Legislator Case Law & Legislation
II Kž-389/2000-3 AI generated

Criminal appeal dismissed; Supreme Court upheld detention extension after final conviction for robbery based on recidivism and flight risk.

Case Number II Kž-389/2000-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by three defendants against a lower court's decision to extend their pre-trial detention. The defendants argued that no legal grounds existed for continued detention after their final conviction for robbery, but the court found that their history of multiple robberies, prior convictions, and lack of means justified a fear of reoffending. Consequently, the court ruled that the statutory requirements for extending detention under Article 102 of the Criminal Procedure Act were met.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP; Čl. 398. st. 3. ZKP: After a final conviction, detention may be extended if specific circumstances justify the fear that the accused will commit similar crimes while on the free.

Keywords

AI generated
pre-trial detention extension final conviction basis fear of reoffending recidivism evidence criminal procedure appeal

Cited Legislation

AI generated
Čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP
i K.R., po čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, a koji su nepravomoćnom presudom toga suda od 23.
Čl. 218. st. 1. KZ
zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. KZ i dr., odlučujući o žalbi opt.
Čl. 398. st. 3. ZKP
Slijedom svega izloženog, trebalo je odbiti žalbu optuženika i odlučiti kao u izreci ovog rješenja, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.
Čl. 107. st. 2. ZKP
Pobijanim rješenjem raspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 107. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv opt.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-389/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Neve Šibl, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. K. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. KZ i dr., odlučujući o žalbi opt. T. K. i dr. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 23. lipnja 2000. godine br. K-43/00, o produljenju pritvora nakon nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 12. srpnja 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Odbijaju se žalbe opt. T.K., D.P. i K.R. kao neosnovane.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem raspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 107. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv opt. T.K., D.P. i K.R., po čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, a koji su nepravomoćnom presudom toga suda od 23. lipnja 2000. godine br. K-43/00, proglašeni krivima zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ i dr. i osuđeni na kaznu zatvora i to opt. T.K. na jedinstvenu kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, D.P. na jedinstvenu kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od tri godine i K.R. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Protiv tog rješenja pravodobno su podnijeli žalbu opt. T.K., D.P. i K.R. osobno i po branitelju, s prijedlozima da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njih ukine.

Žalbe su neosnovane.

Nisu u pravu žalitelji, kada u žalbi osobno i po branitelju tvrde, da ne postoje zakonski osnovi za daljnjom mjerom pritvora protiv njih po čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, jer da ne postoje okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi oni boravkom na slobodi mogli ponovno počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo.

Suprotno tome, po ocjeni ovog suda, kao suda drugog stupnja, na daljnju osnovanu mjeru pritvora protiv optuženika i nakon donošenja nepravomoćne presude po čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP upućuje prije svega podatak da su optuženici u kraćem vremenskom razdoblju počinili više kaznenih djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ, te da su do sada

više puta osuđivani (list spisa 60 i 61) za različita kaznena djela protiv imovine, da su nezaposleni, skloni skitnji i bez sredstava za život, koje kriminalno postupanje ukazuje na osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan, da bi oni boravkom na slobodi mogli ponovno počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo, pa je time ostvarena zakonska osnova za primjenu mjere pritvora protiv njih.

Stoga je pravilno pobijanim rješenjem produljen pritvor protiv optuženika i nakon donošenja nepravomoćne presude po pritvorskoj osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Slijedom svega izloženog, trebalo je odbiti žalbu optuženika i odlučiti kao u izreci ovog rješenja, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 12. srpnja 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović v.r.

Neva Šibl v.r.