Kžm-23/2012-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžm 23/12-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Štrucelj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. M., zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 1. KZ-a, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnijetima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. travnja 2012. broj KZM-2/12, u sjednici održanoj 8. studenog 2012., u nazočnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela, a u odsutnosti branitelja optuženika odvjetnika I. K. iz Z.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba opt. A. M., ukida se prvostupanjska presuda, te se predmet vraća nadležnom Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašen je krivim opt. A. M. zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 1. KZ-a, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po svom branitelju odvjetniku I. K. iz Z., a iz žalbenih osnova bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak ili preinači, te optuženika oslobodi optužbe.

Žali se i državni odvjetnik iz žalbene osnove odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne stroža kazna zatvora.

Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pismenom mišljenju koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97) predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, te postupi sukladno njegovu prijedlogu, a žalba optuženika da se odbije kao neosnovana.

Na zahtjev optuženika sadržan u žalbi njegova branitelja, a na temelju čl. 374. st. 1. ZKP/97 o drugostupanjskoj sjednici vijeća uredno je obaviješten branitelj optuženika koji sjednici nije nazočio, pa je ista održana samo u prisutnosti uvodno naznačenog zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Žalba optuženika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

Prije uvodnog izlaganja žalbenih osnova potrebno je reći da je prethodna prvostupanjska presuda ukinuta samo u odnosu na kazneno djelo iz čl. 196. st. 1. KZ-a i u tom dijelu predmet vraćen n a d l e ž n o m sudu na ponovno suđenje, kako to proizlazi iz sadržaja izreke tog ukidnog rješenja ovog drugostupanjskog suda. Osim toga, u tri navrata u sadržaju obrazloženja jasno je naznačeno da će u odnosu na ukidni dio odlučivati nadležni sud, a to je Općinski kazneni sud u Zagrebu, s obzirom da je za odnosno kazneno djelo iz čl. 196. st. 1. KZ-a propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, što je očito prvostupanjski sud previdio.

Iako žalitelj uvodno naznačuje žalbenu osnovu bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz cijelog sadržaja njegove žalbe u stvari proizlazi da se žali zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine, te predmet vrati na ponovljeno suđenje.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u pravu je žalitelj kada ističe da u mobilnom telefonu optuženika koji mu je oduzet nije pronađena inkriminirana snimka zbog čega nalazi da, ukoliko ista nije pronađena, znači da nije ni snimljena, jer postoje tehničke mogućnosti vraćanja snimke ukoliko bi ona u međuvremenu bila izbrisana.

Pritom je bitno reći da sud prvog stupnja svoj zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika za odnosno kazneno djelo u nedostatku neposrednih dokaza, temelji na posrednim indicijalnim činjenicama, sadržaju iskaza svjedokinje S. I. o onome što joj je oštećenica u razgovoru rekla, sadržaju nalaza i mišljenja Poliklinike za …, na temelju sadržaja izreke pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, te obavljenog psihijatrijskog vještačenja optuženika, kao i sadržaju oduzetih DVD-ova i CD-ova pornografskog sadržaja, smatrajući da je njihova međusobna veza takova da predstavljaju takav sustav indicija da isključuju svaki drugi zaključak osim onog da je optuženik počinitelj kaznenog djela iz čl. 196. st. 1. KZ-a.

Međutim, i ovaj drugostupanjski sud prihvaća da je konkretne prigode izvršeno snimanje mobitelom, ali pritom nije utvrđen sadržaj snimke, niti je sa sigurnošću utvrđeno da je snimka imala pornografski sadržaj.

Stoga svi izvedeni dokazi po sudu prvog stupnja nisu dovoljni za zaključak da je snimka bila takvog karaktera iz kojeg bi se dao zaključiti njezin pornografski sadržaj, jer snimku nitko nikada nije vidio, pa ni sama oštećenica, i u tom pravcu ne postoje dokazi koji bi bez dvojbe ukazivali na učin kaznenog djela iz čl. 196. st. 1. KZ-a, zbog čega je činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom i dalje pogrešno utvrđeno.

Čak štoviše, ne može se pouzdano zaključiti niti da li je snimka i učinjena, a kamoli da je ona imala pornografski sadržaj, jer ne znamo što je stvarno snimljeno, te posredni svjedoci nemaju saznanja o stvarno snimljenom materijalu na temelju čega bi se moglo reći da je optuženik ostvario obilježja kaznenog djela iz čl. 196. st. 1. KZ-a iskorištavanjem djeteta oštećenice za snimanje pornografskog sadržaja, kao osnovnog zakonskog obilježja ovog kaznenog djela.

Prema sadašnjem stanju stvari, ukoliko pravilnom ocjenom svih do sada provedenih dokaza, kao i ocjenom eventualno novo provedenih dokaza ne bude utvrđeno da je snimka doista učinjena i da ima pornografski sadržaj trebat će optuženika osloboditi od optužbe za učin odnosnog kaznenog djela.

Stoga je trebalo u odnosu na navedeno kazneno djelo ponovno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti nadležnom Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku taj će sud provesti sve do sada već provedene dokaze, a po potrebi i nove dokaze, te donijeti novu na zakonu utemeljenu i valjano obrazloženu presudu, pri čemu se skreće pažnja tom sudu da, prema sadašnjem stanju stvari, ukoliko ni eventualno novo provedenim dokazima ne bude utvrđeno da je snimka učinjena i da ona ima pornografski sadržaj, optuženika treba osloboditi za učin odnosnog kaznenog djela.

Obzirom na sve naprijed izloženo trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja na temelju čl. 388. st. 1. ZKP/97.

U Zagrebu, 8. studenog 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasmina Štrucelj, v.r.

Ileana Vinja, v.r.