, u sjednici vijeća održanoj 08. svibnja 2002. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija I-tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Valpovu od 12. srpnja 2001., br. P- 158/01 poništena je odluka Narodnog sveučilišta I.M. od 26. travnja 1995. i 16. svibnja 1995. o raspoređivanju tužitelja na radno mjesto pomoćnog radnika - čuvara, te naloženo tuženicima Hrvatskom radiju V. i Ustanovi za kulturnu djelatnost V. tužitelja vratiti na rad i rasporediti na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, te mu priznati sva prava po osnovi rada i radnog odnosa počev od 03. svibnja 1995. do povratka na rad. Ujedno su tuženici presuđeni tužitelju naknaditi izgubljenu zaradu sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od svakog 10-tog u mjesecu za prethodni mjesec za razdoblje od 03. svibnja 1995. do 31. srpnja 2001, te mu za svaki slijedeći mjesec od kolovoza 2001. do povratka na rad isplaćivati plaću koju bi ostvarivao kao novinar Hrvatskog radija V. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku od 15. studenog 2001., br. Gž-2778/01 navedena presuda je potvrđena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude I-tuženik je uložio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači nižestupanjske presude u smislu revizijskih navoda.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka I-tuženik nalazi u nepostojanju razloga o odlučnim činjenicama, poglavito o stjecanju više stručne spreme temeljem pohađanja Jugoslavenskog instituta za novinarstvo u Beogradu, koji je na upit suda izrijekom naveo u dopisu od 30. svibnja 2001, da Institut nije imao karakter srednje ili više škole, već da se radilo o dokvalifikaciji kojom tužitelj nije stekao diplomu više stručne spreme, iako mu je njegova firma internim aktom takvu spremu mogla priznati. Smatra da su nižestupanjski sudovi prekoračili tužbeni zahtjev dosudivši tužitelju naknadu izgubljene plaće i za razdoblje od 01. kolovoza 2000. do 31. srpnja 2001., iako tužitelj za to razdoblje nije precizirao tužbeni zahtjev. Pogrešnu primjenu materijalnog prava I-tuženik vidi i u općenitom pozivanju drugostupanjskog suda na odredbe Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa, uslijed čega je izostala pobliža elaboracija primjene materijalnog prava na konkretan slučaj.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

U odgovoru na reviziju tužitelj smatra da je revizija tuženika nedopuštena u dijelu koji se odnosi na prekoračenje tužbenog zahtjeva, a u ostalom dijelu neosnovana.

Revizija I-tuženika nije osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a, na kojeg sud primjenom odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren.

Revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka nisu ostvareni, jer suprotno tvrdnjama revidenta, nižestupanjski sudovi nisu tužitelju priznali višu stručnu spremu, ni prava koja bi iz toga proistekla, već samo da je prijašnji poslodavac (Kombinat B.) takvu spremu mogao tužitelju priznati, dok drugostupanjski sud navodi da je to mogao učiniti i tuženik. Iz podataka o plaći novinara, koje je dostavio sam tuženik za radno mjesto na koje bi tuženik trebao biti raspoređen, ne proizlazi da se podaci o plaći odnose na novinara s višom stručnom spremom, već samo novinara zaposlenog u Hrvatskom radiju V. U pogledu revizijskih razloga prekoračenja tužbenog zahtjeva, revizija u tom dijelu ne bi bila dopuštena, jer je odredbom čl. 385. st. 2. ZPP-a izrijekom propisano da je zbog prekoračenja tužbenog zahtjeva revizija dopuštena samo ako je ta povreda učinjena tek u postupku pred drugostupanjskim sudom, što ovdje nije slučaj. Međutim, ovdje se ne radi o prekoračenju tužbenog zahtjeva, jer je prvostupanjski sud odrediv dio tužbenog zahtjeva, koji je bio postavljen na naknadu plaće novinara za razdoblje od 02. svibnja 1995. pa nadalje, učinio određenim, budući da su podaci o plaći novinara prispjeli sudu nakon zaključenja glavne rasprave.

Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno. Na radnopravni status tužitelja i obveze tuženika primjenjuju se odredbe zakona koji su bili na snazi u vrijeme nastanka spornih pravnih odnosa od 1993. do 1995., pa se pravilno drugostupanjski sud pozvao na odredbe Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa (“Narodne novine” broj 34/91), a ne na odredbe Zakona o radu (“Narodne novine” broj 38/95, 54/95, 65/95 i 17/01), koji se primjenjuje od 01. siječnja 1996. i koji u čl. 240. izrekom propisuje da će se postupci započeti prije početka primjene ovog zakona dovršiti po odredbama zakona koji su važili do dana početka primjene ovog zakona, osim ako ovim zakonom određeno pravo nije uređeno za zaposlenika na povoljniji način, što ovdje nije slučaj. Time što nije detaljnije obrazložio primjenu odredaba Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa, drugostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo, kako neosnovano smatra I-tuženik.

Budući da se nisu ostvarili revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je primjenom odredbe čl. 393. ZPP- a odbiti reviziju I-tuženika kao neosnovanu.

U Zagrebu, 08. svibnja 2002.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r

.