Rev-x-461/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 461/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja D. R. B. S., L., R. Nj., zastupan po punomoćniku R. Ž. odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ž. i. p. u Z., protiv I. tuženika A. Z. d.d. iz Z., II. tuženice M. P. iz M.

V., III. tuženice N. S. iz S., i IV. tuženika Z. P. iz M. V., II., III. i IV. tuženici zastupani po punomoćnicima D. Š. i A. K., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu u S., radi isplate, odlučujući o reviziji II., III. i IV. tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-577/10-2 od 15. travnja 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1597/09 od 23. listopada 2009., u sjednici održanoj 19. siječnja 2016.,

p r e s u d i o j e :

Revizija II., III. i IV. tuženika odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1597/09 od 23. listopada 2009. naloženo je I., II., III. i IV. tuženicima solidarno isplatiti tužitelju 42.920,84 eura sa zateznom kamatom tekućom od 25. kolovoza 1990. pa do isplate i to za pojedine iznose od dospijeća do 31. prosinca 2005. u visini kamata koje poslovna banka "Privredna banka Zagreb d.d." u mjestu ispunjena plaća kamate na štedne uloge građana po viđenju, a u razdoblju od 1. siječnja 2006. pa do 31. prosinca 2007. sa zateznom kamatom u visi eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, počevši od 1. siječnja 2008. pa do isplate na pojedine mjesečne iznose pobliže navedene u izreci, kao i solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 68.725,07 kn sa zateznom kamatom od 23. listopada 2009. pa do isplate.

Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-577/10-2 od 15. travnja 2014. odbijena je žalba I. tuženika A. Z. d.d. i žalba II. tuženice M. P., III. tuženice N. S. i IV. tuženika Z. P. kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude II. tuženica, III. tuženica i IV. tuženik podnose reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da revizijski sud sukladno navodima revizije ukinu nižestupanjske presude i predmet vrate prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj se protivi navodima revizije te predlaže da se ista kao neosnovana odbije. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa koje je tužitelj isplatio na ime tzv. udovičke rente supruzi sada pokojnog D. R., osiguranika tužitelja, koji je umro od zadobivenih povreda u prometnoj nezgodi 17. kolovoza 1990. kada se nalazio kao suvozač u vozilu registarske oznake SI ... koje je bilo u vrijeme štetnog događaja osigurano kod D. o., F. Z., čiji je pravni slijednik I. tuženik.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je do nezgode došlo udarom vozila registarske oznake SI ... u prikolicu koja je bila priključena na neregistrirani traktor i također neregistrirana, a kojom je upravljao Đ. P., pravni prednik II., III. i IV. tuženika,

- da je u svezi navedenog štetnog događaja proveden kazneni postupak pred Općinskim sudom u Sisku, poslovni broj K-136/91 gdje je pravomoćno utvrđena krivnja Đ. P. koji je upravljao neregistriranim traktorom i prikolicom koja nije bila osvijetljena, radi čega je na istu sa svojim vozilom registarske oznake SI ... naletio II. okrivljeni S. V. brzinom od oko 100 km/h, također utvrđen krivim,

- da je u nezgodi kao suvozač u automobilu registarske oznake SI ... teške tjelesne povrede zadobio osiguranik tužitelja D. R. koji je zbog istih nakon nekoliko dana preminuo,

- da je tužitelj isplaćivao udovičku rentu zbog smrti osiguranika koja je nastupila kao posljedica nezgode za koju odgovaraju tuženici od dana nastanaka štetnog događaja 17. kolovoza 1990. te da je stekao pravo na regresni zahtjev koji je predmet postupka. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužitelj u postupku dokazao i osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, slijedom čega prihvaćaju tužbeni zahtjev.

II., III. i IV. tuženici pogrešnu primjenu materijalnog prava vide u činjenici što sud nije primijenio odredbu čl. 139. st. 3. i 4. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 52/71, 47/78 i 56/00 – dalje: ZN).

Međutim takav revizijski navod nije osnovan.

Prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

Budući da su II., III. i IV. tuženici prigovor da nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja i to do visine vrijednosti naslijeđene imovine istaknuli tek u žalbi, to je pravilno drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 352. st. 1. ZPP kada je isticanje takvog prigovora ocijenio nedopuštenim. Stoga nisu u pravu II., III. i IV. tuženici kada tvrde da se u konkretnom slučaju radi o primjeni materijalnog prava na koju sud pazi po službenoj dužnosti jer se u konkretnom slučaju radi o prigovorima činjenične naravi. Naime, ne radi se o prigovorima na koje sud pazi po službenoj dužnosti jer tek o utvrđenju tih činjenica ovisi primjena materijalnog prava. Kako II., III. i IV. tuženici ove činjenične prigovore nisu isticali do zaključenja glavne rasprave nego tek prvi put u žalbi ne mogu imati utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

Zbog toga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju, jer se radi o trošku koji nije nužan za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 19. siječnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.