Court dismissed employee's claim for invalid dismissal and reinstatement due to lack of evidence for procedural defects.
Legislator summary
AI generatedThe municipal labor court in Zagreb dismissed the plaintiff's request to declare an extraordinary dismissal invalid and to order reinstatement. The plaintiff alleged procedural flaws in the termination process, but the court found no evidence supporting these claims. Consequently, the dismissal was upheld, and the plaintiff lost the case, bearing the litigation costs.
Legislator headnote
AI generatedZakon o radu; Zakon o parničnom postupku: In labor disputes, a claim for invalid dismissal based on procedural defects is dismissed if the plaintiff fails to provide sufficient evidence of such defects.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Poslovni broj 4 Pr-4183/14-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja Ž. C. iz Z., V.v., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima P. P. i A.-M. K., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu P. P. & A.-M. K., Z., T. c. .., protiv tuženika I. G. d.o.o., Z., T. D. I. .., OIB: … zastupanog po punomoćnicima D. M. i Z. L. M., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. M. i Z. L. M., Z., M. .., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 2. studenog 2015., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 27. studenog 2015.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I Utvrđuje se da nije dopušten Izvanredni otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19. svibnja 2014. godine što ga je tuženik I. G. d.o.o. iz Z., dao tužitelju Ž. C. iz Z. te se proglašava ništetnom Odluka tuženika o Izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 19. svibnja 2014. godine
II Tuženik I. G. d.o.o. iz Zagreba dužan je tužitelja Ž. C. iz Z. vratiti na posao na radno mjesto soboslikar – ličilac, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
III Tuženik I. G. d.o.o. iz Z. dužan je tužitelju Ž. C. iz Z. isplatiti izgubljenu zaradu u razdoblju od dana prestanka radnog odnosa do vraćanja tužitelja na posao na radno mjesto soboslikar – ličilac i to:
za 19.05.2014. do 31.05.2014. godine iznos od bruto 3.083,18 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2014 godine pa do isplate,
za mjesec lipanj 2014. godine iznos od bruto 7.980,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2014. godine pa do isplate,
za mjesec srpanj 2014. godine iznos od bruto 7.980,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. kolovoza 2014. godine pa do isplate,
za mjesec kolovoz 2014. godine iznos od bruto 7.980,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2014. godine pa do isplate,
za mjesec rujan 2014. godine iznos od bruto 7.980,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2014. godine pa do isplate,
za mjesec listopad 2014. godine iznos od bruto 7.980,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2014. godine pa do isplate,
za mjesec studeni 2014. godine iznos od bruto 7.980,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2014. godine pa do isplate,
za mjesec prosinac 2014. godine iznos od bruto 7.980,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2015. godine pa do isplate,
za mjesec siječanj 2015. godine iznos od bruto 7.980,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2015. godine pa do isplate,
za mjesec veljaču 2015. godine iznos od bruto 7.980,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2015. godine pa do isplate,
za mjesec ožujak 2015. godine iznos od bruto 7.980,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2015. godine pa do isplate,
za mjesec travanj 2015. godine iznos od bruto 7.980,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2015. godine pa do isplate,
za mjesec svibanj 2015. godine iznos od bruto 7.980,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2015. godine pa do isplate,
i to od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
IV Tuženik I. G. d.o.o. iz Z.dužan je tužitelju Ž. C. nadoknaditi parnični trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.250,00 kuna (osamtisućadvjestopedesetkuna), u roku od 8 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 6.040,00 kuna.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tužitelja Ž. C..a iz Z., V. v. .., OIB: . za izdavanjem privremene mjere koja glasi:
"Određuje se privremena mjera na način da je tuženik I. G. d.o.o. iz Z., dužan je tužitelja Ž. C. iz Z. vratiti na posao na radno mjesto soboslikar – ličilac, u roku od 24 sata po dostavi ovog rješenja.
Ako tuženik I. G. d.o.o. iz Z., u određenom roku ne ispuni navedenu obvezu, zaprijećuje se tuženiku I. G. d.o.o. iz Z. novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kn a odgovornoj osobi direktoru tuženika novčanom kaznom u iznosu 20.000,00 kn.
Ako tuženik I. G. d.o.o. iz Z. u roku koji mu je određen ne ispuni navedenu obvezu, sud će na prijedlog tužitelja Ž. C. izreći novčanu kaznu kojom mu je zaprijetio, i te kazne izricati sve dok se obvezi ne udovolji.
Ako novčana kazna bude izrečena tuženiku kao pravnoj osobi, sud će izreći novčanu kaznu i odgovornoj osobi, direktoru tuženika.
Ova privremena mjera ostaje na snazi sve do donošenja pravomoćne odluke u ovom predmetu ili do drugačije odluke suda, ako se okolnosti zbog kojih je izdana privremena mjera kasnije promijene tako da ista više nije potrebna."
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da mu je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme temeljem kojeg je kod tuženika obavljao poslove soboslikar-ličilac. Pobijana odluka o otkazu nije zakonita budući on dana 4. svibnja 2014. nije ni bio zadužen za poslove ličenja zida na etaži -1, slijedom čega nije niti mogao biti odgovoran za navodno polovično ličenje zida na etaži -1. Također, iz Odluke o otkazu nije razvidno koji je to zid on navodno polovično oličio. Osim toga, on je u posljednja dva mjeseca prije donošenja Odluke o otkazu bio zadužen za ličenje zida kod ulazno-izlazne rampe za garažu tuženika. Niti navodi tuženika iz Odluke o otkazu kako je alat i materijale držao na neadekvatan način, razbacane i neočišćene, nisu osnovani. Naime, on je upravo po nalogu tuženika i gospođe N. S. zbog politike štednje u skladištu držao već korištene materijale zbog mogućnosti ponovnog korištenja istih. Predmetni materijali bili su uskladišteni na prostoru skladišta od svega 3 m2, dok je preostali dio skladišta od 5 m2 koristila tehnička služba. Tuženik ga je onemogućio u iznošenje obrane. Slijedom navedenog, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 20. lipnja 2015. (list 137.-138. spisa) predlaže sudu utvrditi da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu od 19. svibnja 2014., proglasiti ništetnom Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. svibnja 2014., naložiti tuženiku vratiti ga na posao na radno mjesto soboslikar-ličilac, naložiti tuženiku isplatiti mu izgubljenu zaradu u razdoblju od dana prestanka radnog odnosa pa do travnja 2015. u iznosima kako je to pobliže navedeno u izreci presude, uz naknadu troškova parničnog postupka.
Opisanim postupanjem tuženika ostao je bez svog radnog mjesta i sredstava nužnih za vlastito uzdržavanje i za uzdržavanje članova svoje obitelji, slijedom čega trpi nenadoknadivu štetu. Uzimajući u obzir navedeno, predlaže sudu temeljem odredbe čl. 434. Zakona o parničnom postupku i odredbi Ovršnog zakona odrediti privremenu mjeru kojom se tuženiku kao protivniku osiguranja određuje rok od 24 sata radi njegovog vraćanja na posao na radno mjesto soboslikar- ličilac, uz prijetnju novčanom kaznom ukoliko tuženik ne ispuni navedenu obvezu.
Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te se protivi prijedlogu za određivanjem privremene mjere. Ističe da je tužitelja višekratno upozoravao na njegove obveze iz radnog odnosa, posebice na to da svoje radne obveze soboslikara-ličioca treba obavljati u skladu s pravilima struke, profesionalno i uredno poštujući sve zadane rokove. Tako mu je 3. prosinca 2010. uručio opomenu kojom je upozoren da je dana 26. studenog 2010. zatečen kako ne obavlja povjereni mu posao te se na uputu nadređene osobe ponovno oglušio. Zatim je nakon višekratnih usmenih opomena 5. prosinca 2011. uslijedila pisana opomena da sve površine koje liči moraju biti na odgovarajući način zaštićene i da nakon završetka radova sve mora ostaviti očišćeno. Nadalje, 20. siječnja 2014. opomenut je na nesavjesno i neuredno obavljanje radnih zadataka prilikom ličenja stana 402, nakon čega je morao angažirati drugog majstora koji bi popravio ono što je tužitelj napravio. Gospođa N. S. je tužitelju dala zadatak da oliči zid na etaži -1 i to dana 4. svibnja 2014., a što tužitelj nije obavio u cijelosti, niti onako kako nalaže struka. Nakon što je 4. svibnja 2014. polovično obavio zadani posao, a na što je bio upozoren i od strane T. Z., tužitelj se opet oglušio i idući dan otvorio bolovanje. Kraj navedenog, tužitelj nije održavao red i čistoću u skladištu koje je bilo na raspolaganju samo njemu. Stanje dugogodišnje zapuštenosti tog skladišta razvidno je iz priloženih fotografija snimljenih na dan 14. svibnja 2014. Od njega se nije moglo očekivati da tužitelja pozove da iznese svoju obranu, jer se 4. svibnja 2014. radilo samo o jednoj u nizu sličnih situacija, a što dokazuje upornost tužitelja pri takvom ponašanju, njegov nemarni odnos prema radu i nekvalitetu izvršenog rada. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, te privremenu mjeru u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka.
U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11. ožujka 2006. (list 8.-10. spisa), Aneks II Ugovora o radu od 29. siječnja 2010. (list 11. spisa), Zahtjev za zaštitu prava s preslikom povratnice (list 12.-14. spisa), dokumentaciju (list 15.-27. i 53.-54. spisa), specijalistički nalaz (list 28. spisa), Opomenu od 30. studenog 2010. (list 35. i 117. spisa), Opomenu od 5. prosinca 2011. (list 36. spisa), Opomenu od 20. siječnja 2014. (list 37. spisa), Izvješće N. S. od 25. studenog 2010. (list 39. spisa), Izvješće N. S. od 17. siječnja 2014. (list 40. spisa), fotografije (list 41.-50. spisa), Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. svibnja 2014. (list 64.-65. spisa), Povratnicu (list 70. spisa), Aneks Ugovora o radu od 18. travnja 2007. (list 71. spisa), Podatke o plaći tužitelja (lis 72.-73. spisa), Pravilnik o radu tuženika od 9. srpnja 2010. (list 74.-83. spisa), Opis poslova radnih mjesta (list 84.-90. spisa), Obračun plaće za travanj 2014. (list 96. spisa), Izjavu T. Z. (list 121. spisa), Podatke o radnom vremenu za ožujak, travanj i svibanj 2014. (list 122.-124. spisa), Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 125.-127. spisa), Karton bolovanja tužitelja (list 139. spisa), saslušani su svjedoci N. S. (list 104.-105. spisa), M. B. (list 112.-113. spisa) i D. S. (list 134.-135. spisa), te su saslušani zakonska zastupnica tuženika (list 113.-114. spisa) i tužitelj (list 114.-115. i 135. spisa).
Tužitelj je podneskom od 5. veljače 2015. povećao tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na naknadu plaće. Tuženik se na ročištu 5. veljače 2015. protivio preinaci tužbe, ali je sud radi svrsishodnosti za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a), dopustio preinaku.
Između stranka nije sporno:
- tužitelj je kod tuženika bio zaposlen kao soboslikar-ličilac,
- tuženik je tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. svibnja 2014. (u daljnjem dijelu teksta: Odluka o otkazu) otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zbog osobito teške povrede radne obveze, odnosno drugih osobito važnih činjenica, bez obveze poštivanja propisanog otkaznog roka,
- tužitelj je Odluku o otkazu primio 22. svibnja 2014., a što proizlazi i iz povratnice s lista 70. spisa,
- tužitelj je protiv Odluke o otkazu dana 4. lipnja 2014. podnio Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, kojem tuženik nije udovoljio,
- tužitelj je pravodobno podnio tužbu,
- tuženik tužitelja nije pozvao na iznošenje obrane,
- kod tuženika nije oformljeno radničko vijeće niti djeluje sindikalni povjerenik. Između stranaka je sporno:
- je li tuženik imao opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu,
- je li tuženik bio u obvezi tužitelja pozvati na iznošenje obrane.
Odredbom članka 108. st. 1. Zakona o radu («Narodne novine», broj: 149/09., 61/11. i 73/13., u daljnjem dijelu teksta: ZR-a) propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
Sukladno odredbi čl. 131. st. 3. ZR-a tuženik mora dokazati postojanje opravdanog razloga za otkaz, tj. mora dokazati da je tužitelj teško povrijedio obveze iz radnog odnosa tako da nastavak radnog odnosa nije moguć.
Uvidom u Odluku o otkazu utvrđeno je da se tužitelju ugovor o radu otkazuje zbog osobito teške povrede obveze iz ugovora o radu. Tuženik je tužitelja višekratno zbog nedostataka u radu, usmeno i pisano (Opomena od 30. studenog 2010., 5. prosinca 2011. i 20. siječnja 2014.) upozoravao na njegove obveze iz radnog odnosa, posebno da posao soboslikara-ličioca treba obavljati u skladu s pravilima struke, profesionalno i uredno, poštujući pri tome zadane rokove, kao i da za vrijeme radnog vremena ne smije konzumirati alkohol. Dana 4. svibnja 2014. tužitelj je imao zadatak da na etaži -1 popravi i oliči zid, međutim taj je zadatak obavio polovično budući je oličio samo dio zida koji je popravljao, a dio zida je ostavio u drugoj boji, što je prema pravilima struke, estetike i standarda koje zahtijeva tuženik potpuno neprihvatljivo. Zbog navedenog je tuženik bio prisiljen angažirati drugog soboslikara. Osim toga, 14. svibnja 2014. tužiteljev neposredno nadređeni je zajedno s drugim soboslikarom ušao u skladište za koje je bio zadužen tužitelj te je zatečeno stanje bilo šokantno, alati i materijali bili su razbacani po skladištu tako da se u skladište jedva moglo ući. Alat je bio odložen na neadekvatan način, neočišćen i neupotrebljiv, a skladište je bilo zapušteno da te mjere da se može smatrati opasnim za zdravlje. Uzevši u obzir sve navedeno, kao i ranije nedostatke i upozorenja, te uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obje ugovorne strane nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć.
Tužitelj je u svom iskazu naveo da je prije 4. svibnja 2014. po nalogu gospođa M. i S. dobio zadatak da dva puta preboji zid kod ulazno-izlazne rampe na etaži -2, veličine 500-600 m2, iako nije bilo uobičajeno da takve poslove radi sam. Osim toga, trebao je obaviti sve popravke na mezaninu gdje ljudi svakodnevno prolaze, i zakrpati rupe koje su ostale nakon izvođenja električarskih radova. Zbog toga je 40 noći prije tog 4. svibnja radio svaku noć. On nikada nije dobio zadatak da popravi i oliči zid na etaži -1 kod O.. U razdoblju od 15. veljače 2014. do 27. ožujka 2014. bio je neprekidno na bolovanju. U tom razdoblju je skinuta svjetleća reklama kod O., i gospodin Š. je dao zadatak M. B. da popravi zid iza skidanja reklame. Međutim, jednom prilikom je gospodin T. Z. u vrijeme dok je on bio na bolovanju prolazio pored O. i vidio fleke. Nakon toga ga je gospodin B. zvao i pitao što da učini, a on mu je rekao da stavi fasadex. On je to učinio i sve je bilo bijelo. Što se tiče opomene od 30. studenog 2010. radilo se o situaciji ličenja stropa na sjevernom uličnom dijelu fasade objekta tuženika kada su on i J. S. svojim nadređenima rekli da nije moguće raditi na temperaturi od -1 stupanj, budući se lak na toj temperaturi ne može adekvatno razlijevati. Prema tome, nije istina da oni nisu htjeli raditi. Nakon što su dobili ultimatum da će ili raditi ili dobiti otkaz, pristupili su grijanju laka, ali posao nisu izvršili iz razloga jer to nije niti bilo moguće. Naime, zbog velike hladnoće stvarala se podloga nalik narančinoj kori, pri čemu je i curilo jer se nije moglo razvući. U tom trenutku je došao C. Z. i prekinuo radove. Taj lak se u konačnici nije oljuštio. Grijanje laka nije uobičajen postupak rada s tom bojom. Opomena od 5. prosinca 2011. ne odnosi se na njegov rad, već na točkice na pločicama koje je ispred svog stana primijetio D. Z., a nakon što su posao završili S. D. i J. S.. On je radio na drugoj strani fasade. Što se tiče opomene od 20. siječnja 2014. iskazao je da je on po nalogu N. S. trebao oličiti zidove u stanu 402. Napravio je tri četvrtine posla i skinuo karniše kada je došao D. Z. i rekao da se karniše više ne vješaju gore, već da će rupe od tih karniša popraviti M. B., što je isti i učinio. On nije popravio te rupe jer je D. Z. imao nekakve druge planove za njega. To je namjerno napravio da se njemu da otkaz. M. B. nikada ništa iza njega nije trebao popravljati.
Zakonska zastupnica tuženika V. M. u svom je iskazu navela da su ona i M. O. članice uprave, s tim da je ona zadužena za opće poslove, a M. O. za financije. Višekratno je od vlasnika stanova u predmetnom objektu dobivala usmene primjedbe na rad tužitelja. Također, i od gospođe N. S. dobivala je primjedbe na kvalitetu, brzinu i čistoću izvođenja radova tužitelja. Neke stvari je i sama osobno vidjela. Na etaži -1 tuženik je skinuo jednu metalnu reklamnu kutiju veličine 1,00-0,50 m, i to je trebalo sanirati na način da se poprave rupe i razlika u boji.
Međutim, to je bilo katastrofalno obavljeno. Misli da je gospođa S. dala tužitelju zadatak da dana 4. svibnja 2014. u nedjelju popravi i oliči zid na etaži -1. Budući da je predmetni objekt šoping centar, a ujedno i stambeni objekt, navedeno je bilo potrebno izvesti kada nije bilo radno vrijeme za trgovine. Dana 5. svibnja 2014. T. Z. joj je prenio da zid na etaži -1 nije adekvatno oličen. T. Z. je tužitelja zatekao na licu mjesta kako liči taj zid. Prema njenoj procjeni za ličenje zida nakon skidanja svjetleće reklame treba oko pola dana.
Kako je tužitelj 5. svibnja 2014. otvorio bolovanje, a tuženik je trebao dalje organizirati svoj rad, pozvala je M. B., radnika I. centar d.o.o., da popravi radove iza tužitelja. Prije 4. svibnja 2014. predmetni zid nije ličen. Tužitelj je bio jedini ličilac zaposlen kod tuženika, a M. B. jedini ličioc u I. c. d.o.o. Rad tužitelja ocjenjuje presporim i nedovoljno urednim. Tužitelj je znao raditi svoj posao, ali se isti "uljuljkao". Prema današnjim standardima od ličioca se očekuje da ne kapa, da nije spor, da počisti iza sebe, da spojeve zidova s drugim površinama napravi adekvatno i da ne ostavlja grbavo iza sebe.
Dosta često je bilo pozivanja gospodina B. u ispomoć tužitelju. Obujam poslova tužitelja je bio takav da ga je apsolutno mogla obavljati samo jedna osoba. Tužitelju nikada nisu davani pisani nalozi o njegovim radnim zadacima. Opomena od 30. studenog 2010. odnosi se na zapušteni strop koji se morao prefarbati. Ne zna je li J. S. radio na radovima zbog kojih je tužitelju izrečena navedena opomena. Opomena od 5. prosinca 2011. vjerojatno se odnosi na nešto od nezaštićenih podova, spomenutih traka ili neskidanja lampi prilikom ličenja. Misli da je predmetnu neurednost primijetio i prijavio član uprave društva I. d.o.o.
D. Z., koji nije bio član uprave tuženika, ali isti stanuje u stanu u objektu tuženika. Opomena od 20. siječnja 2014. odnosi se na posao u stanu 402 zbog čega je tuženik zbog neravnih površina, zidova i korištenja neadekvatnog materijala pozvao M. B.. Na neravne površine i zidove tuženika je upozorila korisnica, odnosno zakupnica tog stana i rekla da to tako ne može ostati.
Svjedokinja N. S. je prije donošenja Odluke o otkazu kao voditeljica Službe čišćenja bila nadređena tužitelju. Ne sjeća se točno je li tog 4. svibnja ili neki drugi dan tužitelj dobio nalog za ličenje zida na etaži -1 pokraj kafića „O.“, koji zid je tužitelj površno oličio. Naime, radilo se o narančastom kvadratu unutar jednog zida površine 10-20 m2, koji je tužitelj trebao obojiti u istoj boji kao i ostatak zida. Međutim, tužitelj je dio zida ostavio u narančastoj, odnosno boji tamnijoj od ostatka zida. Ona tog dana 4. svibnja 2014. nije radila budući je bila nedjelja, te je prvi put došla na posao idući radni dan u ponedjeljak. Sjeća se da je tužitelj višekratno bio opominjan zbog rada, te se redovito nakon njegovog rada moralo popravljati. I M. B. je kod tuženika povremeno obavljao poslove ličioca, te je znao popravljati posao iza tužitelja. Sjeća se da je tužitelj tih dana imao u opisu poslova i popravke na ulazno-izlaznoj rampi na etaži -2. Odgovarala je za sve nedovršene i nekvalitetne poslove tužitelja, primjerice ličenje štokova vrata, šaltera, iskapanog poda, a sve iz razloga jer tužitelj nije adekvatno zaštitio taj prostor. Obujam poslova tužitelja s obzirom na prostor nije bio velik. Kada nije bilo poslova ličenja znala ga je angažirati na poslovima pranja pokretnih stepenica i poslovima vožnje automobila za potrebe tuženika. Tužitelju je uobičajeno radne zadatke davala u usmenom obliku. Ona nije školovana za soboslikara-ličioca. Ne treba biti stručnjak da bi se golim okom primijetilo da je tužitelj, kada bi primjerice ofarbao jedan zid, ofarbao i neke druge stvari koje nije trebao ofarbati. Bilo je slučajeva kada je tuženik morao angažirati nekog drugog za popravke ličenja stanova iza tužitelja.
Svjedok M. B. radi u I. c. d.o.o. posljednje 4 godine. Školovan je za ličioca i ima srednju soboslikarsku školu. Popravak i ličenje zida na etaži -1 kod restorana „O.“ radio je sam, i to nakon što ga je tuženik zvao. Naime, tužitelj je prije njega ličio tu etažu, ali nije dobro izvršio svoj rad, jer nije radio s pravim materijalima. Umjesto sa unutarnjom bojom, tužitelj je zid radio s vanjskom, fasadnom bojom koja zid zatvara i isti ne može disati, što mu je i rekao par puta. U konačnici je on taj zid na etaži -1 popravio i obojio bijelom bojom. Kada je on došao taj cijeli zid bio je u bijeloj boji, s tim da je mjesto gdje je prethodno stajala reklama bilo vidljivo, iako nije trebalo biti vidljivo. Naime, dio zida gdje je stajala reklama se od ostatka zida razlikovao u nijansi bijele bolje, bio je više žute, nego bijele boje. Ne zna kada je ta reklama skinuta. Njemu N. S. nije ništa govorila o popravku, odnosno ličenju zida na etaži -1. Njega je tuženik svako malo zvao da popravlja stvari iza tužitelja. Osim toga, tužitelj je znao bojom prelaziti i preko aluminijskih okvira prozora i preko pik trake. Bila je jedna situacija kada ga je zakonska zastupnica tuženika pozvala da popravi radove u stanu 402, a na kojima je prethodno tužitelj radio. Tužitelj je zidove trebao obojiti crvenom bojom, ali je isti i strop obojio u crveno, pa je on iza njega trebao popraviti i strop obojiti u bijelo. Također je radio i na etaži -2 kod ulazno-izlazne rampe gdje je popravljao zid koji je jedno vozilo oštetilo. On i tužitelj su zajedno bojali garažu i istu su završili za tri tjedna, a nakon toga je tužitelj trebao obaviti još neke završne radove. Na predmetnom objektu radili su samo on i tužitelj. Tužitelj je bio zadužen za ličenje stanova na predmetnom objektu.
Iskazu tužitelja u dijelu u kojem je naveo da on nikada nije dobio zadatak da popravi i oliči zid na etaži -1 kod O. sud nije poklonio vjeru, jer iz iskaza zakonske zastupnice tuženika i svjedoka N. S. proizlazi da je tužitelj dana 4. svibnja 2014. imao zadatak popraviti i oličiti zid na etaži -1 kod caffe bara „O.“. Da je tužitelj dobio navedeni zadatak proizlazi i iz Zahtjeva za zaštitu prava od 4. lipnja 2014. (list 12.-13. spisa) u kojem je i sam tužitelj naveo da prije izvođenja radova na etaži -1 nije dobio nikakve posebne upute za ličenje zida od strane tuženika. Niti dio iskaza tužitelja iz kojeg proizlazi da je iza njega u stanu 402 trebalo samo popraviti rupe iza skidanja karniša nije prihvaćen, jer su navodi iz Opomene od 20. siječnja 2014. koji se odnose na neprofesionalno odrađen posao u stanu 402 u svojim iskazima suglasno potvrdili svjedoci N. S. i M. B., te zakonska zastupnica tuženika.
U dijelu činjenica odlučnih za razrješenje ovog spora sud je poklonio vjeru iskazu zakonske zastupnice tuženika te svjedoka M. B. i N. S. jer su o kronologiji događaja vezanih uz ličenje zida na etaži -1, kvaliteti rada tužitelja i popravku radova od strane svjedoka M. B. iskazivali uvjerljivo, objektivno i međusobno podudarno.
Uvidom u Podatke o radnom vremenu za svibanj 2014. (list 124. spisa) utvrđeno je da je tužitelj radio od 22,00 sata 3. svibnja 2014. do 7,00 sati 4. svibnja 2014.
Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužitelj dana 4. svibnja 2014. (u noćnoj smjeni sa subote na nedjelju) imao zadatak popraviti i oličiti zid na etaži -1 kod caffe bara „O.“. Radilo se o zidu površine 10-20m2 unutar kojeg je trebalo obojiti dio zida veličine 1,00-0,50 m na kojem je prethodno stajala svjetleća metalna reklama, te boju istog izjednačiti sa ostalom bojom zida. Međutim, tužitelj je predmetni dio zida ostavio u boji tamnijoj od bijele boje ostatka zida. Nakon što je 5. svibnja 20014. T. Z. prenio zakonskoj zastupnici tuženika da zid na etaži -1 nije adekvatno oličen, ista je angažirala M. B., soboslikara „I. c.“ d.o.o., da popravi zid. Navedeno proizlazi iz iskaza zakonske zastupnice tuženika. Svjedok M. B. u svom je iskazu potvrdio da je po njegovom dolasku taj cijeli zid bio u bijeloj boji, s tim da je mjesto gdje je prethodno stajala reklama bilo vidljivo, iako nije trebalo biti vidljivo. Naime, dio zida gdje je stajala reklama se od ostatka zida razlikovao u nijansi bijele boje; bio je više bijele, nego žute boje.
Na ročištu 2. studenog 2015. sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem očevida na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog vještaka na okolnost boje zida ispod trenutne boje zida kod ulazno-izlazne rampe i na etaži -1. To stoga što je sud prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je prije 4. svibnja 2014. imao zadatak prebojiti zid kod ulazno-izlazne rampe na etaži -2. Međutim, tužitelj je uz navedeni zadatak imao zadatak i dana 4. svibnja 2014. popraviti i oličiti zid na etaži -1 kod caffe bara „O.a“, a što je utvrđeno na temelju ostalih izvedenih dokaza. Provođenje, pak, očevida na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog vještaka na okolnost boje zida ispod trenutne boje zida na etaži -1 sud je odbio jer bi za predmet ovog spora eventualno mogla biti mjerodavna boja zida na etaži -1 kod caffe bara „O.a“ (kao i vrsta boje) utvrđena neposredno nakon događaja koji je od strane tuženika okarakteriziran kao povreda tužiteljeve radne obveze.
Odredbom čl. 9. st. 1. Pravilnika o radu tuženika od 9. srpnja 2010. (list 74.-83. spisa) propisano je da je radnik obvezan savjesno, marljivo i učinkovito obavljati poslove za koje je zaključen ugovor o radu.
Tužitelj je kao soboslikar –ličilac prema Opisu poslova radnih mjesta (list 84.-90. spisa), između ostalog, bio odgovoran i za bojanje zidova u zajedničkim dijelovima objekta i ostalim dijelovima objekta, te za ostale poslove po usmenom nalogu poslodavca.
Ličenje zida na način da se dio zida ostavi u drugoj boji, odnosno na način da je i nakon ličenja zida vidljivo mjesto na kojem je prethodno visjela svjetleća metalna reklama (predmetni dio zida ostavljen je u boji tamnijoj od boje ostatka zida) predstavlja postupanje koje je protivno ne samo standardima koje zahtijeva tuženik, već i postupanje koje je i prema općim pravilima iskustva protivno pravilima struke i estetike. U prilog navedenom zaključku govori i činjenica da je tuženik zbog predmetnog postupanja tužitelja trebao angažirati i drugog soboslikara za popravak zida.
Nedostatak pisanog naloga i upute tuženika za ličenje zida na etaži -1 za dan 4. svibnja 2014., a na koje upire tužitelj, ne utječu na prethodno obrazloženi zaključak kako je tužitelj dana 4. svibnja 2014. zaista i imao zadatak oličiti zid na etaži-1. To stoga što je bilo uobičajeno da tuženik tužitelju radne zadatke daje u usmenom obliku, a što su u svojim iskazima potvrdili zakonska zastupnica tuženika i svjedokinja N. S..
Imajući u vidu navedeno, sud je mišljenja da predmetno postupanje tužitelja predstavlja nesavjesno i neučinkovito obavljanje radnog zadatka i osobito tešku povredu njegove radne obveze zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa stranaka, nastavak njihovog radnog odnosa nije moguć.
To posebno stoga što je tuženik Opomenom od 30. studenog 2010. (list 35. i 117. spisa), Opomenom od 5. prosinca 2011. (list 36. spisa) i Opomenom od 20. siječnja 2014. (list 37. spisa) tužitelja već opomenuo zbog sličnih povreda obveza iz radnog odnosa.
Uvidom u Opomenu od 30. studenog 2010. utvrđeno je da se tužitelju ista izriče zbog povrede radne discipline. Tužitelju je naloženo da oliči strop na sjevernom uličnom dijelu fasade objekta tuženika, međutim, isti je 26. studenog 2010. zatečen kako ne obavlja povjereni mu posao, pri čemu se on na daljnju uputu nadređene osobe ponovno oglušio. Tužitelj se posla prihvatio tek nakon što je i vlasnik objekta prigovorio što se zadani posao ne obavlja. Osim toga, tužitelj odbija suradnju s neposredno nadređenom osobom, a uočeno je i da nekvalitetno, neopravdano sporo i površno obavlja poslove svog radnog mjesta. Stoga mu se izriče kazna umanjenja plaće u iznosu od 20% bruto plaće za studeni i prosinac 2010. Uvidom u poleđinu Opomene od 30. studenog 2010. utvrđeno je da je tužitelj iskazao da su radili s bojama koje ne prianjaju na temperaturi ispod 5 stupnjeva, boja se ljuštila i postojala je opasnost da će početi padati po prolaznicima. Kasnije je posao obavljen na silu, ali je tužitelj bio nezadovoljan kvalitetom posla.
Uvidom u Opomenu od 5. prosinca 2011. utvrđeno je da se tužitelju ista izriče zbog povrede radne discipline i nesavjesnog obavljanja radnih zadataka. Usprkos višekratnim usmenim uputama od neposrednog voditelja službe da prilikom izvođenja ličilačkih radova površine koje liči moraju biti odgovarajuće zaštićene, te da nakon završetka radova moraju biti uredno očišćene i bez tragova farbe, tužitelj se istih ne pridržava. Isti prostore u kojima obavlja radove nakon završetka rada ostavlja neuredne, a na podu ostavlja fleke od farbe. Takvu neurednost je primijetio i prijavio tužiteljevom neposrednom voditelju i član uprave društva, zbog čega je neposredni voditelj službe bio prisiljen angažirati drugog radnika da dovrši posao na zadovoljavajući način. Time je došlo do zastoja poslovnog procesa u službi čišćenja.
Uvidom u Opomenu od 20. siječnja 2014. utvrđeno je da se istom tužitelja upozorava na nesavjesno i neuredno obavljanje radnih zadataka i povredu radne discipline, koje ponašanje u slučaju ponavljanja ili nastavljanja može dovesti do otkaza ugovora o radu. Tuženika je o nesavjesnom i neurednom obavljanju radnih zadataka obavijestila voditeljica službe čišćenja ističući kako tužitelj ne poštuje pravila struke i zadane rokove. Neposredni povod obavijesti od strane voditeljice je neprofesionalno odrađen posao u stanu 402, koji je nakon tužitelja morao popravljati drugi radnik tuženika. Povreda radne discipline očituje se i u tome da tužitelj konzumira alkohol na radnom mjestu što za posljedicu ima smanjenju koncentraciju te mu se radni zadaci moraju ponavljati više puta kako bi ih izvršio. Zbog navedenog ponašanja tužitelju će se umanjiti bruto plaća za 10% za siječanj, veljaču i ožujak 2014. Navedenu opomenu tužitelj nije potpisao.
U odnosu na Opomenu od 30. studenog 2010. sud je prihvatio navode tužitelja kako strop na sjevernom uličnom dijelu fasade objekta on i S. nisu uspjeli kvalitetno odraditi zbog vremenskih uvjeta. Međutim, ostali dio navedene opomene odnosi se na odbijanje suradnje s neposredno nadređenom, te na nekvalitetno, neopravdano sporo i površno obavljanje svojih poslova. Zbog navedenog mu je i umanjena bruto plaća za 20% za studeni i prosinac 2010., a kako to proizlazi iz Izvješća svjedokinje N. S. od 25. studenog 2010. (list 39. spisa).
Opomenu od 5. prosinca 2011. sud nije uzeo kao relevantnu, jer iz navedene opomene nije razvidno o kojem se točno zadatku radilo, koji član uprave društva je tužitelja prijavio, te koje je točno prostore tužitelj ostavio neurednima.
Na temelju iskaza zakonske zastupnice tuženika utvrđeno je da se Opomena od 20. siječnja 2014. odnosi na posao u stanu 402 kada je tuženik zbog neravnih površina, zidova i korištenja neadekvatnog materijala iza tužitelja morao pozvati svjedoka M. B. na popravak. I svjedok M. B. u svom je iskazu potvrdio da ga je zakonska zastupnica tuženika pozvala da popravi radove u stanu 402, a na kojima je prethodno tužitelj radio. Naime, tužitelj je zidove trebao obojiti crvenom bojom, ali je isti i strop obojio u crveno, pa je on iza njega trebao popraviti i strop obojiti u bijelo. Na propuste u radu tužitelja u stanu 402 upozorila je i svjedokinja N. S. u Izvješću od 17. siječnja 2014. (list 40. spisa). Budući da su iskazima svjedoka M. B. i zakonske zastupnice tuženika, te Izvješćem N. S. od 17. siječnja 2014. dokazani navodi iz Opomene od 20. siječnja 2014., sud nije prihvatio iskaz tužitelja iz kojeg proizlazi da je iza njega u stanu 402 trebalo samo popraviti rupe iza skidanja karniša.
Uzimajući u obzir sve navedeno, ovaj sud smatra da je tuženik imao opravdani razlog za izvanredno otkazivanje Ugovora o radu tužitelju.
Naime, radni je odnos ugovorni odnos koji zbog svojeg trajanja i trajnih obveza predstavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika prema kojem poslodavac očekuje od radnika ne samo ispunjavanje njegovih ugovornih obveza za obavljanje određenog posla, već i čuvanje njegove imovine i dobrog poslovnog ugleda. Tuženik je zbog predmetnog postupanja tužitelja izgubio povjerenje u njega, zbog čega odnos povjerenja između tužitelja i tuženika više ne postoji.
Odredbom članka 108. st. 2. propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
Tuženik je za neadekvatno ličenje zida na etaži -1 saznao 5. svibnja 2014. iz čega proizlazi da je Odluka o otkazu dana 19. svibnja 2014. donesena unutar roka od 15 dana predviđenog čl. 108. st. 2. ZR-a.
Budući je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, sud nije cijenio dokaze vezane uz stanje skladišta zatečeno 14. svibnja 2014., a koje mu je Odlukom o otkazu također stavljeno na teret. Zbog navedenog, nije posebno ni cijenjen iskaz svjedoka D. S. (list 134.-135. spisa), niti iskazi svjedoka N. S. i M. B., te parničnih stranaka u dijelu u kojem su iskazivali o zaduženju i stanju predmetnog skladišta.
Odredbom čl. 111. st. 2. ZR-a određeno je da je prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
Zbog prirode i značaja konkretne povrede obveze tužitelja iz radnog odnosa koja s obzirom na prethodne višekratne opomene tuženika ukazuju na ustrajnost u nemarnom i nekvalitetnom izvršavanju njegovih radnih zadataka, a čime je tužitelj i iznevjerio povjerenje tuženika, nije bilo opravdano očekivati od tuženika da tužitelja pozove da iznese svoju obranu.
Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u dijelu kojim se predlaže utvrditi nedopuštenim predmetni izvanredni otkaz, i utvrditi ništetnom Odluku o otkazu. S obzirom da je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti otkaza, odbijen je i njegov zahtjev za vraćanjem na posao i naknadom plaće s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.
Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti nije osnovan, pa sud nije niti utvrđivao osnovanost prijedloga tužitelja za određivanjem privremene mjere, radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.
Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) te su tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12. i 103/14. u daljnjem dijelu teksta: OT/12).
Tako je tuženiku do podnošenja podneska tužitelja od 5. veljače 2015. priznata jednokratna nagrada u iznosu od 200 bodova (Tbr. 7/2 OT/12), što uz vrijednost boda od 10,00 kuna (Tbr 50. OT/12) iznosi 2.000,00 kuna. Nakon podnošenja podneska tužitelja od 5. veljače 2015. tuženiku su troškovi parničnog postupka odmjereni osnovom vrijednosti predmeta spora (66.923,18 kuna i 98.843,18 kuna), te su mu priznati troškovi pristupa na ročište 5. veljače 2015., 17. lipnja 2015., 17. rujna 2015. i 2. studenog 2015. (po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT/12), sastava podnesaka od 17. lipnja 2015. i 1. listopada 2015. (po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/12) i sastava podneska od 25. rujna 2015. (25 bodova prema Tbr. 8/3 OT/12), što uz vrijednost boda od 10,00 kuna (Tbr 50. OT/12) iznosi 6.250,00 kuna. Stoga su tuženiku ukupno dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 8.250,00 kuna kao pod točkom II izreke presude.
Tuženiku nisu priznati troškovi sudskih pristojbi u iznosu od 4.040,00 kuna, budući sudu ne prileži dokaz da je iste tuženik i platio. Slijedom navedenog, zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka valjalo je odbiti u preostalom dijelu u iznosu od 6.040,00 kuna, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.
Tužitelj je izgubio u sporu, pa je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo u cijelosti odbiti i njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.
Tužitelj je sukladno odredbi čl. 15. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 26/03., pročišćeni tekst, broj: 125/11., 112/12. i 157/13.) oslobođen plateža sudskih pristojbi u ovom predmetu.
Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 27. studenog 2015.
Sutkinja:
Ruža Garac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.
Dna:
1. pun tužitelja
2. pun tuženika
Rj:
- presuda nepravomoćna
- kal 15 dana
Sutkinja: