Rev-1324/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1324/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. Ž. iz V., koga zastupa odvjetnik G. M. iz K., protiv tužene C. o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 7. listopada 1993. broj Gž-1680/93 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 8. prosinca 1992. broj P-11/92, u sjednici održanoj dana 13. prosinca 1995.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:

" Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja L. Ž. iz V., koji

glasi:

" Tužena ZO C. odjel za med. štete Z., dužna je naknaditi tužitelju L. Ž. iznos od 6.653,00 din sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 24. siječnja 1991.g. do konačnog plateža kao i naknaditi mu dinarsku protuvrijednost iznosa od 650.-DEM te platiti parnični trošak sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Svaka strana snosi svoje parnične troškove."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Revizija ne sadrži određen revizijski prijedlog.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Tužitelj tvrdi da mu je u prometnoj nezgodi oštećen njegov osobni automobil te da je oštećenje njegovog automobila uzrokovao vozač teretnog vozila strane registracije pa traži da se tuženog kao osiguratelja obveže da mu naknadi štetu.

Tužena se protivi tužbenom zahtjevu jer tvrdi da je sam tužitelj svojim ponašanjem isključivo uzrokovao štetu koju trpi pa predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

Tužitelj tvrdi da je do prometne nezgode došlo kada je on započeo pretjecati zaprežno vozilo ispred sebe i da je u tom času na njegovo vozilo sa stražnje stane naletilo teretno vozilo strane registracije.

Radi utvrđenja odlučne sporne činjenice na koji način je došlo do prometne nezgode, u postupku je proveden dokaz uvidom u spis suca za prekršaje u kojem je vođen prekršajni postupak protiv tužitelja, tužitelj je saslušan u svrhu dokazivanja, te je provedeno vještačenje po vještacima K. F. i M. Č..

Na temelju navedenih dokaza u postupku je dokazano da je tužitelj započeo radnju pretjecanja zaprežnog vozila ispred sebe u času kada je teretno vozilo strane registracije već bilo u fazi pretjecanja tužiteljevog vozila i da je time tužitelj svojim vozilom prepriječio put teretnom vozilu strane registracije pa je tako to vozilo udarilo u stražnji dio tužitelja i nakon toga sletilo s kolnika.

Takvim postupkom tužitelj se ponašao suprotno odredbi toč. 2. st. 1. čl. 62. Zakona o osnovama sigurnosti prometa, kojom je vozaču zabranjeno da poduzima radnju pretjecanja ako njegovo vozilo već pretječe vozilo koje se kreće iza njega.

Na temelju takvog utvrđenja sudovi nižeg stupnja su izveli pravilan zaključak da je isključivo sam tužitelj svojim ponašanjem uzrokovao štetu koju trpi pa je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dakle, nije se ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 13. prosinca 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.