Kzz-24/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz-24/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana, kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana, mr. Zmajević Branka, Primorac Vladimira i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Burkanović Branke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. P. M. zbog krivičnog djela iz čl. 163. st. 3. KZH, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti javnog tužioca Hrvatske od 25. lipnja 1991. KTZ- 154/91 podnesenog protiv pravomoćne presude, što je čine presuda Općinskog suda u Sesvetama od 22. studenog 1990. godine, br. K-165/88 i presuda Okružnog suda u Zagrebu od 19. veljače 1991. Kž-43/91-3, u sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 1991., saslušavši zamjenika javnog tužioca Hrvatske

Delić Zvonimira,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev za zaštitu zakonitosti javnog tužioca Hrvatske osnovan je, preinačuje se u odluci o kazni pravomoćna presuda Okružnog suda u Zagrebu od 19. veljače 1991. Kž-43/91- 3, kojom je preinačena u odluci o krivičnoj sankciji presuda Općinskog suda u Sesvetama od 22. studenog 1990. godine, br. K-165/88

te se os. P. M., za krivično djelo iz čl. 163. st.

3. KZH, zbog kojeg je pravomoćnom presudom oglašen krivim, temeljem čl. 163. st. 3. KZH, primjenom čl. 42. toč. 2. i čl. 43. st. 1. toč. 5. KZ SFRJ, izriče novčana kazna u iznosu od 500 (pet stotina) dinara, koju je osudjenik, po čl. 39. st. 2. KZ SFRJ dužan platiti u roku od jednog mjeseca, a po čl. 39. st. 3. KZ SFRJ u slučaju da se novčana kazna neće moći ni prisilno naplatiti, sud će je izvršiti tako što će za svakih započetih 0,50 (nula pedeset) dinara novčane kazne odrediti jedan dan zatvora, time da zatvor ne može biti dulji od šest mjeseci.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Sesvetama od 22. studenog 1990, godine, broj K-165/88-34, optuženik P. M. oglašen je krivim zbog krivičnog djela iz čl. 163. st. 3. KZH, pa mu je po čl. 52. st. 1. KZ SFRJ izrečena uvjetna osuda, a po čl. 163. st. 3. KZH utvrdjena kazna zatvora u trajanju od 2 (dva)mjeseca, sa rokom kušnje u trajanju od 1 (jedne), godine.

Povodom žalbe javnog tužioca Okružni sud u Zagrebu, kao drugostepeni sud, presudom od 19. veljače 1991. godine, broj Kž 43/91-3 preinačio je prvostepenu presudu u odluci o kazni na način da je optuženika P. M., zbog krivičnog djela iz čl. 163. st. 3. KZH osudio po čl. 163. st. 3. KZH, uz primjenu odredbi iz čl. 42. toč. 2. i čl. 43. st. 1. toč. 5. KZ SFRJ na novčanu kaznu u iznosu od 3.000 (tritisuće) dinara.

Protiv pravomoćne presude javni tužilac Hrvatske podigao je u korist osudjenog P. M. zahtjev za zaštitu zakonitosti od 25. lipnja 1991. godine, broj: Ktz-154/91; u kome se pozvao na povredu krivičnog zakona iz čl. 365. toč. 3. ZKP-a u stvari na toč. 5. i predložio da ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske, po čl. 422. st. 1. ZKP-a utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i slijedom toga pobijanu presudu preinači u odluci o kazni.

Zahtjev je osnovan.

Prije svega, javni tužitelj pogrešno navodi povredu krivičnog zakona iz čl. 365. toč. 3. ZKP-a (okolnosti koje isključuju krivično gonjenje), jer iz obrazloženja zahtjeva nesporno proizlazi da javni tužitelj smatra da je povrijedjen krivični zakon na štetu P. M. iz čl. 365. toč. 5. KZH (sud je odlukom o kazni prekoračio ovlaštenje koje ima po zakonu).

Naime, u pravu je javni tužitelj kada u zahtjevu za zaštitu zakonitosti ističe da je sud povrijedio krivični zakon na štetu P. M., jer je istog osudio na novčanu kaznu u iznosu od 3.000 dinara, iako je u vrijeme izvršenja krivičnog djela (10. veljače 1988. godine) bio na snazi Zakon o izmjenama i dopunama KZ SFRJ, "Službeni list SFRJ" br. 74/87 (stupio na snagu 1. siječnja 1988. godine), prema kojem je zakonski maksimum novčane kazne propisan u iznosu od 500 (petstotina) dinara.

Kako je sud odlukom o kazni prekoračio ovlaštenje koje ima po zakonu (izrekao P. M. novčanu kaznu u višem iznosu od zakonskog maksimuma) povrijedio je krivični zakon na štetu optuženika iz čl. 365. toč. 5. ZKP-a, a koja povreda se sastoji u povredi propisa čl. 1. Zakona o izmjenama KZ SFRJ od 1. siječnja 1988. i čl. 4. st. 1. i 2. KZ SFRJ. Naime, odredbom čl. 4. st. 1. KZ SFRJ propisano je da se na učinioca krivičnog djela primjenjuje zakon koji je važio u vrijeme kada je krivično djelo izvršeno, a u skladu sa st. 2. istog zakonskog propisa, kasnije izmijenjeni zakon može se primijeniti samo ako je blaži za učinioca.

Budući da je pravomoćna presuda izrečena protivno zakonu, jer je tom presudom na štetu osudjenika povrijedjen krivični zakon i prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu, zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan, te je pravomoćna presuda preinačena kao u iz reci č l. 422. st. 1. ZKP).

U Zagrebu, 20. kolovoza 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Burkanović Branka v.r.

Gudelj Milan v.r.