Revr-1907/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1907/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. S. iz Č., zastupanog po punomoćnici M. M., odvjetnici u Č., protiv tuženika KD K. d.o.o. R., zastupanog po punomoćniku V. B. H. odvjetniku u R., radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu, i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 3835/13-2 od 14. svibnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-156/12 od 10. travnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 25. studenoga 2015.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se revizija tužitelja A. S. kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika KD K. d.o.o. za naknadu parničnog troška nastalog u povodu sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se nedopuštenim otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik KD K. d.o.o. kao poslodavac dao tužitelju A. S. kao radniku, te se utvrđuje ništavom odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12. prosinca 2011. (znak: DIR-OD-11/2250), odluka od 15. prosinca 2011. (znak: DIR-OD-11/2341), te očitovanje od 30. prosinca 2011. kojim se odbija zahtjev za zaštitu prava tužitelja uložen na predmetnu odluku o izvanrednom otkazu ugovora.

2. Određuje se sudski raskid ugovora o radu br. ... od 26. studenog 1999. zaključenog između tužitelja tuženika s danom 1. svibnja 2012.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 37.508,09 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12%, a u slučaju promjene stope zakonskih zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena, kako slijedi:

- na iznos od 5.148,17 kn od 16. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 8.089,98 kn od 16. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 8.089,98 kn od 16. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 8.089,98 kn od 16. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 8.089,98 kn od 16. svibnja 2012. do isplate,

sve u roku od 8 dana.

4. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu, sukladno odredbama čl. 117. Zakona o radu iznos od 8 prosječnih mjesečnih plaća, što iznosi 64.719,84 kn zajedno s zakonskom zateznom kamatom od 12%, a u slučaju promjene stope zakonskih zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena, od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

5. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 18.862,50 kn , u roku od 8 dana, dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva po osnovu troškova spora tuženik odbija.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 kn, u roku od 8 dana, dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva po osnovu troškova spora tužitelj odbija.“

Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke te u dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku u točki II. izreke, a pod točkom II. izreke drugostupanjske odluke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da ovaj sud uvaži reviziju te preinači odluke nižestupanjskih sudova i obveže tuženika na snašanje parničnih troškova.

Tuženik je podnio odgovor na reviziju u kojem u cijelosti osporava navode iz revizije te predlaže istu u dijelu odbiti kao neosnovanu, a u dijelu odbaciti kao nedopuštenu, te potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, te zahtjev za isplatu plaće te isplatu naknade štete zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. ... od 26. studenoga 1999. na radnom mjestu vozača,

- da je 12. prosinca 2011. tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa,

- da je u predmetnom otkazu kao osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa navedeno da je dana 29. studenoga 2011. u 3,00 sata prilikom preuzimanja tijela pokojnika iz rashladne komore Centralnog gradskog groblja D. u R., a radi prijevoza u krematorij na M., tužitelj propustio provjeriti da li su podaci na tijelu pokojnice identični podacima na lijesu te je zbog propusta došlo do kremiranja tijela pogrešne pokojnice,

- da je tužitelj potpisao Evidenciju o preuzimanju pokojnika sastavljenu 28. studenoga 2011.,

-da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 149. ZR te je izvršio savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom tj. zatražio očitovanje o namjeravanom otkazu ugovora o radu,

- da se sindikalni povjerenik očitovao 8. prosinca 2011.

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi ocijenili su tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti navodeći kako je tužitelj propustio provjeriti identitet pokojnika kod preuzimanja tijela te je došlo do kremiranja pogrešne pokojnice, slijedom čega se radi o takvom propustu koji predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa gdje nastavak radnog odnosa nije moguć.

U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revident ukazuje da je došlo do povrede odredbe čl. 149. st. 12. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 dalje: ZR) (tužitelj u reviziji pogrešno navodi broj članka 145. ZR), jer tuženik kao poslodavac nije ocijenio razloge sindikalnog povjerenika koji se usprotivio izvanrednom otkazu. Ujedno ističe kako tužitelj nije bio u obvezi utvrđivati identitet pokojnika prije nego istoga preuzme radi prijevoza na krematorij budući da navedeno ne proizlazi iz Naputaka niti iz Pravilnika o radu tuženika.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan. Odredbom čl. 149. ZR regulirana je općenita obveza savjetovanja poslodavca s radničkim vijećem prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu i to bilo da je riječ o redovnom ili izvanrednom otkazu ugovora o radu. U čl. 149. st. 12. ZR propisano je kako je odluka poslodavca donesena protivno odredbama ZR o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna.

Međutim, nisu osnovani revizijski navodi kako odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju ne sadrži ocjenu razloga niti podatke odnosno očitovanje na navode sindikalnog povjerenika. Naime, navedena odluka je donesena u potpunosti sukladno odredbama o obvezi savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom budući da je isti obaviješten o namjeri otkazivanja tužitelju, te nisu točni niti revizijski navodi kako se tuženik samo paušalno osvrnuo na očitovanje sindikalnog povjerenika. Tuženik se upravo i očitovao na način navodeći kako sindikalni povjerenik ne osporava da je počinjena povreda odredbe radnog odnosa nego samo predlaže blažu kaznu (što i odgovara u potpunosti očitovanju sindikalnog povjerenika – list 9B), te su u odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju sami razlozi za izvanredni otkaz detaljno obrazloženi.

Nadalje, navodi tužitelja kako niti jednim propisom nije određeno niti propisano da bi njegova obveza bila provjeravanje identiteta pokojnika otvaranjem vreće odnosno provjeravanjem identifikacijske kartice na tijelu pokojnika, nisu osnovani.

Prema ocjeni nižestupanjskih sudova, a koju ocjenu kao pravilnu i zakonitu prihvaća i ovaj sud, tužitelj je bio u obvezi provjeriti identitet osobe koju prevozi. Prema Pravilniku o radu i njegovom prilogu Sistematizaciji radnih mjesta, u opis poslova vozača spada upravljanje specijalnim motornim vozilom za prijevoz umrlih osoba, a vozač je odgovoran za pravovremeno preuzimanje i prijevoz umrlih osoba te obavlja i druge poslove po nalogu poslovođe pogrebnih poslova i grobljanskih usluga i rukovoditelja službe.

Upravo u druge poslove po nalogu poslovođe pogrebnih poslova i grobljanskih usluga i rukovoditelja službe spada i identifikacija pokojnika nakon preuzimanja tijela. Prema toč. 3. Naputka o preuzimanju pokojnika iz rashladnog uređaja radi prijevoza na kremaciju vratar je obvezan neposredno prije polaska vozača na put, ispuniti i upisati sve zatražene podatke (ime i prezime pokojnika, spol, broj sprovodnice, vrijeme ukrcaja i polazak vozača na put te mjesto i groblje gdje će se dostaviti urna nakon obavljene kremacije) iz Evidencije o preuzimanju pokojnika te je navedenu Evidenciju u obvezi potpisati, među ostalima, i vozač. Potpisivanjem navedene dokumentacije tužitelj se obvezao i odgovoran je za podatke u Evidenciji, te kada se isti obvezao prevesti tijelo određene osobe na kremaciju upravo je i odgovoran da su točni podaci o pokojniku i da je upravo o toj osobi riječ. Također iz iskaza tužitelja proizlazi da ako je bio prisutan ukrcaju pokojnika da bi tada identificirao istog, a ako nije bio prisutan samo bi potpisao dokumentaciju. Iz toga slijedi da je u određenom broju slučajeva tužitelj bio prisutan ukrcaju tijela pokojnika te je očigledno da ja obzirom na prirodu posla, osjetljivost istog, bilo u praksi da prilikom ukrcaja sudjeluje i vozač te provjerava identitet pokojnika, a kako su to pravilno utvrdili nižestupanjski sudovi iz iskaza tužitelja te svjedoka. Međutim u konkretnom slučaju tužitelj nije bio prisutan prilikom ukrcaja stoga se slijedom prethodno navedenog takvo njegovo postupanje ima smatrati isključivo propustom koji je rezultirao teškom povredom radne obveze.

U određenom dijelu revizije tužitelj preocjenjuje izvedene dokaze, odnosno u suštini prigovara nepravilno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a navedeni prigovor nije dopušten revizijski razlog u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

Obzirom da nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP (toč. I. izreke).

Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju, jer je ocijenjeno u smislu odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP da ovaj trošak nije bio potreban u postupku izjavljivanja revizije (točka II. izreke).

Zagreb, 25. studenoga 2015.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.