Rev-3002/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3002/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jasenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. C. iz S., zastupanog po punomoćnicima E. F. i S. F.-K. odvjetnicima iz S., protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstva obrane, zastupane po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, a ovo po Državnom pravobraniteljstvu Županije sisačko-moslavačke, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku, br: Gž-1511/99 od 07. rujna 2000. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku br: P-20/98 od 27. rujna 1999. godine, u sjednici održanoj dana 22. svibnja 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženici da isplati tužitelju iznos od 137.535,29 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dospijeća svakog neisplaćenog mjesečnog iznosa do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana.

Ujedno je istom presudom naloženo tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.070,00 kn, u roku od osam dana, dok je s viškom zahtjeva za naknadu troška postupka tuženik odbijen kao neosnovan.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj iz svih zakonskih razloga, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijane odluke i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno ukine obje nižestupanjske odluke i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženica na reviziju nije odgovorila.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu ZPP) ovaj sud je utvrdio da u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, niti se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Suprotno tvrdnji revidenta nije se ostvarila ni bitna povreda odredaba parničkog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 375. st. 1. ZPP, na koju svojim sadržajem ukazuje revizija, jer je sud drugog stupnja u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su bili od odlučnog značenja za suđenje.

Sudovi nižeg stupnja utvrdili su i raspravili sve pravno relevantne činjenice i okolnosti o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva i pravilna primjena materijalnog prava.

Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 137.535,29 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime naknade plaće te izgubljene naknade po osnovi “skrbi”, a zbog jednostranog raskida ugovora.

Sud prvog stupnja utvrdio je, a sud drugog stupnja ocijenio je pravilnim utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da je tužitelj sklopio s tuženicom dana 08. siječnja 1993. godine Ugovor o službi u Hrvatskoj vojsci – gardijskim brigadama, te da su dana 15. ožujka 1993. sklopili i Anex tog Ugovora, kojim se tužitelj obvezao ostati u djelatnoj vojnoj službi gardijske brigade tri godine,

- da je na prijedlog Kadrovske komisije Ministarstva obrane od 20. veljače 1995. godine tuženica donijela rješenje o prestanku djelatne vojne službe tužitelju od 12. travnja 1995. godine, zbog potrebe službe i interesa oružanih snaga,

- da je protiv navedenog rješenja od 12. travnja 1995. godine odbijena žalba tužitelja kao neosnovana te je tužitelj pokrenuo upravni spor, a presudom Upravnog suda Republike Hrvatske br: Us-4120/96 od 05. lipnja 1997. godine odbijena je tužba tužitelja kao neosnovana, uz obrazloženje da su pobijana rješenja donesena u zakonito provedenom postupku,

- da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podneskom br: Ut-56/97 od 27. listopada 1997. odbilo prijedlog tužitelja za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv navedene presude Upravnog suda Republike Hrvatske.

Na tako utvrđeno činjenično stanje i po pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda nižestupanjski sudovi su pravilno primjenili materijalno pravo kada su ocijenili da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

Naime, prema odredbi čl. 174. st. 2. Zakona o obrani, na prijedlog Kadrovske komisije Ministarstva obrane, osobi na službi u oružanim snagama, služba može prestati kad to zahtjevaju potrebe službe i interesi oružanih snaga.

Suprotno tvrdnji revidenta, sud nije ovlašten ispitivati zakonitost pravomoćnog upravnog akta, već je vezan za pravomoćne upravne akte u granicama njihove pravomoćnosti. U konkretnom slučaju to znači da je sud vezan presudom Upravnog suda Republike Hrvatske br: Us-4120/96 od 05. lipnja 1995. godine.

Kako je u upravnom sporu pravomoćno utvrđeno da je prestanak radnog odnosa tužitelja bio zakonit, pravilno su zaključili nižestupanjski sudovi da tužitelju po prestanku radnog odnosa prestaju i sva prava iz radnog odnosa, pa tužitelj nije dokazao pravnu osnovu za isplatu naknade plaće, kao niti pravnu osnovu za isplatu naknade po osnovi Skrbi.

Iz navedenih razloga, a kako se nisu ostvarili istaknuti revizijski razlozi, niti je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 22. svibnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jasenković, v. r.