Rev-2644/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2644/1995-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vladimira Drakulića, kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Vlatke Potočnjak-Radej, Dramira Mratovića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.P. iz O., koga zastupa B.T., odvjetnik u O., protiv tuženika PPK O. d.d. O., koga zastupa B.J., odvjetnik u S., radi isplate otpremnine, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 16. ožujka 1995. godine, br. Gž-570/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slatini od 13. veljače 1995. godine, br. P-232/94, u sjednici održanoj dana 12. listopada 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja te se ukidaju presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 16. ožujka 1995. godine, br. Gž-570/95 i presuda Općinskog suda u Slatini od 13. veljače 1995. godine, br. P-232/94 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O troškovima postupka u povodu izjavljene revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi: "Tužitelj potražuje od tužene sa naslova neisplaćene otpremnine za 12 mjeseci, a u visini osobnog dohotka za siječanj 1994. g., koji je izinosio 3.718,94 kn te tužitelj ukupno potražuje od tužene iznos od 44.627,35 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na taj iznos, a koja počinje teći od 6. lipnja 1994. godine pa do isplate, te traži trošak prema priloženom troškovniku" i kojom je naprotiv tužitelju naloženo da na ime nadoknade parničnog troška plati tuženiku iznos od 2.887,50 kn. Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj bio direktor tuženika i da su njegova prava, dužnosti i obveze bile regulirane Ugovorom o menagementu od 30. ožujka 1993. za razdoblje od toga datuma pa do 30. ožujka 1997. godine;

- da je odlukom upravnog odbora tuženika tužitelj razriješen dužnosti direktora tuženika danom 12. siječnja 1994. godine zbog njegove odgovornosti za sustavne financijske poteškoće i blokadu tuženika;

- da je tužitelj nakon korištenja odobrenog godišnjeg odmora i tzv. slobodnih dana 27. travnja 1994. raspoređen na radno mjesto savjetnika za istraživanje tržišta u komercijalnoj službi u tuženikovoj radnoj jedinici stručne službe;

- da je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika na temelju čl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", br. 34/91, 91/92 i 26/93) zbog neopravdanog izostanka s posla pet radnih dana uzastopce (od 6. lipnja 1994. godine više ne dolazi na posao niti svoj izostanak opravdava u smislu ove zakonske odredbe).

Tužitelj u ovom sporu traži da mu tuženik isplati iznos od 44.627,35 kn na ime otpremnine u visini od 12 prosječnih ukupnih plaća iz posljednjeg mjeseca, a pozivom na čl. 20. spomenutog ugovora o menagementu od 30. ožujka 1993. godine.

Prema toj ugovornoj odredbi u slučaju prestanka radnog odnosa direktora, ugovorne strane sporazumno utvrđuju otpremninu u visini od najmanje 12 prosječnih ukupnih plaća iz posljednjeg mjeseca.

Sudovi, međutim, otklanjaju primjenu ove ugovorne odredbe a da zato ne navode određene razloge.

Odbijaju tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na čl. 40. Općeg kolektivnog ugovora za gospodarstvo ("Narodne novine", br. 47/93, 71/93 i 39/94) po čijoj odredbi st. 1. u slučaju kada radnik stekne uvjete za mirovinu pripada mu pravo na otpremninu u visini od najmanje tri prosječne mjesečne plaće isplaćene po radniku u gospodarstvu Republike Hrvatske u prethodnom tromjesječju.

S obzirom na tu odredbu sudovi smatraju da radnik po postojećim propisima ima pravo na otpremninu samo u slučaju odlaska u mirovinu pa kako je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika ne zbog odlaska u mirovinu već zbog nedolaska na posao pet radnih dana uzastopce, da on nema pravo na otpremninu.

Da li time sudovi misle da je odredba ugovora na koju se tužitelj poziva apsolutno ništava i da zbog toga ne proizvodi nikakve pravne učinke, ne može se za sada pouzdano zaključiti, jer razlozi glede toga nisu dovoljno jasni.

Po nalaženju ovog revizijskog suda u vrijeme sklapanja prijepornog ugovora i donošenja prvostupanjske presude u ovom predmetu nije postojao mjerodavan pozitivni propis koji bi isključio mogućnost da direkotor Ugovorom o menagementu ugovori otpremninu za slučaj prestanka njegovog radnog odnosa bez obzira da li odlazi u mirovinu ili ne.

Međutim, za sada se još ne može pouzdano ocijeniti da li tužitelj u konkretnom slučaju ima pravo na otpremninu ili to pravo nema.

Odredba čl. 20. predmetnog ugovora nije jedina koja direktoru daje pravo na otpremninu, već se otpremnina u istom opsegu spominje i u čl. 19. istog ugovora i to za slučaj prestanka radnog odnosa direktoru nezakonitim putem, pa u ponovljenom postupku treba razjasniti i ispitati volju stranaka o tome kakva je u stvari razlika između otpremnine ugovorene čl. 19. za slučaj nezakonitog prestanka radnog odnosa direktora i one otpremnine ugovorene idućim člankom 20. istog ugovora.

Posebno treba provjeriti tvrdnju tužitelja da u svakom slučaju ima pravo na otpremninu bez obzira na razlog prestanka radnog odnosa, što znači čak i onda kada je otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužitelja, kao što je to ovdje slučaj.

Postoje nejasnoće i u odredbi iz čl. 18. st. 2. prijepornog ugovora.

Potrebno je zbog svega toga ispitati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbe o prestanku odnosno raskidu ugovora tj. njegove odredbe iz čl. 18.-20. razjasniti kako to odgovara načelima radnog i obveznog prava utvrđenim zakonom.

Utvrđeno je tako da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - u daljnjem tekstu ZPP) i da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje nepotpuno utvrđeno pa su zbog toga primjenom čl. 394. st. 1. i 395. st. 2. ZPP ukinute obje nižestupanjske presude i predmet vraćen na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

U ponovljenom postupku sudovi će postupiti po odredbama čl. 377. st. 1. i 2. ZPP, koje se na odgovarajući način primjenjuju i u postupku u povodu revizija (čl. 399. ZPP).

Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu izjavljene revizije odluči u konačnoj odluci.

U Zagrebu, 12. listopada 1999. godine

Predsjednik vijeća:

Vladimir Drakulić, v.r.