Rev-2209/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2209/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B.J. iz Z., koju zastupa punomoćnik F.K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. d.d. Z., S. cesta …, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 3. siječnja 1995. godine br. Gž-9107/94 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. lipnja 1994. godine br. Pn-3389/93, u sjednici održanoj dana 15. veljače 1996. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 50.627,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim počev od 10. lipnja 1994. godine do isplate, te joj naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.995,32 kn (točka I. izreke), dok je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu radi isplate 9.373,00 kn odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika te djelomično preinačena prvostupanjska presuda tako da je tužiteljica odbijena sa daljnjim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 21.300,00 kn, a parnični trošak dosuđen tužiteljici prvostupanjskom presudom umanjen je za 2.100,00 kn. Protiv navedene pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se pobijana drugostupanjska presuda preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev u onom dijelu u kojem je odbijen pobijanom drugostupanjskom presudom preinačenjem prvostupanjske odluke.

Prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) dostavio primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije tužiteljice protivnoj stranci, te nadležnom državnom odvjetniku, ali protivna stranka nije odgovorila na reviziju niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je neosnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužiteljice radi naknade štete koja je tužiteljici nastala povodom prometne nezgode u kojoj je tužiteljica bila suputnik u motornom vozilu te odgovornost tuženog osiguratelja za štetu koju je tužiteljici prouzrokovao njegov osiguranik upravljajući motornim vozilom nije sporna.

U ovom revizijskom stupnju postupka sporna je visina dosuđene novčane naknade tužiteljici na ime nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove, strah i duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, te tužiteljica predlaže da se dosudi novčana naknada za spomenute oblike nematerijalne štete u onoj visini u kojoj je bilo udovoljeno tužbenom zahtjevu prema odluci suda prvog stupnja, a u kojem dijelu je povodom žalbe tuženika pobijanom odlukom odbijen tužbeni zahtjev za ukupno 21.300,00 kn. Ovaj Vrhovni sud ispitujući pobijanu presudu u svezi istaknutog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava imajući u vidu utvrđenja nižih sudova o jačini pretrpljenih bolova i straha tužiteljice, te njihovim trajanjem kao i o drugim važnim okolnostima slučaja (života dob tužiteljice, te njezino zanimanje), dakle uzimajući u obzir da je tužiteljica zadobila u prometnoj nezgodi povrede u obliku rane razderotine na glavi te udarno krvne podljeve na glavi, prsnom košu, trbuhu i desnoj potkoljenici uz prijelom jednog rebra koje su povrede smanjile opću životnu i radnu sposobnost tužiteljice za oko 10% - nalazi da je pobijanom drugostupanjskom odlukom utvrđena primjerena novčana naknada tužiteljici na ime pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 5.000,00 kn; na ime straha u iznosu od 3.700,00 kn, te na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 11.000,00 kn, čime je pravilno primijenjena odredba čl. 200. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO). Stoga ovaj revizijski sud nalazi da su neosnovani revizijski prigovori istaknuti u pravcu kako bi trebalo tužiteljici dosuditi veću novčanu naknadu za gore spomenute oblike nematerijalne štete iznad onih utvrđenih pobijanom drugostupanjskom presudom, odnosno naknadu u visini utvrđenoj prvostupanjskom presudom.

Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog zbog kojeg je revizija izjavljena, a kako ne postoje ni oni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 15. veljače 1996. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.