Rev-2190/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2190/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Tome Gložinića, Ivana Mikšića i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. i J. J., oboje iz Z., koje zastupa V. G.-Z., odvjetnica u Z., protiv tuženice C. o. d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 18. lipnja 1996. godine, br. Gž 3807/96-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 23. travnja 1996. godine, br. Pn 5706/93, u sjednici održanoj dana 23. rujna 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužiteljici ime naknade štete ukupno iznos od 67.913,59 kn, te tužitelju J.J. iznos od 38.000,00 kn, sve zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Sud drugog stupnja djelomično je preinačio presudu suda prvoga stupnja, te je tužiteljima pored navedenog iznosa još dosudio od 24.000,00 kn.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak postupka revizije.

Tužitelji nisu odgovorili na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Tuženica ne iznosi konkretno koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka su učinili sudovi nižega stupnja, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu po odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku - ZPP, ali nije našao da postoji takva povreda predviđena u čl. 354. st. 2. toč. 10. toga zakona, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije osnovan prigovor u reviziji da tužitelj J.J. nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju u ovoj parnici, jer je naprotiv sud prvoga stupnja na pogodan način utvrdio da je imenovani sin pok. J.J. koji je smrtno stradao u štetnom događaju, a kao takav da je legitimiran u ovoj parnici da traži naknadu štete zbog duševnih boli radi smrti bliske osobe (čl. 201. st. 1. Zakona o obveznim odnosima).

Po mišljenju ovoga suda, a suprotno stajalištu revizije, sud drugoga stupnja je utvrdio primjereno zadovoljenje tužiteljima za duševne boli zbog smrti muža i oca u iznosu od 60.000,00 kn svakome. Ovo pogotovo, zbog činjenice dugogodišnje bračne zajednice između tužiteljice i pokojnika, te okolnosti da su svo troje posljednje tri godine živjeli kao izbjeglice koje su bile protjerane iz svoga doma.

Ovaj sud također smatra da su sudovi nižega stupnja s pravom dosudili tužiteljici iznos od 1.000,00 kn za troškove jela i pića osobama koje su sudjelovale na pogrebu pokojnika, jer su ti troškovi uobičajeni i potrebni.

S pravom su ti sudovi dosudili tužiteljici protuvrijednost od 500 DEM, jer iz priložene uplatnice br. 137 doista proizlazi da se radi o iznosu od 500 DEM, a ne iznosu od 500 HRD kao što tvrdi tuženica u reviziji.

Tužiteljici je također osnovano dosuđena naknada troškova podizanje nadgrobnog spomenika temeljem priloženog predračuna jer je sud prvog stupnja utvrdio da je trošak u upravo navedenoj visini potreban za podizanje nadgrobnog spomenika, kakav podižu osobe prosječnih imovinskih prilika u mjestu sahrane pokojnika.

Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 3. ZPP, te tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 23. rujna 1999.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.