Rev-2165/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2165/1998-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić, kao predsjednika vijeća, te Jakob Miletića, Katarine Buljan, Marijana Ramušćaka i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. N. D. iz S., 2. D. S. iz S., 3. Z. B. iz S., 4. Š. K. iz S., 5. M. T. iz S., 6. M. B. iz S., 7. Z. R. iz S., 8. Z. P. iz S., 9. D. R. iz S., 10. Z. S. iz B. i 11. M. V. iz P., svi zastupani po punomoćniku B. K., dipl. pravniku, protiv tuženika INA - Industrija nafte d.d. Zagreb, Rafinerija nafte Sisak, zastupane po punomoćnici S. I., dipl. pravniku, radi utvrđenja, rješavajući reviziju izjavljenu od tuženika protiv pravomoćne presude Županjskog suda u Sisku od 23. ožujka 1998. godine, br. Gž-109/98., kojom je djelomično preinačena od 1. svibnja 1997. godine, br. P-369/96., u sjednici održanoj dana 21. studenog 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika, te se ukida presuda Županijskog suda u Sisku od 23. ožujka 1998. godine, br. Gž-109/98. i presuda Općinskog suda u Sisku od 1. svibnja 1997. godine, br. P-369/96. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odluka o trošku revizijske faze postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Sisku od 16. svibnja 1997. godine, br. P-369/96. suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništava tuženikova ponuda za sklapanje ugovora o radu učinjena tužiteljima N. D., D. S., Z. B., M. V., Z. S., D. R., Z. P., zvonimiru R., M. B., M. T. i Š. K. u dijelu koji se odnosi na plaću tužitelja slijedom čega se poništva odredba članka 11. u svezi Ugovorima o radu sklopljenim između navedenih tužitelja i tuženog.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja Š. K. koji glasi: "Utvrđuje se da je ništava tuženikova ponuda za sklapanje ugovora o radu učinjena tužitelju Š. K. u dijelu koji se odnosi na radno mjesto tužitelja slijedom čega se poništava odredba članka 4. Ugovora o radu sklopljenog između toga tužitelja i tuženika".

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva svih tužitelja koji glasi: "Utvrđuje se da tužitelj u pogledu plaće zadržava sva prava koja je imao do dana sklapanja ugovora o radu".

IV. Svaka strana snosi svoj trošak."

Presudom Županijskog suda u Sisku od 23. ožujka 1998. godine, br. Gž-109/98. suđeno je:

"I. Odbija se žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku br. P-369/96. od 1. svibnja 1997. godine, i to pod točkom I. izreke.

II. Uvažava se žalba tužitelja protiv odbijajućeg dijela presude pod točkom II. i III. iste, te se taj dio presude preinačuje i sudi:

a) Utvrđuje se, da je ništava tuženikova ponuda za sklapanje ugovora o radu učinjena tužitelju Š. K. u dijelu koji se odnosi na radno mjesno tužitelja slijedom čega se poništava odredba članka 4. Ugovora o radu sklopljenog između toga tužitelja i tuženika,

b) utvrđuje se, da svi tužitelji u pogledu plaće zadržavaju sva prava koja su imali do dana sklapanja ugovora o radu.

Odluka o trošku ostaje neizmjenjena."

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postuka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da sud reviziju prihvati, pobijane presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev svih tužielja uz naknadu troškova postupka tuženom za sudsku pristojbu.

Pravovremenu i potpunu reviziju tuženika sud prvog stupnja dostavio je primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92. i 112/99. - dalje ZPP), na odgovor tužiteljima i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetništvu.

Tužitelji nisu odgovorili na izjavljenu reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je osnovana.

Tužitelji su u ovoj pravnoj stvari podnijeli tužbu temeljem čl. 241. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", br. - dalje ZR), koji je propisivao da radnik koji prihvati ponudu poslodavca, a smatra da ugovor koji je ponudio poslodavac nije u skladu s odredbom st. 2. ovoga članka, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati valjanost ponude poslodavca u roku od 15 dana.

Revident osnovano tvrdi da je obrazloženje pobijane presude nepotpuno.

Ovo iz razloga što bi za pravilnu primjenu čl. 241. st. 4. ZR bilo potrebno prije svega za svakog od tužitelja utvrditi kada je prihvatio ponudu za sklapanje ugovoa, a kada podnio tužbu radi osporavanja valjanosti ponude.

Zatim, pobijane presude ne sadrže ocjenu navoda tuženika da je 1. studenog 1995. godine kod tuženika uvedena nova organizacija, a u svezi s time i nova sistematizacija radnih mjesta, te da su tužiteljima izdana rješenja o raspoređenju na radna mjesta sa novim koeficijentima, a u predemtu nema oznake da li su te odluke o rasporedu zaposlenika konačne ili su ih tužitelji pobijali (i s kojim uspjehom).

Bez utvrđenja navedenih činjenica nije moguće ocijeniti koji je glede plaće bio radnopravni položaj tužitelja u odnosu na koji valja upoređivati ponudu tuženika od 1. travnja 1996. godine. Da bi se moglo zakonito odlučiti o tužbenom zahtjevu kojim se u pogledu plaće zadržavaju sva prava koja su imali do dana sklapanja ugovora o radu potrebno je utvrditi za svakog od tužitelja na koje je radno mjesto bio raspoređen prije sklapanja ugovora o radu, koji je koeficijent tog radnog mjesta, da li je sukladno tom koeficijentu izvršena isplata plaće, koji koeficijent je ponuđen ugovorom, te da li je koeficijent ponuđen ugovorom sukladan novoj sistematizaciji radnih mjesta i novim odlukama o raspoređivanju zaposlenika od 1. studenog 1995. godine, ukoliko su iste odluke konačne.

U razlozima pobijanih presuda nema razloga o tome da li su nižestupanjski sudovi kod utvrđivanja da li je ponuda novog ugovora nepovoljnija u odnosu na raniji radnopravni status tužitelja polazili od radnopravnog statusa prije odluka o raspoređivanju zaposlenika od 1. studenog 1995. godine (ukoliko je ista konačna) ili od radnopravnog statusa utvrđenog spomenutom odlukom.

Zbog navedenih razloga, po ocjeni ovoga suda, ostvario se revzijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. toč. 1. ZPP, te je revizija tuženika prihvaćena i pobijane presude ukinute te predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje temeljem čl. 394. st. 1. ZPP.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti nedostatke na koje je upozoreno ovim rješenjem i nakon toga donijeti novu odluku.

Odluka o parničnom trošku zasnovana je na čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 21. studenog 2001.

Predsjednik vijeća:

Vjera Delić, v.r.