Rev-255/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 255/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. Z., T. br. …, zastupan po punomoćniku M.L., odvjetniku u Z., protiv tuženika B.J. iz S., P., S. br. …, zastupanog po punomoćniku Đ.B., odvjetnici u S., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-4515/94 od 5. srpnja 1994. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama br. P-637/90 od 2. prosinca 1993. godine, u sjednici održanoj dana 5. svibnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-4515/94 od 5. srpnja 1994. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Sesvetama br. P-637/90 od 2. prosinca 1993. godine kojom je tuženik obvezan isplatiti tužitelju 98.392,50 HRD (sada 98,39 kn) sa pripadajućom kamatom od 1. listopada 1990. godine do isplate, te parnični trošak od 975.000 HRD (sada 975,00 kn).

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tuženik je izjavio reviziju pobijajući je iz svih revizijskih razloga (čl. 385. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP) predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ne stoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP pošto pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi nisu nejasni niti proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

Ispitujući pak pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

Nakon što je u postupku utvrđeno da je temeljem ugovora o zakupu od 15. svibnja 1989. godine i 21. srpnja 1989. godine tužitelj zakupio poslovni prostor smješten u predvorju kina L. u Z., I…, u kojem je obavljao ugovorenu ugostiteljsku djelatnost od 1. lipnja 1989. do 15. srpnja 1990. godine, a prema kojem ugovoru je bio u obvezi uz ugovorenu zakupninu (čija je visina trebala pratiti porast cijena na malo u Zagrebu) plaćati troškove utroška vode, električne energije, komunalne naknade te amortizaciju opremu, a iz kojih osnova da je u spornom razdoblju ostao nepodmiren utuženi iznos od današnjih 98,39 kn, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su usvojili tužbeni zahtjev obvezavši tuženika na isplatu utuženog iznosa. Na postojanje obveze tuženika ne utječe činjenica što nije uspio adaptirati zakupljeni poslovni prostor, pošto adaptacija tog prostora nije bila obuhvaćena ugovorom o zakupu koji obvezuje stranke (15. srpnja 1989. godine).

Ostali revizijski navodi tuženika sadržano upiru na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a iz kojih razloga izjavljivanje revizije međutim nije dopušteno u smislu odredbe čl. 385. st. 3. ZPP.

Zbog navedenog, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 5. svibnja 1999. godine

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.