I Kž-387/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 387/06-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. N., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZID KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 31. ožujka 2006. godine, broj K-127/05, u sjednici održanoj dana 30. svibnja 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačava se pobijano rješenje na način da se iz spisa predmeta neće izdvojiti:

- potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 170495 od 04. studenog 2005. godine (list 3 spisa),

- potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 170496 od 04. studenog 2005. godine (list 4 spisa),

- službena zabilješka od 07. studenog 2005. godine (list 18 spisa),

- nalaz i mišljenje Centra za kriminalistička vještačenja ''Ivan Vučetić'' broj … od 14. prosinca 2005. godine (listovi 44-46 spisa),

- dopis od 08. studenog 2005. godine (list 34 spisa),

- ispis prometa telekomunikacijskog priključka od 22. studenog 2005. godine (listovi 38-41 spisa), te

- nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za telekomunikacije od 12. prosinca 2005. godine (listovi 47-51 spisa).

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku kaznenog postupka protiv opt. M. N., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZID KZ, na temelju čl. 331. st. 2. u vezi čl. 217. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'', broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP), iz spisa predmeta izdvojeni su dokazi navedeni u izreci rješenja, te je određeno da će se isti, po pravomoćnosti pobijanog rješenja, čuvati kod istražnog suca, u posebnom omotu, odvojeno od predmetnog spisa.

I Kž 387/06-3

Protiv gore navedenog rješenja žali se državni odvjetnik, smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da se radi o nezakonitim dokazima. U žalbi se predlaže pobijano rješenje preinačiti na način da se dokazi navedeni u izreci pobijanog rješenja ne izdvajaju, nego ostave u spisu.

Opt. M. N., po branitelju J. F., odvjetniku u S., podnio je odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, podneskom od 18. svibnja 2006. godine, broj KŽ-DO-881/06, smatra žalbu državnog odvjetnika osnovanom i predlaže da se ista prihvati.

Žalba je osnovana.

Nije u pravu sud prvog stupnja kada izdvojene dokaze ocjenjuje nezakonitima, smatrajući da se u konkretnom slučaju nije radilo o dragovoljnoj predaji, već o poduzetoj radnji pretrage osoba bez sudskog naloga.

Naime, iz službene zabilješke na listu 9 spisa, kao i iz iskaza djelatnika policije I. D. danog u istrazi dana 15. studenog 2005. godine i na glavnog raspravi dana 31. ožujka 2006. godine, proizlazi da su dana 04. studenog 2005. godine, policijski službenici Interventne jedinice policije PU Splitsko-Dalmatinske proveli operativno-taktičku mjeru tzv. ''raciju'', kojom prilikom je zatečen opt. M. N. Tom prilikom je vanjskim pregledom odjeće opt. M. N. utvrđeno da isti ima nešto u džepovima, pa je optuženik, na poziv djelatnika policije da izruči predmete koje ima kod sebe, dragovoljno izručio jedno tzv. ''kinder jaje'' u kojem se nalazilo 10 PVC vrećica s bijelom praškastom materijom izgleda karakterističnog za opojnu drogu kokain, te jedan staniol paketić u kojem se nalazila ista materija. Uz to, od optuženika je, na isti način, oduzet i novac te jedan mobilni telefon.

Iako optuženik, u svojoj obrani na glavnoj raspravi, tvrdi da je kritične zgode djelatnik policije, nakon što je vanjskim pregledom odjeće utvrdio da se nešto nalazi u džepovima, zavukao ruku u džepove i iz njih izvadio predmete koji su od optuženika oduzeti, po ocjeni ovog suda, taj dio njegove obrane se ne može prihvatiti kao istinita. Naime, takova njegova obrana ne proizlazi iz navoda službene bilješke o provedenoj akciji ''racije'', potpuno je suprotna iskazu djelatnika policije I. D. danom i u istrazi i na glavnoj raspravi, suprotna je i činjenici da je optuženik, kritične zgode, potpisao potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, te da prilikom potpisivanja istih nije iznosio nikakve primjedbe, a valja naglasiti i to da optuženik, prilikom ispitivanja kod istražnog suca, nije iznosio obranu u tom smislu, već ju iznosi tek na glavnoj raspravi.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da sud prvog stupnja termin ''naložio'', upotrijebljen od strane svjedoka djelatnika policije I. D., smatra bespogovornom naredbom djelatnika policije, koja je kod optuženika uslijed osjećaja podređenosti imala karakter prisile, a zbog čega pak zaključuje da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o dragovoljnosti predaje oduzetih stvari.

No međutim, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, a imajući u vidu utvrđeno stanje stvari, izričaj ''naložio'', koji sud pogrešno smatra bespogovornom naredbom s karakterom

I Kž 387/06-3

prisile, zapravo predstavlja poziv optuženiku da dragovoljno izruči stvari, za koje je vanjskim pregledom odjeće utvrđeno da se nalaze u džepovima, a što je optuženik i učinio. Nikako se ne može smatrati da navedeni izričaj ''naložio'' ima karakter prisile, zbog čega da se ne bi radilo o dragovoljnoj predaji stvari, budući da djelatnik policije nije poduzeo niti jednu radnju prijetnje ili prisile, a niti se takvim može smatrati njegov poziv optuženiku da dragovoljno izruči stvari koje posjeduje.

Stoga je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da se radilo o poduzetoj radnji pretrage osoba bez sudskog naloga, jer nema nikakve dvojbe i nije sporno da nije došlo ni do kakve pretrage unutarnjih dijelova odjeće opt. M. N., već da se radilo o dragovoljnoj predaji, pa do formalne radnje pretrage nije niti došlo. Upravo se radi o tome da je optuženik, na poziv djelatnika policije, sam predao opojnu drogu, surađujući na taj način s djelatnicima policije i pristajući na ograničenje svojih osobnih prava, što je rezultiralo reduciranjem forme postupanja djelatnika policije, odnosno upravo tim njegovim dobrovoljnim izručenjem predmeta isključena je potreba pribavljanja sudskog naloga i osiguranja nazočnosti svjedoka.

Slijedom navedenog, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 170495 i 170496 od 04. studenog 2005. godine (list 3 i 4 spisa), predstavljaju valjan dokaz na kojem je moguće zasnovati sudsku odluku, budući su radnje djelatnika policije tijekom predkaznenog postupka u cijelosti bile sukladne odredbi čl. 177. st. 2. ZKP, a i poduzeta radnja privremenog oduzimanja predmeta od optuženika je sukladna odredbama čl. 218. st. 8. i 9. ZKP.

Isto tako, i ostala dokumentacija koju je prvostupanjski sud odlučio izdvojiti: službena zabilješka od 07. studenog 2005. godine (list 18 spisa), nalaz i mišljenje Centra za kriminalistička vještačenja ''Ivan Vučetić'' broj … od 14. prosinca 2005. godine (listovi 44-46 spisa), dopis od 08. studenog 2005. godine (list 34 spisa), ispis prometa telekomunikacijskog priključka od 22. studenog 2005. godine (listovi 38-41 spisa), te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za telekomunikacije od 12. prosinca 2005. godine (listovi 47-51 spisa), predstavljaju dokaze koji su proizašli iz predmetnih potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, dakle izvorno zakonitih dokaza, pa niti ovu dokumentaciju nema osnove izdvajati.

Slijedom svega navedenog trebalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, preinačiti pobijano rješenje, te temeljem čl. 398. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. svibnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Milan Gudelj, v.r.