K-230/2013-35 · Općinski sud u Požegi

K-230/2013-35

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Damiru Ronko, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Marine Žalac, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika J. S., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15

– dalje kao u tekstu KZ/11), po optužnici ODO u Požegi broj K-DO-181/13 od 31. listopada 2013. godine, nakon održane rasprave dana 06. rujna 2016. godine u nazočnosti ODO u Požegi Vlade Novaka, okrivljenika J. S. i njegove braniteljice V. G., te ošt. M. M. i LJ. M., te u odsutnosti uredno obaviještene ošt. M. M., i presude objavljene dana 08. rujna 2016. godine

p r e s u d i o j e

Okrivljenik: J. S., OIB: ….., sin R. i S. S., rođ. P., rođen …... u P., s prebivalištem u J., S., državljanin RH, pismen, po zanimanju poljoprivredni mehaničar, sa završenom srednjom Poljoprivrednom školom u P., zaposlen u S. V. d.d. P. s plaćom od 1.800,00 kn, neoženjen, bez djece, vojsku nije služio, bez čina, vodi se u VE P., neodlikovan, lošeg imovnog stanja, vlasnik automobila Golf 3, godina proizvodnje 1996., vlasnik motocikla skutera Aprillia SR 150, godina proizvodnje 2000., neosuđivan, drugi kazneni postupak se ne vodi,

k r i v j e

što je:

- dana 06. lipnja 2013. u J., u popodnevnim satima, nakon što su iz njegove obiteljske kuće otišli policijski službenici, revoltiran na obitelj M. M.1 što su pozvali policiju, uzevši sjekiru došao pred njegovu obiteljsku kuću u ul. K., gdje su na terasi sjedili M. M.1 , M. M. , osoba sa Syndrom Down, odnosno trajnim invaliditetom i LJ. M. te u nakani da ih zastraši im vikao " jebem vam mater glave ću vam odsjeći, jutra dočekat nećete", a potom otišao svojoj kući te se nakon kratkog vremena vratio ponovno sa sjekirom i vikao im "ajte vamo ili ću ja doći u dvorište, ja ću vam glave odsjeći, nećete jutra dočekati, naoštrio sam sjekiru", izazvavši kod M. M.1 , LJ. M. i M. M. osjećaj straha za vlastiti život,

d a k l e, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

čime je počinio kaznena djela protiv osobne slobode, prijetnje, označena i kažnjiva po članku 139. stavak 2. KZ/11, u svezi s čl. 51. KZ/11

pa se temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 za kazneno djelo počinjeno prema M. M.1

okrivljenom

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (TRI) MJESECA temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 za kazneno djelo počinjeno prema LJ. M. okrivljenom

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (TRI) MJESECA

temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 za kazneno djelo počinjeno prema M. M.2 okrivljenom

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 4 (ČETIRI) MJESECA

te se na temelju članka 51. KZ/11

o s u đ u j e n a

JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI

a na temelju članka 56. KZ/11 prema okrivljenom se izriče

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13 dalje: ZKP) oštećena LJ. M. s imovinskopravnim zahtjevom upućuje se u parnicu.

Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. ZKP-a okrivljeniku se nalaže naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 76,00 kn, te paušalni iznos od 500,00 kn.

Obrazloženje

ODO u Požegi pod brojem K-DO-181/13 od 31. listopada 2013. podiglo je optužnicu protiv okrivljenika J. S. zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11. Nakon zaprimanja podignute optužnici optužno vijeće je svojim rješenjem broj Kov- 169/13-3 od 02. siječnja 2014. istu potvrdilo u cijelosti.

Pozvan očitovati se o osnovanosti izmijenjene optužbe okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

U svojoj obrani okrivljeni J. S. je naveo da je dana 06. lipnja 2013. radio do 13,00 sati u S. V., te je poslije posla otišao s kolegama na piće gdje je bio do 14,00 sati, a potom je otišao kod M. M.3 raditi drva i to negdje do 18,30 sati. Poslije 18,30 sati je došao kući te je prilegao, a ustao se oko 19,15 sati i otišao kositi travu trimerom. Cijeli taj dan nije nikoga vidio od članova obitelji M., a niti im je prijetio. Naveo je da je nešto prije 20,00 sati kod njega došla policija i priveli su ga, a on uopće nije znao o čemu se radi. Dodao je da su u policiju odveli i njegovu majku S. S. dok je njegov otac u to vrijeme bio na poslu. Nadalje, naveo je da su ga u prostorijama policije prisiljavali da prizna da je prijetio obitelji M., te je morao nešto i potpisati, no ne zna što je to bilo, a poslije su ga službenim vozilom vratili kući gdje im je predao sjekiru. Iskazao je kako nije dobrovoljno predao tu sjekiru, već je otišao kod kuće do nekog panja i predao bilo kakvu sjekiru budući su mu rekli da to mora učiniti. Objasnio je da su mu tijekom vožnje od policijske postaje do kuće policajci prijetili da će ostati bez vozačke dozvole, da će završiti u zatvoru i ostati bez posla, a stalno su i "cukali" s autom, od čega je povraćao. Svo to vrijeme njegova majka je bila u policijskoj postaji, a nakon što su njega vratili u policijsku postaju pustili su ih kući tek oko 22,30 sati. Na posebno pitanje braniteljice okrivljenik je odgovorio da su odnosi između njegove obitelji i obitelji M. loši budući da članovi obitelji M. stalno nekoga prijavljuju te ih zbog toga nitko u selu ne voli. Nadalje je iskazao da su stalno nekakvi problemi otkako je M. M.4 počeo raditi u policiji, te su prijavljivali njegovu majku S. S. da zlostavlja svinje, ovce i psa, a dolazila im je i carinska inspekcija zbog goriva jer su navodno u traktor točili ložu. Iskazao je da je kritičnog dana k njihovoj kući dolazila policija jer su navodno njegova majka i N. B. prodavale po selu nekakav mobitel.

Na posebno pitanje zastupnika optužbe je iskazao da su njega i njegovu majku policajci odvezli kući oko 22,30 sati i to jedan od djelatnika policije sa službenim vozilom bez vanjskih oznaka, a kad su došli kući primijetili su da ispred kuće stoji policijsko vozilo. Pojasnio je da za vrijeme dok je kosio travu nije vidio nikoga od članova obitelji M. jer je bio duboko u svom dvorištu te se od kuće ne vidi ništa drugo.

Na posebno pitanje suca je naveo da ne zna da bi M. M.2 bolovala od Downovog sindroma, niti da bi imala bilo kakvih zdravstvenih problema.

Tijekom dokaznog postupka sud je u svojstvu svjedoka saslušao M. M.1 , LJ. M., M. M.4 , M. M. , S. U., S. S., R. S., M. V., A. B., N. B. i M. M. , pročitao zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 06. lipnja 2013., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta ser. br. 548930, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola ser. broja 846354, nalaz OŽB P. za ošt. LJ. M., fotografije sjekire, nalaz OŽB P. za ošt. M. M.1 , pregled ulaska i izlaska iz TD S. V. sa lista 93, izvješće PP P. sa lista 112, dopis OKC PUPS list 114, službenu zabilješka o dojavi list 115 i Dnevnik dojava na telefon 192 sa lista 116 K spisa, te je na kraju dokaznog postupka izvršio uvid u KE, PE i potvrdu o visini dohotka za okrivljenika.

Iz iskaza svjedoka M. M.4 u bitnome proizlazi da je dana 06. lipnja 2013. radio u PP P. prvu smjenu od 07,00 do 15,00 sati kada ga je u dopodnevnim satima na mobitel nazvao njegov otac M. M.1 i pitao ga što da radi jer ima problema sa okrivljenikom J. S.. Rekao mu je da je okrivljenik J. S. mahao prstom iz svoga dvorišta, pokazivao srednji prst, pozivao ga da dođe kod njega i izlazio na ulicu. Naveo je da je uputio oca da zove policiju ako misli da je nešto ozbiljno. Nakon što mu je završila smjena krenuo je kući, a njegov otac je tada došao u prostorije PP P. prijaviti što se događalo. Iskazao je da je otišao u grad kupiti bicikl, a kada se vratio kući oko 17,00 sati ispred kuće okr. J. S. je vidio službeni auto policije bez policijskih obilježja, a nakon nekih 45 minuta u njegovu kuću su došli policijski službenici A. B. i R. K., no on je otišao učiti za ispit, te nije bio prisutan razgovoru njih i roditelja. Naveo je da je nakon nekoliko minuta čuo vrisak te je pas počeo jako lajati, a kada je izašao van iz kuće na nogostupu je vidio okr. J. S., dok su se M.1 , Lj. i M. M. nalazili na terasi te je okr. J. S. držao sjekiru dužine oko 1 m u ruci, i govorio "što se bojite, sad sam je naoštrio, dođite ovamo ili ću ja doći sad tu i sve ću vas odreda sasjeći, nećete jutra dočekati". Sjeća se da je okrivljenik bio bos, da je sjekiru držao u desnoj ruci, polupodignutu prema njima, te je mislio da će okrivljenik krenuti prema njima. Šokirao se, rekao je svima da brzo uđu u kuću te je zaključao ulazna vrata. Nakon toga njegov otac je pozvao policiju, a svi su bili uznemireni, majka je bila u šoku, a sestra i otac su plakali od straha. Zajedno s ocem M., majkom LJ. i sestrom M. je otišao u PP P. te su se u postaji zadržali do 21,00-22,00 sata jer majka više nije mogla stajati na nogama, te je smještena na Odjelu za psihijatriju. Iskazao je da u policijskoj postaji nije vidio okr. J. S. jer je običaj da se oštećenici i okrivljenici ne sreću u postaji. Naveo je da njegova sestra M. M.2 boluje od Downovog sindroma te je ista invalid, ima srčanu manu, te je stalno u strahu zbog loših odnosa od tog događaja sa okrivljenikom. On inače poznaje okrivljenika od malena, te su se prije zajedno i družili.

Na posebno pitanje opisao je kako se terasa njegove kuće nalazi sa desne strane gledano od ceste te gleda na njihov kolni ulaz u smjeru kuće okr. J. S., koji se u kritičnom trenutku nalazio na nogostupu, blizu skretanja iz K. u M. ulicu, što je udaljeno od njegove kuće nekih 20 m. Iskazao je da je okrivljenik inkriminirajuće riječi da je naoštrio sjekiru, da će ih sasjeći i da neće jutra dočekati uputio prema njima, jer je gledao u njihovom smjeru. U odnosu na uzrok sukoba sa okrivljenikom smatra da se tu radi o zavisti ili o mržnji, a započeo je negdje 2011. godine iz razloga što je obitelj J. S. održavala jednu napuštenu kuću koja se nalazi odmah do njegove kuće, pa su S. kosili travu, puštali svog psa da hoda po dvorištu, zbog čega je njihov pas zbog toga puno lajao, a onda je majka J. S. zapalila gumu od auta uz ogradu njihovog dvorišta, te su njegovi roditelji zvali komunalnog redara.

Na posebno pitanje branitelja je odgovorio da se okrivljenik u trenutku kada je rekao da je naoštrio sjekiru i kad je izrekao druge inkriminirajuće riječi obraćao bezobraznim i bahatim tonom. Nadalje, da on nikada nije okrivljenika prijavio niti za kazneno djelo, niti za prekršaj, a nikada nije prijavio niti njegova oca R. S..

Na posebno pitanje okrivljenika je iskazao da kao policijski službenik nikada nije postupao prema okrivljeniku, niti mu je napisao bilo kakvu kaznu.

Iz iskaza svjedoka M. M.1 u bitnome proizlazi da ih je 06. lipnja 2013. godine okrivljenik J. S. cijeli dan izazivao, izlazio na nogostup, dozivao, pokazivao srednji prst i provocirao. S obzirom da to više nije mogao trpjeti u 15,00 sati je otišao u PP P. prijaviti takvo ponašanje djelatnicima policije pa da nešto poduzmu. Ondje se zadržao do 16,00 sati nakon čega se vratio kući. Sjeća se da su oko 17,00 sati djelatnici policije došli kod okr. J. S. s njim obaviti razgovor, potom su došli kod njih i s njima razgovarali te su otišli oko 18,30 sati. Iskazao je da je nakon dvije ili tri minute, po odlasku policajaca, dotrčao okrivljenik J. S. bos po nogostupu te je u desnoj ruci držao sjekiru, kojom je počeo mahati prema njima, a u to vrijeme on je sjedio na terasi sa suprugom LJ. i kćerkom M.. Naveo je kako je J. S. vikao "šta je, bojite se, jebem vam mamu, nećete noć preživjeti, sve ću vas odreda sasjeći". Iskazao je kako su njegova supruga i kćer tada počele vrištati, a i on sam se uplašio za njihov i za svoj život. Dodao je kako je u to vrijeme i njegov sin M. M.4 bio u kući te je i on izašao nakon što je čuo vrisak i pitao je što se dogodilo. Naveo je da je okr. J. S. tada otišao od njihove kuće da bi se nakon par minuta ponovno vratio, zaustavio se kod table M., dok su oni sjedili na terasi te prepričavali M. M.4 što se dogodilo, a okr. J. S. je držao sjekiru i vikao "sad sam ju naoštrio, šta je, bojite se, dođite vamo, ili ću ja sada doći kod vas, sve ću vas sasjeći, nećete noć preživjeti". Nakon toga ih je sin M. uveo u kuću te su pozvali policiju i uputili se u PP P. kako bi prijavili događaj. Nadalje je iskazao da je njegovoj supruzi LJ. pozlilo, a i sam je bio u šoku i uplakan, uznemiren te ih je odvezao na psihijatriju kako bi im se pružila pomoć, te je ondje supruga LJ. dobila infuziju, a on i njegova kći M., koja boluje od Downovog sindroma, dobili su od dr. B. tablete. Naveo je kako zbog svih tih stresova njegova kćer M. ima smetnje zamuckivanja, jer je doživjela veliki šok i stalno govori "tata, hoće li doći J. i sve nas zaklati". Na posebno pitanje branitelja je odgovorio da je inkriminiranog dana uznemiravanje od strane okrivljenika krenulo od ujutro oko 08,00 sati.

Iz iskaza svjedoka LJ. M. u bitnome proizlazi kako je 06. lipnja 2013., u J. okrivljenik J. S. izazivao nju i njezinu obitelj, jer je pokazivao srednji prst, dovikivao im svašta, a s njim nisu od prije u dobrim odnosima. Kako ih je okrivljenik toga dana provocirao, rekla je svom suprugu M. M. da ga ode prijaviti na policiju, što je on i učinio oko 15,00 sati. Nakon što se M. M.1 vratio kući rekao joj je da će policija prvo doći kod okrivljenika, a zatim i kod njih, te su policajci došli oko 17,00 sati kod okrivljenika, a potom kod njih. Sjeća se da je u to vrijeme njezin sin M. M.4 došao s posla, ali je otišao u svoju sobu učiti. Iskazala je da su kod njih došla dva policajca, koji su s njima obavili razgovor, pa su nakon nekog vremena otišli, nakon čega su ona i njen suprug M. M.1 , te kćer M. M. sjeli za stol na terasi. Navela je kako je nakon par minuta vidjela okrivljenika J. S. da trči prema njima sa sjekirom, te je vikao "jebem vam mater, glave ću vam odsjeći, jutra dočekati nećete", zbog čega su ona i M. M.2 počele vrištati, a i muž se uplašio, jer su vidjeli kako okrivljenik ide prema njima. Navela je kako je okrivljenik došao na nogostup do njihove kuće, nakon čega se vratio svojoj kući, kada je iz kuće izašao njezin sin M. M.4 , a potom se okrivljenik ponovno vratio, te je vikao "sad sam ju naoštrio, jutra dočekati nećete, glave ću vam odsjeći". Nakon toga M. M.4 ih je potjerao u kuću, a M. M.1 je pozvao policiju, te su oni vrlo brzo došli. Dodala je kako se od tog događaja jako uplašila, i završila je na infuziji, a potom na psihijatriji, te od tog šoka i danas zbog glavobolje prima injekcije. Nadalje, da se njezina kćer M. M.2 , koja inače boluje od Downovog sindroma, isto uplašila, te da i danas muca od straha. Smatra da se i njezin suprug M. M.1 također uplašio.

Iz iskaza svjedoka S. S. u bitnome proizlazi kako su oni u kući dvije godine prije inkriminiranog događaja primali anonimne pozive te im je netko u telefon govorio da su četnici, što su oni prijavili policiji, pa je naknadno otkriveno da je anonimno zvala LJ. M., te su im u policiji rekli da su joj oduzeli mobitel. Iskazala je da je kritičnog dana 06. lipnja 2013. kod nje u J., u K. 66, došla N. B., nakon čega je LJ. M. prijavila policiji da ona prodaje mobitele po ulici. Navela je da je njezin sin J. S. toga dana bio na poslu u P., u S. V. d.d. do 13,00 sati. Njoj je došla policija iz razloga jer je prijavljena da je prodavala mobitele na što je ona rekla djelatnicima policije da pitaju N. B. što je ona radila, nakon čega su oni otišli. Navela je da je okr. J. S. ravno s posla, dakle iza 13,00 sati, otišao u P. kod prijatelja M. M.3 , te se vratio kući tek oko 18,00 sati, odspavao do 19,00 sati, nakon čega je izašao kositi travu trimerom. Sjeća se da je policija došla sa kombijem koji su parkirali ispred kuće M., a došli su 10 ili 15 minuta prije nego što je okrivljenik izašao iz kuće. Navela je da su nakon toga drugi djelatnici policije došli u njihovu kuću kako bi priveli J. S. zbog prijetnje, a priveli su i nju, ali ne zna iz kojeg razloga. Iskazala je da su djelatnici policije prijetili njezinom sinu J. S. da će dobiti otkaz, da će mu uzeti vozačku dozvolu, a ona je te prijetnje čula iz hodnika u kojem je sjedila, dok se okrivljenik nalazio u jednoj prostoriji PP P.. Navela je da su nakon nekog vremena djelatnici policije odvezli okrivljenika J. S. k njihovoj kući te su uzeli neku sjekiru koju oni inače ne koriste, nakon čega su se ponovno vratili u prostorije policije, a nju i sina J. S. su pustili tek iza ponoći 06./07. lipnja 2013. godine.

Na posebno pitanje zastupnika optužbe navela je da je njezin suprug R. toga dana radio od 13,00 do 24,00 sata popodnevnu smjenu u TD P. d.d. Nadalje, da je sutradan okrivljenik J. S. s njom i svojim ocem R. išao u policiju da im oni objasne što se to dešava, a policija je dobila naređenje da ih izmire sa obitelji M., odnosno tako im je rekao djelatnik policije koji ih je primio. Okrivljeni J. S. joj je rekao da je nešto potpisao dok se nalazio u prostorijama policije, ali da nije znao što potpisuje.

Iz iskaza svjedoka R. S. u bitnome proizlazi da je dana 06. lipnja 2013. bio na poslu od 13,30 do 21,30 sati te je došao kući iza 21,30 sati. Naveo je da su ga kod kuće dočekali njegova supruga S. i sin J. S. te su mu ispričali što se toga dana dogodilo. Iskazao je da se zbog proteka vremena ne može točno sjetiti svih događaja koji su se zbili i kojeg dana, međutim, probleme sa obitelji M. imaju već duže vrijeme, a isti su počeli kada je M. M.4 završio policijsku školu i postao policajac, zbog čega djelatnici policije sve vjeruju obitelji M., a njegova obitelj uvijek ispadne kriva.

Na posebno pitanje branitelja je iskazao da se sjeća kada je načelnik PP P. D. predložio i njemu i njegovom sinu J. da se pomiri sa M. M.4 , no oni nakon svega što se dogodilo nisu mogli na to pristati.

Na posebno pitanje zastupnika optužbe je naveo da nije bio prisutan kada su djelatnici policije oduzeli jednu sjekiru.

Iz iskaza svjedoka M. M.3 u bitnome proizlazi kako je okrivljenik kritičnog dana došao kod njega oko 14,20 sati te je ostao do 17,30 – 18,00 sati jer su zajedno sa S. U. uvozili drva u njegovu kuću u ul. V. 14 u P.. Iskazao je da se radilo od oko 30 m drva koja su bila izrezana i koje su slagali u drvarnicu. Dodao je da je okr. J. S. oko 18,00 sati otišao svojim putem, a pretpostavlja da je otišao kući te su se dogovorili da će okrivljenik i idući dan poslije posla doći kod njega i pomoći mu oko drva, međutim idući dan okr. J. S. se nije pojavio niti kod njega, a niti je taj dan bio na poslu u TD S. V. d.d. Naveo je da je poslije saznao kako je okrivljenik bio priveden od strane djelatnika policije.

Na posebno pitanje braniteljice okrivljenika naveo je kako su kritičnog dana on i okrivljenik bili zajedno na poslu u TD S. V. d.d. te je pojasnio kako se u slučaju prijevremenog izlaska s posla mora najaviti poslovođi koji piše izlaznicu, bez koje se ne može izaći, odnosno zaštitar na ulazu poduzeća nikoga ne pušta van bez izlaznice, a isto tako mora se prokucati i kartica putem računala, što ostaje trajno evidentirano.

Na posebno pitanje zastupnika optužbe je iskazao kako on svake godine uzima drva te tada zove ekipu da mu i pomognu unijeti budući se radi o većoj količini od oko 30 m drva, tako da se to ne može unijeti i složiti sve za jedan dan, pa se obično radi više dana. Naveo je kako se ne sjeća koji je dan u tjednu bio kada je unosio drva zajedno s okr. J. S., te da se ne sjeća od kada do kada je unosio drva 2014. godine, no da se 2013. sjeća upravo iz razloga što se J. S. idući dan nije pojavio na poslu. Objasnio je kako svake godine unose drva četiri do pet dana, no ne sjeća se kada su koji dan završili s poslom, ali pretpostavlja da su taj dan kada je J. S. radio kod njega završili oko 17,30 – 18,00 sati te ne vjeruje da bi J. S. tog dana otišao oko 16,00 sati jer je bila hrpa narezanog drveta, te u tom slučaju onda taj dan ne bi ništa posla napravili.

Iz iskaza svjedoka S. U. u bitnome proizlazi kako je isti početkom lipnja 2013. godine zajedno sa M. M.3 i okr. J. S. poslije posla, znači negdje poslije 14,00 sati išao kući do M. M. 3 pomoći rezati i unositi njegova drva. Koliko se sjeća radili su od 14,15 pa do negdje 17,00 – 18,00 sati, a rezali su drva motorkom te ih unosili u drvarnicu i slagali. Sjeća se da su poslije 18,00 sati on i J. S. otišli od M. M.3 . Također on idući dan nije trebao ići raditi drva kod M. M.3 jer je imao nekih svojih obveza, a koliko se sjeća M. M. je idući dan bio na poslu, a za J. S. nije siguran.

Na posebno pitanje braniteljice je iskazao da je M. M.3 dosta "silovan" jer voli sve sam napraviti i ne voli biti drugome dužan kada traži tuđu pomoć te vrlo rijetko zove u pomoć, u dvije do tri godine možda sve skupa pet do šest puta, od čega je jedanput ili dva puta išao mu pomagati unositi drva.

Na posebno pitanje zastupnika optužbe je iskazao da se sjeća da je u svibnju ili u lipnju 2014. ponovno došao M. M.3 pomoći unositi drva, no ne može se izjasniti da li je tada bio prisutan i okr. J. S.. Naveo je da su i te 2014. godine isto išli raditi poslije posla, dakle poslije 14,00 sati te su radili do 19,00 sati jer oko 20,00 sati već pada mrak. Iskazao je da je siguran da su kritičnog dana 2013. godine on i okrivljenik J. S. od M. M.3 otišli između 17,00 i 18,00 sati, a toga se sjeća jer kad sjedne u auto upali mu se sat, te se zbog toga sjeća vremena. Također sjeća se da mu je 2014. godine kada je sjeo u auto nakon što je radio kod M. M.3 sat pokazivao 19 i nešto sati. Iskazao je da je 2013. godine J. S. kod M. M. došao svojim osobnim automobilom te je tako i otišao.

Iz iskaza svjedoka M. V. u bitnome proizlazi kako je isti od ožujka 2013. godine bio postavljen za pomoćnika načelnika PP P., te se sjeća da je u kaznenoj prijavi bilo navedeno kako je prijavljenik mahao sjekirom, prijetio te je tijekom istraživanja sam okr. J. S. iskazao kako je spreman dragovoljno predati tu sjekiru. Iskazao je kako on nije išao sa prijavljenikom njegovoj kući već su to, koliko se sjeća, bili policijski službenici A. B. i R. K.. Naveo je kako im je dao uputu da ne ulaze u dvorište prijavljenika te koliko su ga izvijestili oni nisu niti ulazili nego su čekali ispred na cesti. Po njegovim saznanjima prijavljeni J. S. je dragovoljno iz svog dvorišta donio i predao sjekiru sa drvenom drškom, a što proizlazi iz zapisnika o oduzimanju predmeta, te je sjekira i oduzeta uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta koju je J. S. potpisao i primio jedan primjerak potvrde.

Na posebno pitanje braniteljice je iskazao da su policijski službenici oduzeli sjekiru od okr. J. S. obzirom ju je isti dragovoljno predao. Objasnio je da su oni mogli tražiti i nalog za pretragu, ali bi tada mogli pronaći i 10 sjekira, pa ne bi znali kojom je okrivljenik prijetio. Nadalje, da mu je poznato kako je bilo međusobnih prijavljivanja za razne događaja između obitelji M. i S.. Također sjeća se da su taj dan policijski službenici nešto obavljali za neki događaj od prije koji je ostao neriješen, pa kada su oni to obavili i izvijestili ga da je to riješeno stigla je nova dojava.

Na posebno pitanje okrivljenika je iskazao kako se ne sjeća da bi majka J. S., tj. S. S. dana 06. lipnja 2013. bila dovedena u PP P., no sjeća se da je ona došla idući dan. Također da ni J. S. 06. lipnja 2013. nije bio uhićen, niti je bio prisilno doveden u PP P., već je po njegovim saznanjima dragovoljno došao u prostorije PP P. sa djelatnicima policije. Nadalje, da je J. S. dragovoljno pristao izručiti predmet koji je držao u ruci, nakon čega su djelatnici policije zajedno s njim otišli kući kako bi on to i učinio, a koliko zna da djelatnici policije nisu ulazili u posjed dvorišta i kuće obitelji S., te su išli civilnim vozilom.

Na posebno pitanje ošt. M. M.1 odgovorio je kako se ne sjeća da bi tog 06. lipnja 2013. od 15,00 do 16,00 sati razgovarao s M. M.1 .

Iz iskaza svjedoka A. B. u bitnome proizlazi kako se sjeća da su negdje prije tri godine M.1 , LJ., M. i M. M. pristupili u PP P. zbog prijetnji te su bili uplakani. Nadalje, da je nakon što je zaprimljena kaznena prijava okr. J. S. napisan poziv pa je patrola otišla do njega te je on dragovoljno pristupio u PP P. gdje je obavljen obavijesni razgovor s njim. Naveo je kako je oko 22,00 sata okr. J. S. rekao kako će dragovoljno izručiti sjekiru pa su stoga djelatnici policije otišli s njim do njegove kuće u J., te se sjeća da djelatnici policije nisu izlazili iz vozila, već je J. S. sam donio sjekiru. Iskazao je kako je J. S. kasnije tu večer pušten kući te je bilo dogovoreno sutra ponovno doći u PP P. na prvo ispitivanje, međutim to kasnije nije odrađeno.

Na posebno pitanje braniteljice je iskazao kako ne zna da li je osobno bio na adresi J. S. kada je on iz svog dvorišta donio sjekiru, ali nakon što mu je dan na uvid zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta potvrdio je da je sastavio taj zapisnik i potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, te je stoga najvjerojatnije bio na adresi J. S., no ne može tvrditi sto posto. U odnosu na ošt. M. M.4 može reći da su radili zajedno u PP P., ali nisu inače prijatelji već su samo radne kolege i to na bok – bok.

Na posebno pitanje zastupnika optužbe je naveo da se sjeća da je na tom predmetu zajedno s njim radio R. K., no ne zna da li je on išao isto na adresu J. S. jer nije siguran niti da je on sam bio ondje.

Iz iskaza svjedoka N. B. u bitnome proizlazi kako je ista susjeda sa obitelji M. te je s njima u dobrim odnosima, a isto tako je u dobrim odnosima i sa obitelji S., pozna okr. J. S. i smatra da je on dobar dečko. Nadalje, da nikada nije vidjela da bi se okr. J. S. svađao s nekim od obitelji M., niti je ikad prisustvovala, odnosno čula neke loše riječi, niti uvrede, niti prijetnje.

Na posebno pitanje zastupnika optužbe je iskazala kako je kod nje jednom bila policija zbog obitelji M., ali ništa drugo bitno tada nije bilo.

Na posebno pitanje braniteljice je navela kako joj se članovi obitelji M. nikada nisu obraćali u svezi okr. J. S..

Iz iskaza svjedoka M. M.2 u bitnome proizlazi kako je dana 06. lipnja 2013., dok je zajedno sa ocem i majkom stajala vani ispred kuće, gdje su međusobno pričali, došao J. S. na nogostup ispred kuće, te je u ruci imao veliku sjekiru i prijetio im riječima "jebem vam mater ustašku, idem sjekiru naoštriti, nećete jutra preživjeti". Navela je kako je zbog toga vrištala i plakala jer se uplašila, jer ju je bilo strah riječi da će ih J. zaklati, zbog čega je popila i tabletu za smirenje. Iskazala je kako je zbog tog događaja kasnije navečer njezina majka morala ići na psihijatriju te je primila infuziju, a ona se i danas boji ostati sama kod kuće i gledati televiziju.

Na posebno pitanje zastupnika optužbe je odgovorila kako se boji okrivljenika, te želi da bude zatvoren, jer im je prijetio sjekirom.

Na posebno pitanje braniteljice je iskazala kako je tog dana prije ovog događaja kod njih kod kuće bila policija, a ona je zbog tog događaja poslije plakala i mucala. Na posebno pitanje suca je navela kako nikada prije, a niti poslije ovog događaja nije razgovarala sa J. S., kojeg inače poznaje kao i njegovu majku, ali se ne može izjasniti od kada i odakle ih poznaje.

Iz službene zabilješke o dojavi od 06.06.2013.g. OKC P. proizlazi da je istog dana u 18,49 sati zaprimljen telefonski poziv od strane oštećenika M. M.1 koji je dojavio na adresi J., ispred kuće stoji J. S. te sjekirom prijeti da će ih sve ubiti.

Iz dopisa PP P. od 30.05.2016.g. proizlazi da se, radi provođenja kriminalističkog istraživanja zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ-a, J. S. dana 06.06.2013.g. nalazio u prostorijama PP P., u vremenu od 21.05 sati do 23,05 sati.

Iz nalaza dr. M. B. od 06. lipnja 2013.g./23:36 sati proizlazi da je oštećena LJ. M. istog dana pregledana na psihijatrijskom odjelu OŽB P..

Iz potvrde liječnika opće medicine dr. T. B. proizlazi da je oštećenoj M. M.2 nakon rođenja dijagnosticiran Sy Down, a tijekom dodatne obrade dijagnosticirana je i srčana greška – prolaps i insuficijencija mitralne valvule te je zbog navedenih dijagnoza M. osoba sa trajnim invaliditetom koja nije sposobna za samostalan život te joj je potrebna stalna njega i skrb druge osobe.

Nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući sve navedene dokaze, te dovodeći iste u vezu s obranom okrivljenog, ovaj sud je utvrdio kako je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. u svezi s čl. 51. KZ/11, radi čega ga je i proglasio krivim.

Sud je u postupku utvrdio da je okrivljeni dana 06. lipnja 2013., u popodnevnim satima, nakon što su iz njegove kući otišli policijski službenici, revoltiran na obitelj M. M.1 što su pozvali policiju, uzeo sjekiru i došao pred njihovu obiteljsku kuću u ulici K. 69, gdje su na terasi sjedili M. M.1 , M. M. i LJ. M. te u nakani da ih zastraši vikao "jebem vam mater glave ću vam odsjeći, jutra dočekat nećete", nakon čega je otišao kući te se nakon kratkog vremena vratio ponovno sa sjekirom i vikao im "ajte vamo ili ću ja doći u dvorište, ja ću vam glave odsjeći, nećete jutra dočekati, naoštrio sam sjekiru". Navedena utvrđenja sud je utvrdio ponajprije iz iskaza ošt. M.1 , LJ. i M. M. te svjedoka M. M. .

Oštećenik M. M.1 je iskazao da je okrivljenik, nakon što su od njega otišli policijski službenici dotrčao do nogostupa ispred njihove kuće, držeći u ruci sjekiru kojom je mahao te vikao inkriminirajuće prijetnje, nakon čega je otišao da bi se ubrzo vratio opet držeći sjekiru i vičući " sad sam ju naoštrio, šta je, bojite se, dođite vamo, ili ću ja sada doći kod vas, sve ću vas sasjeći, nećete noć preživjeti". Gotovo istovjetno su iskazivale i oštećene LJ. i M. M.2 koje su tom prilikom sjedile s M. M.1 na terasi obiteljske kuće. I one navode da je okrivljenik držao sjekiru u ruci te im upućivao prijeteće riječi.

Tako LJ. M. navodi da im je okrivljeni rekao "jebem vam mater, glave ću vam odsjeći, jutra dočekati nećete", a nakon što se vratio uputio im je riječi "sad sam ju naoštrio, jutra dočekati nećete, glave ću vam odsjeći", dok M. M.2 kao okrivljenikove prijetnje navodi riječi "jebem vam mater ustašku, idem sjekiru naoštriti, nećete jutra preživjeti". Njihovi iskazi su u bitnim činjenicama istovjetni, životni i logični te ih sud smatra istinitim. Tijekom prepričavanja događaja iskazuju istovjetno oko mjesta gdje su se oni nalazili, gdje se okrivljenik nalazio, da im je okrivljenik držeći sjekiru zaprijetio, otišao pa se ponovno vratio prijetiti i dalje držeći sjekiru, a sjećaju se i kako su se zbog tih prijetnji osjećali, tj. da su se uplašili.

U prilog istinitosti njihovih iskaza govori i iskaz svjedoka M. M.4 , koji se za vrijeme dok su prve prijetnje upućene njegovom M. M. , majci LJ. M. i sestri M. M.2 , nalazio u kući te je, nakon što je čuo vrisak, izašao van i na nogostupu vidio okrivljenika J. S. koji je u ruci držao sjekiru, dok su se M.1 , LJ. i M. M. nalazili na terasi. Iskazao je kako je tom prilikom okrivljenik J. S. oštećenima uputio riječi "što se bojite, sad sam je naoštrio, dođite ovamo ili ću ja doći sad tu i sve ću vas odreda sasjeći, nećete jutra dočekati".

Nakon toga su pozvali policiju, a sami su automobilom otišli u Policijsku postaju P. gdje su se zadržali do 21-22 sata, a potom u bolnicu gdje je LJ. M. primila infuziju te je pregledana na psihijatrijskom odjelu, o čemu svjedoči medicinska dokumentacija OŽB P., dok su M.2 i M. M. primili tablete za smirenje. Njihovi iskazi u odnosu na vrijeme počinjenja inkriminiranog događaja te vremena boravka u policiji i OŽB P. se podudaraju sa Službenom zabilješkom o dojavi od 06.06.2013.g. OKC P., izvješću PP P. o boravku okrivljenika J. S. dana 06.06.2013.g. u prostorijama PP P., u vremenu od 21.05 sati do 23,05 sati te nalazom dr. M.

B. od 06. lipnja 2013.g./23:36 sati.

Nasuprot navedenim utvrđenjima sud nalazi da je obrana okrivljenika neistinita te usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

Sud smatra da je nelogično da bi oštećenici izmislili čitav događaj te zatražili policijsku i liječničku pomoć, a imajući u vidu i povijest međusobnih odnosa između obitelji M. i S., u kojima je često dolazilo da razmirica, da se u konkretnom slučaju nije radilo o izvanrednom događaju koji se zbio upravo na način kako to opisuju oštećenici M.1 , LJ., i M. M.2 te svjedok M. M. . Sud ne poklanja vjeru obrani okrivljenika koja se temelji na tvrdnji da je dana 06. lipnja 2013.g. poslije posla radio drva do 18,00 sati kod prijatelja M. M.3 . Iskaze svjedoka M. M.3 i S. U. sud ne smatra uvjerljivim jer se svjedok M. M. ne sjeća koje dana je uvozio i koliko dugo drva 2012.g. ili 2014.g, ali se 2013.g. navodno dobro sjeća, a neuvjerljivo je i da se svjedok S. U. točno sjeća koliko je sati bilo kada je određenog dana prije 2 ili 3 godine sjeo u auto, ali se ne sjeća koji je to dan bio. Sud drži da je iskaz svjedoka S. S., majke okrivljenika, usmjeren na zaštitu sina i prebacivanje odgovornosti za loše odnose na obitelj M.. Naime, ista netočno iskazuje da bi policijski djelatnici držali okrivljenika J. S. i nju do iza pola noći u policiji jer iz policijskih potvrda proizlazi da je okrivljenik pušten u 23,05 sati, a on sam navodi da je pušten oko 22,30 sati.

Iz navedenog proizlazi kako su se u ponašanju okrivljenika stekla sva objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela jer je utvrđeno da je okrivljeni dana 06. lipnja 2013., u popodnevnim satima, nakon što su iz njegove kuće otišli policijski službenici, revoltiran na obitelj M. M.1 što su pozvali policiju, uzeo sjekiru i došao pred njihovu obiteljsku kuću u ulici K., gdje su na terasi sjedili M. M.1 , M. M. i LJ. M. te u nakani da ih zastraši vikao "jebem vam mater glave ću vam odsjeći, jutra dočekat nećete", nakon čega je otišao kući te se nakon kratkog vremena vratio ponovno sa sjekirom i vikao im "ajte vamo ili ću ja doći u dvorište, ja ću vam glave odsjeći, nećete jutra dočekati, naoštrio sam sjekiru", što je kod M.1 , LJ. i M. M. stvorilo osjećaj straha i osobne ugroženosti za vlastiti život. U odnosu na subjektivni element, odnosno stupanj krivnje s kojim je okrivljeni postupao, sud nalazi da je djelo počinio u izravnoj namjeri jer je svjestan svoga djela i hoće njegovo počinjenje, odnosno svjestan je da držanjem sjekire u ruci te upućivanjem oštećenicima riječi "jebem vam mater glave ću vam odsjeći, jutra dočekat nećete" te potom "ajte vamo ili ću ja doći u dvorište, ja ću vam glave odsjeći, nećete jutra dočekati, naoštrio sam sjekiru", stvara osjećaj straha i ugroženosti za život oštećenih te on to hoće i želi. Nadalje, sud nalazi kako okr. J. S. zasigurno zna da M. M.2 boluje od Downovog sindroma, jer oni su susjedi kroz višegodišnje razdoblje, a iz iskaza M. M.4 proizlazi da se prije zajedno družio sa okrivljenikom, a da M. M.2 boluje od te bolesti vidljivo je bilo i samom sudu prilikom njenog neposrednog saslušanja na zapisniku od 16. lipnja 2016. (list 123 K spisa).

Prilikom izbora vrste i mjere kaznene pravne sankcije sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, cijeneći sve okolnosti na strani okrivljenika.

Kao olakotno sud je cijenio da okrivljenik nije do sada kazneno osuđivan, te da se radi o mlađoj osobi, dok otegotnih okolnosti sud nije našao, slijedom čega je okrivljeniku utvrdio kaznu zatvora za kazneno djelo na štetu M. M.1 i LJ. M. u trajanju od 3 mjeseca za svako djelo, a na štetu M. M.2 u trajanju od 4 mjeseca, a temeljem čl. 51. KZ/11 okrivljenog osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, te temeljem članka 56. KZ/11 okrivljenom izrekao uvjetnu osudu kojom jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci neće biti izvršena ako u roku od 1 godine ne počini novo kazneno djelo.

Sud smatra da će se ovakvom kaznom djelovati na svijest okrivljenika u vidu shvaćanja pogibeljnosti protupravnog postupanja i usklađivanja svog ponašanja s prihvatljivim normama zajednice u kojoj živi, a ujedno će se utjecati na druge u okrivljenikovoj sredini da se suzdrže od kažnjivog postupanja, a time ostvariti generalna i specijalna prevencija.

Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13 dalje: ZKP) oštećena LJ. M. s imovinskopravnim zahtjevom upućuje se u parnicu.

Obzirom je okrivljenik proglašen krivim temeljem čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. ZKP/08 isti je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 76,00 kn, koji se odnosi na trošak pristupa svjedoka M. M.4 (list 71 do 73 K spisa) i oštećenika M. M. (list 81 i 82 K spisa), te paušalni trošak u iznosu od 500,00 kn.

U Požegi, 08. rujna 2016. godine

Zapisničar:

S u d a c :

MARINA ŽALAC

DAMIR RONKO

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, a koja se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, a u 5 istovjetnih primjeraka.

Dna:

1. ODO u Požegi, na broj K-DO-181/13

2. J. S., okrivljenik

3. V. G., braniteljica

4. M. M.1 , oštećenik, po pravomoćnosti

5. LJ. M., oštećenik, po pravomoćnosti

6. M. M.2 , oštećenik, po pravomoćnosti