Revr-216/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 216/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, članice vijeća, Jasne Guštek, članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća i Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja D. R. iz V. G., zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. d.o.o., Z., zastupanog po punomoćnici M. V., odvjetnici u Z., radi poništenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1577/10-2 od 30. studenoga 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-60/10 od 30. lipnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja prednika tuženika P. Z. s.p.o. od 17. svibnja 1993. broj 144/93 o prestanku radnog odnosa tužitelja s danom 17. listopada 1993., kao i zahtjevi za vraćanje na rad i isplatu iznosa od 122.950,07 kn s pripadajućom kamatom i troškom postupka. Ujedno je naloženo tužitelju tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 14.883,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijane presude.

U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode tužitelja i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

Revizija je neosnovana.

Predmet spora je zahtjev za zaštitu prava radnika poništenjem odluke o prestanku radnog odnosa, vraćanjem na rad i isplatom plaće za vrijeme nezakonitog prestanka radnog odnosa, koji tužbeni zahtjev tužitelj temelji na činjeničnoj i pravnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je on tužitelj otac teže hendikepiranog djeteta, a tuženik da je, unatoč toj okolnosti, protivno zabrani iz odredbe čl. 78. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine" 25/92 - pročišćeni tekst, 26/93 i 29/94 - dalje: ZRO), donio odluku o prestanku radnog odnosa.

Odredbom čl. 78. ZRO, između ostalog, propisano je da zbog trajnog prestanka potrebe za radom radnika radni odnos ne može prestati roditelju s teže hendikepiranim djetetom koji zbog toga radi sa skraćenim radnim vremenom.

Pošavši od utvrđenja da tuženik kao poslodavac nije imao saznanja da je tužitelj bio otac teže hendikepiranog djeteta, a niti je zbog toga tužitelj radio sa skraćenim radnim vremenom, nižestupanjski sudovi zaključuju da tužitelj ne spada u zaštićenu kategoriju radnika te da donošenjem odluke o prestanku radnog odnosa zbog trajnog prestanka potrebe za radom tužitelja nije povrijeđena odredba čl. 78. ZRO.

Tužitelj u reviziji u bitnom smatra da su nižestupanjski sudovi mehanički i skolastički, bez shvaćanja suštine svrhe norme, primijenili odredbu čl. 78. ZRO, čime da su pogrešno primijenili materijalno pravo.

Suprotno tvrdnji revidenta, odredba čl. 78. ZRO jasna je i potpuno određena te ne ostavlja dvojbu u njenom tumačenju. Prema citiranoj odredbi zaštita se ne pruža svakom roditelju teže hendikepiranog djeteta, već samom onom koji zbog toga radi sa skraćenim vremenom.

Kako tužitelj nesporno ne radi sa skraćenim radnim vremenom, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada tužitelju nisu pružili zahtijevanu zaštitu temeljenu na tvrdnji o povredi odredbe čl. 78. ZRO. Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/88 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Budući da ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava a nije nađena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, to revizija nije osnovana.

Slijedom iznesenog, temeljem čl. 393. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 6. srpnja 2011.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.