Revr-452/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 452/2014-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. J. iz M. , zastupane po punomoćniku D. L., odvjetniku u M. , protiv tuženika J. d.o.o. sa sjedištem u M. , zastupanog po punomoćniku T. M., odvjetniku u M. , radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-659/13 od 23. svibnja 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-1241/09 od 5. lipnja 2012., u sjednici održanoj 16. travnja 2019.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-659/13 od 23. svibnja 2013. i predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije dopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici Odlukom o redovnom otkazu-poslovno uvjetovani otkaz, bez datuma i broja te da prema tome radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao (točka /I 1. izreke), naloženo je tuženiku vratiti tužiteljicu na posao i poslove koje je obavljala prije otkaza, odnosno na odgovarajuće radno mjesto adekvatno njenoj stručnoj spremi i radnom iskustvu (točka I/ 2. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici za razdoblje od 1. veljače 2003. do rujna 2011. razliku plaće koju bi tužiteljica primala da je radila, u ukupnom bruto iznosu od 147.973,44 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je pobliže određeno pod točkom I./3 izreke. Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 80.125,00 kn (točka II izreke).

Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici Odlukom o redovnom otkazu-poslovno uvjetovani otkaz, bez datuma i broja te da prema tome radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te kojim je zahtijevala isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. veljače 2003. do rujna 2011., koju bi primala da je radila, u ukupnom bruto iznosu od 147.973,44 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je pobliže određeno pod točkom II. izreke.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju na temelju članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje pobijane presude na način da se odbije žalba tuženika i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužiteljice je osnovana.

Na temelju članka 392.a stavak 1. ZPP-a, u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev za isplatu razlike neisplaćene plaće.

U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 1999., radno mjesto poslovođa u prodavaonici broj … u M.1 ,

- da je tužiteljici otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme iz gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga (Odluka o otkazu ne sadrži datum i poslovni broj), u kojem otkazu je navedeno da je kod tuženika došlo do smanjenja posla pa da nije u mogućnosti osigurati tužiteljici obavljanje poslova na kojima je do sada radila niti neke druge poslove koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi i da iz tih razloga tužiteljici prestaje radni odnos kod tuženika s danom 31. siječnja 2003., kada joj je tuženik i zaključio radnu knjižicu te joj isplatio iznos od 5.100,00 kn na ime otpremnine,

- da je tužiteljici, rođenoj … rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., klasa: …, ur. br.: … od 9. lipnja 2003. priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu počevši od 1. veljače 2003.,

- da su ovdje tuženik kao zakupodavac i S. d.o.o. O. kao zakupoprimac sklopili 19. prosinca 2002. ugovor o zakupu poslovnih prostora ovjeren kod javnog bilježnika V. N. u M.2 pod poslovnim brojem Ov-4276/02 21. prosinca 2002., za davanje u zakup 19 poslovnih prostora, među kojima i poslovni prostor prodavaonice broj ... u M.1 , da je isti zaključen na određeno vrijeme za vremensko razdoblje od 1. siječnja 2003. do 1. siječnja 2018. te da se zakupoprimac obvezao zasnovati radni odnos sa svim radnicima zakupodavca (ovdje tuženika) koji rade u predmetnim poslovnim prostorima, a to odmah po prekidu radnog odnosa sa zakupodavcem,

- da je Anexom broj 1 Ugovora o zakupu poslovnih prostora navedeni ugovor izmijenjen na način da se zakupoprimac obvezao zasnovati radni odnos sa svim radnicima zakupodavca koji rade u predmetnim poslovnim prostorima, koji to žele, pod uvjetom prethodnog raskida njihova Ugovora o radu sa zakupodavcem (ovdje tuženikom) te sklapanja novog Ugovora o radu na određeno vrijeme sa zakupoprimcem, koji Ugovor bi se obnavljao za vrijeme trajanja Ugovora o zakupu (do 1. siječnja 2018.), s tim da će se radnicima zakupodavca koji ne budu pristali na sklapanje novog ugovora o radu sa zakupoprimcem, pod naprijed navedenim uvjetima, utvrditi način prestanka njihova ugovora o radu, u skladu s člankom 103. Zakona o radu,

- da se zakupodavac (ovdje tuženik) obvezao da će, po prestanku ugovora o zakupu, zasnovati radni odnos sa svim radnicima zakupoprimca (koji su s istim zaključili ugovor o radu na određeno vrijeme u skladu sa ovim Anexom broj 1, koji rade u predmetnim poslovnim prostorima,

- da je tuženik svim radnicima koji nisu pristali zaključiti novi ugovor o radu na određeno vrijeme s društvom S. d.o.o. pa tako i tužiteljici utvrdio prestanak njihova ugovora o radu,

- da je tuženik s danom 9. siječnja 2003. odjavio svojstvo osiguranika radnicima R. B., A. Ž., M. J., Ž. S. i J. T., a s danom 31. siječnja 2003. i radniku J. S.,

- da tuženik nije imao primjedbi na rad tužiteljice, da nije postojao niti jedan zakonom predviđeni razlog za otkaz ugovora o radu i da je u vrijeme donošenja pobijane odluke kod tuženika radilo više od 300 radnika, da je tuženik u to vrijeme osim poslovnog prostora broj ... u kojem je radila tužiteljica, na području M.1 imao u vlasništvu poslovne prostorije pekare i jednu mesnicu.

Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, ocjenjujući da tijekom postupka tuženik nije sudu dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da nakon davanja u zakup poslovnog prostora prodavaonice broj ... u M.1 , u kojoj je tužiteljica do tada radila kao trgovac, nije bio u mogućnosti istu zaposliti na nekim drugim poslovima, da je nije mogao obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim poslovima, a niti je dokazao da je pri donošenju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu vodio računa o trajanju radnog odnosa pojedinog radnika, njegovoj starosti i obvezama uzdržavanja koje terete tog radnika.

Slijedom toga, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik spornu Odluku o otkazu donio na temelju članka 3. stavka 1. točke 5. i 6. Anexa broj 1. Ugovora o zakupu poslovnih prostora, pri čemu nije poštivao odredbu članka 106. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 38/1995, 54/1995, 65/1995, 102/1998, 17/2001, 82/2001, 114/2003, 142/2003, 123/2003, 30/2004, 68/2005 i 94/2009, u daljnjem tekstu: ZR).

Drugostupanjski sud je preinačio odluku suda prvog stupnja navodeći da je prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja propustio ocijeniti činjenicu da je između tuženika i trgovačkog društva S. d.o.o. zaključen ugovor o zakupu poslovnih prostora, kojim ugovorom je prenesen na novog poslodavca dio poduzeća pa je na taj način, na osnovi članka 129. stavak 1. ZR-a (ex lege), izvršen prijenos svih ugovora o radu radnika koji rade u dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, koja norma je kogentne naravi. Polazeći od toga, drugostupanjski sud ističe da ugovor o zakupu poslovnih prostora u dijelu kojim je, protivno članku 129. ZR-a, ugovoren način prijenosa ugovora o radu ne proizvodi pravne učinke, stoga je ustvrdio da je prijašnji poslodavac (tuženik) prestao biti ugovorna strana i da tužiteljica traži zaštitu povrijeđenih prava spram tuženika koji nije više njezin poslodavac. Zbog toga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Pravilno revidentica tvrdi da se u konkretnom slučaju nije ni radilo o prijenosu ugovora o radu radnika sa zakupodavca (tuženika) na zakupoprimca, odnosno da u konkretnom slučaju predmetni ugovor o zakupu poslovnih prostorija, s obzirom na njegov sadržaj, nije moguće podvesti pod pojam prijenosa dijela poduzeća, kako je to propisano člankom 129. ZR-a.

Naime, prema članku 129. stavak 1. ZR-a, ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće ili dio poduzeća (pogon), na novog poslodavca prenose se i svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koje je predmet prenošenja te je stavkom 5. istog članka propisano da je poslodavac dužan o prenošenju ugovora o radu na novog poslodavca pisano obavijestiti radnika čiji se ugovor prenosi.

Međutim, u konkretnom slučaju očito nije ni došlo do zakonskog prijenosa ugovora o radu radnika (ugovorom iz članka 129. ZR) iz jednostavnog razloga jer se zakupoprimac obvezao zasnovati radni odnos sa svim radnicima zakupodavca koji rade u predmetnim poslovnim prostorima, ali onih koji to žele i pod uvjetom prethodnog raskida ugovora o radu sa zakupodavcem (tuženikom) te sklapanja novog ugovora o radu na određeno vrijeme sa zakupoprimcem, koji ugovor bi se obnavljao za vrijeme trajanja ugovora o zakupu (do 1. siječnja 2018.). S druge strane, prema sadržaju navedenog ugovora, radnicima zakupodavca koji ne pristanu na sklapanje novog ugovora o radu sa zakupoprimcem, tuženik će utvrditi način prestanka ugovora o radu, u skladu s člankom 103. ZR-a.

U pravnim odnosima na koje se odnosi članak 129. stavak 1. ZR-a nije potrebno sklapati novi ugovor o radu nego već sklopljeni ugovor o radu bude prenijet na novog poslodavca (tako i Rev-2574/00). Međutim, ako se ugovorne stranke suglase da svoje ugovorne odnose urede na drugačiji način, kao što je to bilo u ovom slučaju, takve odredbe ugovora (sve da je on istovjetan ili samo sličan pravnom poslu iz članka 129. ZR) nužno ne moraju biti ništetne, posebice ako nisu nepovoljnije za radnika. Naime, u slučaju kada prema konkretnom ugovoru o zakupu radnik ima pravo izbora gdje će raditi, tj. hoće li ostati kod dotadašnjeg ili izabrati novog poslodavca i kad mu dotadašnji poslodavac (zakupodavatelj) može dati otkaz u zakonom propisanom postupku i samo ako za to postoje opravdani razlozi iz članka 106. ZR-a, tada se takve odredbe ne mogu smatrati ništetnim.

Prema tome, tužiteljica je vlastitom dispozicijom zadržala svoj dotadašnji radnopravni status kod tuženika, što joj je konačno i sam tuženik bez daljnjega priznao time što joj je kao prvo - isplatio plaću za siječanj 2003. te kao drugo - dao joj je otkaz ugovora o radu. Slijedom toga je, pogrešno držeći da je poslodavac tužiteljice druga osoba, a ne tuženik, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev, drugostupanjski sud propustio ocijeniti sve žalbene navode od odlučnog značenja (članak 375. stavak 1. ZPP), zbog čega nema mjesta preinačenju drugostupanjske presude.

Stoga je osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Slijedom navedenog, valjalo je drugostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 395. stavak 2. ZPP).

Zagreb, 16. travnja 2019.

Predsjednik vijeća:

Jasenka Žabčić, v. r.