Rev-3082/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3082/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Ilije Čuljata kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republičkog fonda MIO radnika Hrvatske, Područna služba u K., protiv tuženika V.U. i M.U. oboje iz K., Z. …, sada nepoznata boravišta, zastupanih po staratelju za poseban slučaj J.J., odvjetniku iz K., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 17. VIII. 1992. godine br. Gž-331/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 30. VI. 1992. godine br. P-230/92-12, u sjednici održanoj dana 24. studenog 1993. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev za otkaz stanarskog prava tuženicima pa je naloženo tuženicima da predaju tužitelju stan u K., Z. ulica br. … u površini od 60 m5 slobodan od osoba i stvari, te naknade parnični trošak u iznosu od 1.300 HRD, a sve u roku od 15 dana.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tuženici su izjavili reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, a uz prijedlog da se ukinu obje nižestupnjevne presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tužitelju i nadležnom državnom odvjetništvu, ali na reviziju nije odgovoreno niti je dostavljeno izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Prije svega nema opravdanja za paušalno istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a to iz razloga, pazeći po službenoj dužnosti, ovaj sud nije našao da je ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (taj zakon se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske temeljem odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - NN br. 53/91), budući da tuženici koji su nepoznata boravišta imaju staratelja za poseban slučaj dakle zakonskog zastupnika za zastupanje u ovoj parnici. Na ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti, već samo ako je revident određeno na njih ukazao, a to temeljem odredbe čl. 386. ZPP, pa kako tuženici nisu određeno ukazali na neku bitnu povredu odredaba parničnog postupka to nema osnova za daljnje ulaženje u ispitivanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

Materijalno pravo pravilno je primijenjeno, a što znači da na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, revizija se ne može inače izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja - čl. 385. st. 3. ZPP - pravilno su primijenjene odredbe čl. 99. st. 1. ZSO te čl. 97. st. 3. ZSO. Naime, tužitelj je otkazao stanarsko pravo tuženicima na temelju dva različita zakonska osnova - zbog nekorištenja stana duže od šest mjeseci - čl. 99. st. 1. ZSO, te zbog neplaćanja stanarine i ostalih troškova vezanih uz korištenje stana više od dva mjeseca - a to temeljem odredbe čl. 97. st. 3. ZSO. S obzirom da je prema utvrđenju sudova utvrđeno da tuženici ne koriste stan od VIII. mjeseca 1991. godine, da je stan inače dan na temelju rješenja o privremenom korištenju trećoj osobi koja je uselila u stan u XI. mjesecu 1991. godine, da tuženici nisu ni pokušali kroz svo to vrijeme ući u stan, te da čak i opomena za neplaćanje stanarine od 25. II. 1992. godine koju je tužitelj uputio tuženicima nije mogla biti dostavljena zbog odsustva tuženika sa naznačene adrese, to su se ispunile pretpostavke za otkaz stanarskog prava temeljem odredbe čl. 99. st. 1. ZSO.

Naime, kraj utvrđenja da ne postoje zapreke zakonom propisane (čl. 99. st. 2. odnosno 100. i 101. ZSO) a zbog kojih ne bi bilo mjesta otkazivanju stanarskog prava tuženicima, ako bi se bilo koja od tih zapreka ostvarila, to je pravilno odlučeno kada je za tuženike usvojen otkaz stanarskog prava.

Izloženi razlozi ukazuju na neosnovanost revizije, dakle revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, pa je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 24. studenog 1993.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)