Rev-2147/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2147/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sutkinji Ljiljani Hrastinski Jurčec, u pravnoj stvari tužitelja D. d.o.o., Š.,

…, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., …, protiv 1. tuženika H. I. d.o.o., Z., …, 2. tuženika H. V. vlakova d.o.o., Z., … koje zastupaju punomoćnici iz O. društva S. i P., odvjetnici u Z., …, 3. tuženika H. P. prijevoz d.o.o., Z., … i 4. tuženika H. C. d.o.o., Z., …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-1086/2010-2 od 28. travnja 2011., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-5694/05 od 3. studenoga 2009., 16. prosinca 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja D. d.o.o.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 5694/05 od 3. studenoga 2009., naloženo je tuženicima da solidarno plate tužitelju iznos od 78.300,00 kn i nadoknade solidarno tužitelju parnični trošak u iznosu od 36.323,76 kn, sve sa zateznom kamatom od 3. studenog 2009. do isplate (točka 1 izreke presude); odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu 52.200,00 kn sa zatraženom kamatom kao i zahtjev za plaćanje zatezne kamate na dosuđenu glavnicu od 78.300,00 kn počevši od 4. veljače 2005. do 2. studenog 2009. (točka II. izreke presude).

Istodobno je rješenjem utvrđeno da je povučena tužba s osnova izgubljene zarade u iznosu od 3.541.050,00 kn sa zateznom kamatom (točka 1 izreke rješenja) i naloženo je tužitelju da 2. tuženiku H. V. vlakova d.o.o. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 13.420,00 kn (točka II izreke rješenja).

Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbama obiju stranaka presudio:

„I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženika djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, pa se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj LXXXVI-Pn-5694/05 od 3. studenoga 2009. godine:

- potvrđuje u odbijajućem dijelu (točka II izreke presude),

-preinačuje u dosuđujućem dijelu (točka 1 izreke presude) i u odluci o trošku (točka 11 izreke rješenja) i sudi:

„1. Tuženi H. I. d.o.o., H. V. vlakova d.o.o., H. P. prijevoz d.o.o. i I. C. d.o.o., svi iz Z., …., dužni su solidarno platiti tužitelju D. d.o.o., Š.,

…, iznos od 65.250,00 kn (šezdesetpettisućadvjestopedeset kuna) sa zateznom kamatom računajući od 3. studenog 2009. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

2. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom za iznos od 13.050,00 kn (trinaesttisućapedeset kuna) sa zateznom kamatom na isti,

3. Tužitelj je dužan 2. tuženiku H. V. vlakova d.o.o. nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 14,223,24 kn (četmaesttisućadvijestodvadesettri kune i dvadesetčetiri lipe), sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, računajući od 3. studenog 2009. godine do isplate, u roku od 15 dana."

II. U ostalom, a nepobijanom dijelu rješenja kojim je utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 3,541.050,00 kn sa zatraženom kamatom (točka I izreke rješenja) prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.“

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim su odbijeni njegovi zahtjevi tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, dalje: ZPP), koja se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 57/11). Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i ukine nižestupanjske odluke u pobijanom dijelu te obveže tuženike na naknadu troškova revizije.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog članka (kojim je uređen institut redovite revizije), stranke mogu podnijeti (izvanrednu) reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i/ili 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava - trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, u takvoj (izvanrednoj) reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revizija koja nema navedeni sadržaj nije dopuštena.

Revizija tužitelja ne sadrži ništa od navedenog.

Tužitelj u reviziji navodi kako reviziju podnosi zbog tri pravna pitanja koja glase:

„1. je li dopustivo egzistiranje drugostupanjske (pravomoćne) presude iako je izreka presude u očitoj protivnosti s obrazloženjem presude (što onda posljedično ima utjecaja na odluku suda o parničnim troškovima), dakle presude koja sadrži eklatantan primjer bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a?

2. može li se prihvatiti primjena materijalnog prava od strane drugostupanjskog suda, u smislu ocjene stupnja suodgovornosti sudionika prometne nezgode, ako se takva odluka (o stupnju suodgovornosti sudionika nezgode) donosi suhoparnom konstatacijom suda, bez pravno - logičkog obrazlaganja stava suda zašto je to tako, odnosno je li dopustivo i u skladu s načelom slobodne ocjene dokaza da uvjerenje suda ne bude opravdano uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu?

3. ima li tuženik, sukladno odredbi čl. 154 st. 2 Zakona o parničnom postupku, pravo na naknadu parničnih troškova obzirom je tijekom cijelog trajanja parničnog postupka osporavao u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev (osporavao je osnov tužbenog zahtjeva) te je predlagao da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti?“

Prethodno je općenito potrebno naglasiti kako ova pitanja koja je tužitelj označio u reviziji ne predstavljaju pravna pitanja zbog kojih bi izvanredna revizija u konkretnom slučaju bila dopuštena.

Naime, pitanja koja se postavljaju u reviziji, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, moraju se odnositi na određeno pravno shvaćanje u primjeni konkretne postupovne ili materijalnopravne norme i koje je na taj način izraženo u pobijanoj odluci. Pitanje mora biti jasno i određeno (ne može se odnositi općenito na primjenu koje postupovne ili materijalnopravne norme) i ne može ostavljati dvojbe o tome o čemu bi ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao izraziti svoje shvaćanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana.

U odnosu na pitanja pod 1. i 2. ovaj sud je ispitao sadržaj predmetne revizije i nakon toga ocijenio kako ona sadržajno predstavlja obrazloženje tužiteljevog shvaćanja o postojanju bitnih povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koje su prema tužiteljevim tvrdnjama ostvarene kontradiktornim, nejasnim i proturječnim razlozima obrazloženja pobijane odluke.

Time nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost predmetne revizije, pa po ocjeni ovoga suda predmetna revizija u odnosu na prva dva postavljena pitanja ne sadrži osnovne elemente izvanredne revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP i stoga ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije U odnosu na 3. pitanje (odluka o troškovima postupka):

Protiv rješenja o troškovima parnice revizija uopće nije dopuštena.

O zahtjevu za naknadu parničnih troškova sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se dovršava parnični postupak (čl. 164. st. 4. ZPP), s tim što se odluka o troškovima postupka koja je sadržana u presudi smatra rješenjem (čl. 129. st. 4. ZPP). Stoga, u pogledu dopuštenosti revizije protiv pravomoćne odluke o troškovima parničnog postupka, treba poći od odredbe čl. 400. st. 1. ZPP kojom je propisano pravo stranaka na izjavljivanje revizije i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.). Iz citirane odredbe proizlazi dopuštenost revizije samo protiv onih rješenja drugostupanjskog suda koja predstavljaju pojedinačni akt o predmetu spora i kojima se dovršava postupak po tužbi.

Rješenje o troškovima parničnog postupka nema karakter takvog pojedinačnog akta čijom se pravomoćnošću dovršava parnični postupak, pa rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u povodu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava.

Imajući na umu naprijed iznijete razloge slijedi da u ovom slučaju nije ispunjen temeljni kriterij dopuštenosti revizije po čl. 400. st. 1. ZPP, jer rješenje o troškovima postupka ne spada u kategoriju rješenja iz te odredbe.

O pitanju (ne)dopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o troškovima parničnog postupka zauzeto je pravno shvaćanje je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 16. studenog 2015. koje glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija."

S obzirom na navedeno je valjalo tužiteljevu reviziju protiv presude drugostupanjskog suda odbaciti i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. ZPP).

Zagreb, 16. prosinca 2015.

Sutkinja:

Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.