Gzp-279/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 279/10-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja R. T., iz I. G., zastupanog po punomoćniku T. R., odvjetniku u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 4. veljače 2010., 23. srpnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Općinski sud u Ivanić Gradu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-558/2010 u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju R. T. u iznosu od 10.000,00 (desettisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 4. veljače 2010. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09 - dalje: ZS) u kojem navodi da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se u trenutku podnošenja zahtjeva vodio pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem Gž-2053/07.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslike spisa Općinskog suda u Ivanić Gradu poslovni broj P-558/2010 (ranije P-676/05), očitovanja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 14. svibnja 2010. i službene provjere pri navedenim sudovima utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

Dana 28. listopada 1994. tužitelj R. T. podnio je tužbu Općinskom sudu u Ivanić Gradu protiv I tuženika M. F. i II tuženika Z. H., radi naknade štete.

Ročište za glavnu raspravu održano je dana 1. lipnja 1995., na koje je pristupio punomoćnik tužitelja, I i II tuženici osobno te punomoćnica I tuženika. Tuženici su dali odgovor na tužbu i predložili su da se parnični postupak prekine do okončanja kaznenog postupka koji se vodi protiv tuženika. Sud je donio rješenje kojim se prekida parnični postupak u ovoj pravnoj stvari do okončanja kaznenog postupka istog suda posl. br. K-9/94.

Dopisom od 4. veljače 1997. od Općinskog suda u Sisku zatražena je dostava na uvid kaznenog spisa protiv okrivljenog M. F. i Z. H. ukoliko je isti pravomoćno okončan. Dopisom zaprimljenim 20. ožujka 1997. Općinski sud u Sisku obavještava da je u odnosu na M. F. se vodio kazneni postupak pod posl. br. K-89/96, ali je isti ustupljen Općinskom sudu u Ivanić Gradu 11. rujna 1996. te da Z. H. nije evidentiran kao okrivljenik kod Općinskog suda u Sisku.

Podneskom od 27. travnja 1998. tužitelj požuruje postupanje u navedenom predmetu.

Podneskom od 23. srpnja 1999. tužitelj moli da se zakaže rasprava u navedenom predmetu te obavještava da je kazneni postupak obustavljen zbog zastare.

Na ročištu 26. listopada 1999. punomoćnik tužitelja izjavio je da mu je tužitelj otkazao punomoć za zastupanje u ovom predmetu, a tuženici su obavijestili sud da ih u ovom predmetu zastupa odvjetnik V. M., no do sada omaškom nisu dostavili u spis punomoć za zastupanje, tužitelj je predložio da se glavna rasprava odgodi iz razloga što mora angažirati drugog punomoćnika. Glavna rasprava je odgođena, a iduća je određena za 14. prosinca 1999. godine.

Na ročištu 14. prosinca 1999. određeno je da će se na idućem ročištu izvesti dokazi za saslušanjem stranaka i svjedoka, a tužitelju je podijeljen rok od 15 dana u kojem roku je dužan dostaviti adresu svjedoka.

Ročište 1. veljače 2000. je odgođeno kako bi tuženici angažirali novog punomoćnika.

Na ročištu 8. veljače 2000. izveden je dokaz saslušanjem stranaka, glavna rasprava je odgođena, a iduća je određena za 2. ožujka 2000. na kojoj će se nastaviti izvođenje dokaza saslušanjem II tuženika kao stranke, a također će se provesti i dokaz saslušanjem svjedoka.

Na ročištu 2. ožujka 2000. nastavljeno je saslušanjem II tuženika kao stranke, a saslušani su i pristupjeli svjedoci.

Na ročište 9. svibnja 2000. nisu pristupili uredno pozvani svjedoci. Tužitelj je predložio da se provede medicinsko vještačenje na okolnost vrste i težine ozljeda tužitelja, odnosno fizičkih bolova i straha koje je pretrpio tužitelj te duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti kao i potrebe za tuđu pomoć i njegu. Navedeni dokazni prijedlog tužitelja je usvojen.

Rješenjem od 22. svibnja 2000. određeno je izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, a za vještaka su određeni dr. M. F., spec. ortopedije i traumatologije te dr. S. T., spec. neurolog.

Dana 14. srpnja 2000. zaprimljen je nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka.

Na ročištu 5. listopada 2000. tužitelj je istakao određene primjedbe na nalaz i mišljenje liječnika vještaka te je predložio da se na slijedeću raspravu pozovu oba vještaka te da se očituju na okolnosti koje je tužitelj naveo.

Na ročištu 5. prosinca 2000. saslušan je pristupjeli vještak M. F., tužitelj je odustao s prijedlogom da se provede dokaz saslušanjem vještaka dr. S. T., ali je ostao kod prijedloga da se provede dopunsko vještačenje po maksilofacijalnom kirurgu i otorinolaringologu. Riješeno je da će se provesti dokaz vještačenjem po medicinskim vještacima i to specijalistu maksilofacijalne kirurgije I. Z. i specijalistu otorinolaringologije V. F. kao i da će se provesti dokaz saslušanjem svjedoka D. K..

Na ročište za glavnu raspravu određeno za dan 27. veljače 2001. pristupio je punomoćnik tužitelja, dok nije pristupio nitko za tuženike, a nije pristupio niti uredno pozvan svjedok te je zbog ne pristupa svjedoka ročište odgođeno.

Dana 4. lipnja 2001. zaprimljen je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka V. F. i stalnog sudskog vještaka I. Z..

Na ročištu 12. veljače 2002. saslušan je svjedok, a također je riješeno da će se od medicinskih vještaka dr. I. Z. i dr. V. F. zatražiti dopunsko pisano očitovanje na okolnosti koje je predložio tužitelj, glavna rasprava je odgođena.

Dana 7. ožujka 2002. zaprimljen je dopunski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. V. F., a dana 24. travnja 2001. zaprimljen je dopunski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. I. Z..

Na ročište 26. studenog 2002. pristupio je tužitelj te zamjenik punomoćnika tuženika. Utvrđeno je da je punomoćnik tužitelja predložio odgodu navedenog ročišta zbog nemogućnosti pristupa na istu, navedenom prijedlogu tuženi se nisu protivili pa je glavna rasprava odgođena, a iduća određena za dan 15. siječnja 2003.

Na ročištu 15. siječnja 2003. glavna rasprava je zaključena, a presudom poslovni broj P-843/94 od 15. siječnja 2003. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te je tužitelju naloženo da tuženicima nadoknadi parnične troškove u iznosu od 11.876.70 kn. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj dana 13. ožujka 2003. te je nakon dostave žalbe tužitelja tuženicima na odgovor spis uz popratno izviješće od 1. travnja 2003. dostavljen Županijskom sudu u Velikoj Gorici na odlučivanje.

Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-679/03 od 26. listopada 2005. presuda suda prvog stupnja je ukinuta i predmet je vraćen istom sudu na ponovno suđenje.

Na ročištu 30. siječnja 2006. tužitelj je predložio da se kao svjedok sasluša „G.“, proveden je dokaz saslušanjem pristupjelih svjedoka, glavna rasprava je odgođena, a iduća određena za 22. ožujka 2006.

Ročište za glavnu raspravu održano je 22. ožujka 2006. na kojem je proveden dokaz saslušanjem svjedoka, glavna rasprava je odgođena, a iduća je određena za 9. svibnja 2006.

Na ročištu 9. svibnja 2006. saslušan je pristupjeli svjedok, glavna rasprava je odgođena te je riješeno da će se od Policijske postaje I. G. zatražiti podatak da li je prilikom intervencije sastavljen radni nalog sa izvješćem sa poduzetim radnjama te da se isto dostavi ako je sastavljeno.

Dopisom od 14. lipnja 2006. Policijska postaja I. G. dostavila je sudu traženu dokumentaciju, odnosno sve osim radnog naloga koji nije pronađen.

Podneskom od 28. srpnja 2006. tužitelj predlaže odgoditi ročište određeno za 22. kolovoza 2006. zbog korištenja godišnjeg odmora njegovog punomoćnika, a također i predlaže ponoviti traženje od Policijske postaje I. G. za dostavu traženog radnog naloga.

Podneskom od 28. srpnja 2006. punomoćnica I tuženika zatražila je odgodu glavne rasprave određenu za 22. kolovoza 2006. zbog korištenja godišnjeg odmora.

Rješenjem od 8. kolovoza 2006. rasprava određena za 22. kolovoza 2006. je odgođena, a iduća je određena za dan 13. rujna 2006.

Na ročište za glavnu raspravu određenu za 13. rujna 2006. pristupio je tužitelj osobno, punomoćnik tužitelja, punomoćnica I tuženika, dok nije pristupio II tuženik za kojeg nije bilo dokaza o izvršenoj dostavi poziva.. Ročište je odgođeno te je odlučeno da će se od Policijske postaje I. G. zatražiti radni nalog kako je predložio tužitelj.

Dopisom od 13. rujna 2006. od Policijske postaje I. G. zatraženo je da ista još jednom provjeri postoji li pisani radni nalog kojim su upućeni na intervenciju službenici Ž. K. i A. K..

Dopisom od 28. rujna 2006. Policijska postaja I. G. obavijestila je da nije u mogućnosti dostaviti radni nalog u svezi postupanja i intervencije policijskih službenika Policijske postaje I. G. od 17. siječnja 1993. s obzirom da se nalozi prema Pravilniku o čuvanju arhivske građe čuvaju 10 godina.

Na ročište 7. studenog 2006. pristupio je tužitelj, punomoćnik tužitelja, punomoćnica I tuženika dok nije pristupio II tuženik za kojeg nema dokaza o izvršenoj dostavi poziva, glavna rasprava je odgođena.

Dopisom od 9. studenog 2006. od Ministarstva unutarnjih poslova RH zatraženo je da izvrši provjere kako bi se eventualno iz arhive ili na neki drugi način pribavio radni nalog kojim su upućeni na intervenciju policijski službenici A. K. i Ž. K..

Dana 11. siječnja 2007. zaprimljen je dopis Policijske postaje I. G. u kojem isti obavještavaju sud da Policijska postaja I. G. ne posjeduje traženi radni nalog, jer se radni nalozi čuvaju 10 godina, a od intervencije je proteklo 14 godina.

Podneskom od 13. veljače 2007. tužitelj ponovno predlaže da se radni nalog zatraži od Ministarstva unutarnjih poslova.

Na ročištu 13. veljače 2007. odlučeno je da će se od Ministarstva unutarnjih poslova ponovno zatražiti dostava radnog naloga, glavna rasprava je odgođena, a iduća je određena za 16. travnja 2007.

Dopisom od 7. ožujka 2007. Ministarstvo unutarnjih poslova Policijska uprava Z. S. policije obavijestio je sud da Policijska postaja I. G. ne raspolaže s radnim nalogom iz 1993.

Na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. travnja 2007. riješeno je da se neće dodatno pribavljati predmet Općinskog državnog odvjetništva te da će se na slijedećoj raspravi radi načela neposrednosti provesti dokaz saslušanjem I tuženika radi čega je glavna rasprava odgođena, a iduća određena za 16. svibnja 2007.

Podneskom od 2. svibnja 2007. tužitelj je dostavio rješenje Općinskog državnog odvjetništva Ivanić Grad broj: KT-46/93.

Ročište za glavnu raspravu održano je 6. svibnja 2007. godine na koje je pristupio tužitelj, punomoćnik tužitelja, punomoćnica I tuženika te II tuženik osobno, punomoćnica I tuženika opravdala je izostanak I tuženika zbog teške bolesti oca, zbog provođenja dokaza saslušanjem I tuženika kao stranke glavna rasprava je odgođena, a iduća određena za 28. lipnja 2007.

Na ročištu 28. lipnja 2007. proveden je dokaz saslušanjem I tuženika, riješeno je da se neće pribavljati izdvojeni zapisnici sa izjavama I i II tuženika, glavna rasprava je zaključena, a ročište za objavu presude određeno je za 11. srpnja 2007.

Na ročištu 11. srpnja 2007. donesena je i objavljena presuda poslovni broj P-676/05 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te je tužitelju naloženo da I tuženiku nadoknadi parnični trošak.

Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj dana 25. listopada 2007. te je ista rješenjem od 26. listopada 2007. dostavljena tuženicima na odgovor.

Spis je uz popratno izvješće od 10. prosinca 2007. dostavljen Županijskom sudu u Velikoj Gorici na odlučivanje povodom žalbe tužitelja, koji sud je odlukom poslovni broj Gž- 2053/07 od 5. svibnja 2010. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje.

Postupak se pred Općinskim sudom u Ivanić Gradu dalje vodi pod poslovnim brojem

Pravno relevantno razdoblje razmatranja u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku smatra se, u pravilu, razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu u predmetu za koji se tvrdi da predugo traje, do donošenja odluke u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku, osim kada predmet u odnosu na čiju duljinu trajanja se traži zaštita nije pravomoćno okončan prije dana odlučivanja o zahtjevu predlagatelja.

Međutim, u konkretnom slučaju predmetni postupak pokrenut je 28. listopada 1994. pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6. studenog 1997., nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) do 23. srpnja 2010. kao dana donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku, što ukupno iznosi dvanaest godina, osam mjeseci i sedamnaest dana.

Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je tijekom pravno relevantnog razdoblja postupao relativno ažurno kada je održao ukupno dvadeset i jedno ročište, izveo dokaze medicinskim vještačenjem i dopune vještačenja, saslušavao svjedoke i stranke, pribavljao relevantne podatke te poduzimao druge procesne aktivnosti koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke u dva navrata. Međutim, postupanje tog suda nije bilo učinkovito, jer su prvostupanjske presude oba puta bile ukinute odlukom višeg suda ukinuta te se, u konačnici, postupak ponovno vodi pred sudom prvog stupnja. Na duljinu postupka također je utjecala nedovoljna aktivnost drugostupanjskog suda, kojemu je u prvom navratu trebalo dvije godine i šest mjeseci da donese odluku povodom žalbe tužitelja, dok je drugi put odluku povodom podnesene žalbe donio po proteku dvije godine i gotovo šest mjeseci.

Stoga, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da ukupna duljina trajanja konkretnog postupka pred Općinskim sudom u Ivanić Gradu i Županijskim sudom u Velikoj Gorici u navedenom razdoblju razmatranja predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01, 76/10 - dalje: Ustav).

Izloženom duljinom trajanja ovog postupka povrijeđen je standard suđenja u razumnom roku, jer je sukladno odredbi članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08– dalje: ZPP) postupak trebalo provesti bez odugovlačenja uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, dok je u odredbi članka 311. stavka 2. ZPP izraženo nastojanje za koncentracijom glavne rasprave tako da se po mogućnosti rasprava dovrši već na jednom ročištu.

Predmetni parnični postupak, prema ocjeni ovog suda, obzirom na više provedenih vještačenja po vještacima liječnicima različitih specijalnosti te dopuna vještačenja, kao i broj saslušanih svjedoka, ima karakter činjenično znatno složenog sudskog postupka.

Međutim, predlagatelj, kao tužitelj u parničnom postupku, svojim procesnim držanjem je doprinio duljini trajanja postupka time što nije odmah u tužbi predložio sve dokaze kojima se utvrđuju odlučne činjenice (članak 186. stavak 1. ZPP), a i ročišta 26. listopada 1999., 26. studenog 2002. i 22. kolovoza 2006. su odgođena upravo na inicijativu predlagatelja kao tužitelja.

Visinu naknade u iznosu od 10.000,00 kn predlagatelju je Vrhovni sud Republike Hrvatske odmjerio uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, uz uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS prihvatiti zahtjev i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 23. srpnja 2010.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.