I Kž-413/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 413/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika T. M. zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1 u vezi sa člankom 28. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. - pročišćeni tekst, 35/93. - ispravak, 108/95., 16/96. - pročišćeni tekst i 28/96. - dalje u tekstu: OKZ RH), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 1. srpnja 2019. broj IK I-211/19-14, u sjednici održanoj 28. kolovoza 2019.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje na način da se odbija prijedlog zatvorenika T. M. za uvjetni otpust.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Sisku od 1. srpnja 2019. broj IK I-211/19-14, na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.

- ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.) te članka 157 stavka 1. i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03 - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. - dalje u tekstu: ZIKZ), uvjetno je otpušten s izdržavanja kazne zatvora zatvorenik T. M., koji je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-rz-2/11 od 12. svibnja 2016. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci, koja presuda je preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-566/16-7 od 2. veljače 2017. na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. u vezi s člankom 28. OKZ RH, a koja kazna mu teče od 12. svibnja 2016., a datum otpuštanja odredit će nalogom sudac izvršenja sukladno članku 159.d stavku 1. ZIKZ-a do isteka vremena za koje je kazna izrečena, tj. do 23. studenog 2021. Boravak zatvorenika po izlasku na slobodu je u Z.

I Kž 413/2019-4

Temeljem članka 163. ZIKZ-a uvjetno otpušteni zatvorenik je obvezan javiti se PU z.,

VI. Policijskoj postaji Z., odmah po izlasku s izdržavanja kazne zatvora te potom jednom mjesečno do vremena isteka kazne te Probacijskom uredu Z. I, odmah po uvjetnom otpustu i dalje prema pojedinačnom programu postupanja koji će Probacijski ured Z. I. izraditi za zatvorenika.

Temeljem članka 161. stavka 2. ZIKZ-a uvjetno otpušteni može promijeniti mjesto prebivališta, odnosno boravišta samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Zagrebu (Ik I-260/17), kojem se treba prijaviti radi nadzora u vezi pomoći tijekom uvjetnog otpusta, sukladno članku 165. ZIKZ-a.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, ne navodeći žalbenu osnovu, smatrajući da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti zahtjeva za uvjetni otpust, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači na način da odbije prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust ili da isto ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

U skladu s odredbom članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) i članka 44. stavka 2. ZIKZ-a spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je pogrešan i preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da je zahtjev zatvorenika za uvjetni otpust osnovan te s pravom tvrdi da je za postizanje pune svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora, osobito imajući u vidu težinu počinjenog kaznenog djela i okolnost da zadnja četvrtina kazne nastupa tek u listopadu 2019.

Naime, prvostupanjski je sud, razmatrajući zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust, imao u vidu činjenicu da se radi o zatvoreniku koji je procijenjen na razinu „naročito uspješan“, da je urednog ponašanja i da poštuje Kućni red u Kaznionici, da nije stegovno kažnjavan, da ima osiguran postpenalni prihvat u krugu obitelji, da ranije nije osuđivan te da mu je, u međuvremenu, znatno pogoršano njegovo zdravstveno stanje zbog više pretrpljenih moždanih udara, zbog čega se medicinski tretmani i fizikalna rehabilitacija, teže i uz trošak znatnih financijskih sredstava, moraju provoditi u okviru Zatvorskog sustava, a zbog proteka vremena od počinjenja kaznenog djela i prirode samog kaznenog djela te vrlo teškog zdravstvenog stanja zatvorenika mogućnost kriminalnog povrata je zanemariva.

Međutim, dovodeći u vezu navedene zaključke suda prvog stupnja s činjenicom da je preostali, neizdržani dio kazne zatvora prevelik u odnosu na kaznu zatvora na koju je zatvorenik pravomoćno osuđen, ovaj sud nalazi da, barem za sada, program izvršavanja kazne zatvora nije u potpunosti postigao svrhu kažnjavanja, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. stavka 1. i 2. KZ/11.

I Kž 413/2019-4

Pritom se napominje da prigodom ocjene o osnovanosti zahtjeva za uvjetni otpust zatvorenika treba imati u vidu i odredbu članka 41. KZ/11., koja kao svrhu kažnjavanja propisuje, ne samo utjecaj kazne na počinitelja i sve druge članove društvene zajednice da ne čine kaznena djela te omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo, već je istovremeno cilj i svrha kažnjavanja i izražavanje društvene osude zbog počinjenog djela te jačanje povjerenja građana u vladavinu prava i pravni poredak, a sve kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, a što se postiže, ne samo izricanjem kazne, već i načinom i duljinom njezinog izvršavanja. Uzimajući stoga u obzir relativno visoki neizdržani dio kazne zatvora na koju je ovaj zatvorenik osuđen (prema stanju spisa predmeta kaznu je počeo izdržavati 12. svibnja 2016., a ista mu ističe 23. studenog 2021.), a s druge strane cijeneći težinu kaznenog djela zbog kojeg je pravomoćno osuđen (ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. u vezi članka 28. OKZ RH), prema ocjeni ovog suda drugog stupnja kod ovog zatvorenika još uvijek nije u potpunosti ostvarena svrha kažnjavanja te je radi njezina ostvarenja nužno da on, za sada, nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

Iako nije sporno da je zdravstveno stanje zatvorenika teško narušeno te da isti ima ozbiljnih zdravstvenih problema, zbog čega je pojedine medicinske tretmane nužno provoditi u zdravstvenim ustanovama izvan Zatvorskog sustava, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da navedene okolnosti, uz postojanje naprijed navedenih i obrazloženih okolnosti, nisu u tolikoj mjeri značajne da bi se zbog toga zatvoreniku odobrio uvjetni otpust, budući da je u takvoj situaciji, sukladno članku 155. stavku 2. točki 2. ZIKZ-a, zatvoreniku moguće odrediti prekid izdržavanja kazne zatvora zbog teške bolesti i potrebe adekvatnog liječenja, a koje nije moguće osigurati u okviru Zatvorskog sustava.

Međutim, isto tako treba napomenuti da se uvjetni otpust zatvorenika može i ponovno razmatrati, ukoliko se u međuvremenu pojave nove okolnosti na strani zatvorenika, a koje opravdavaju podnošenje novog prijedloga, dok, s druge strane, ovakva odluka suda drugog stupnja nije zapreka da se po ispunjavanju zakonskih uvjeta odlučuje o uvjetnom otpustu i sukladno odredbi članka 158.a stavka 1. ZIKZ-a.

Iz navedenih razloga prihvaćena je žalba državnog odvjetnika i na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. preinačeno je prvostupanjsko rješenje na način da se odbija prijedlog zatvorenika T. M. za uvjetni otpust.

Zagreb, 28. kolovoza 2019.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v. r.

Žarko Dundović, v. r.