Rev-466/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 466/1997-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića, Tome Gložinića i Stanka Jesenkovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz P., zastupane po punomoćniku M. V. iz P., protiv tuženika N. građevinsko i uslužno poduzeće d.d. I. G., zastupnog po punomoćniku T. Š., odvjetniku u I. G., radi poništenja rješenja, odlučuju o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 31. listopada 1996. godine br. Gž-512/1996-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu od 16. svibnja 1996. godine br. P-533/1995-22, u sjednici održanoj dana 16. travnja 1997. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Poništava se rješenje Upravnog odbora N. Građevinsko i uslužno dioničko društvo I. -G., od 18. veljače 1994. godine broj 4/94., kojim je odbačen prigovor za zaštitu prava tužiteljice V.M."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju osporava se njezina osnovanost.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Postojanje ovog revizijskog razloga u reviziji se obrazlaže tvrdnjom da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92), jer da punomoćnik tužiteljice koji nije odvjetnik nije imao izričito ovlaštenje za izjavljivanje revizije u smislu odredbe iz čl. 96. ZPP, a da na tu okolnost nije pazio niti prvostupanjski sud, a niti ovaj revizijski sud koji je odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj po punomoćniku protiv ranije donesene presude u ovoj parnici reviziju prihvatio, nižestupanjske presude ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje. Dakle revident ukazuje na postojanje rečene bitne povrede u fazi ranijeg revizijskog postupka, a ne u postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, a što je potpuno nerazumljivo i bespredmetno, jer za ocjenu pitanja je li nižestupanjskim presudama ostvarena rečena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka nije od značaja pitanje njezinog postojanja u postupku donošenja ranijih presuda koje su ukinute u povodu revizije tužiteljice i predmet vraćen na ponovno suđenje, već je od značaja pitanje njezinog postojanja u postupku ponovnog suđenja u kojem je donesena sada pobijana presuda, a u tom postupku ista bitna povreda ne postoji.

U svezi s tim revident potpuno neosnovano i suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku predlaže "da revizijski sud odbaci ranije izjavljenu reviziju tužiteljice i ukine sve odluke donijete nakon te revizije", jer ne postoji zakonska mogućnost odbacivanja revizije o kojoj je već odlučeno njezinim prihvaćanjem i ukidanjem nižestupanjskih presuda.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica na temelju odluke tuženika od 24. prosinca 1990. godine s tim danom zasnovala kod tuženika radni odnos na određeno vrijeme, na radnom mjestu čistačice, a radi povećanja opsega poslova na projektu Ž. u poduzeću INA - Naftaplin, s tim da je određeno da će radni odnos prestati kada prestane potreba za njezinim radom zbog kojeg je zasnovala radni odnos, ali ne duže od pet godina, da je tuženik obaviješću od 16. studenog 1993. godine obavijestio tužiteljicu da joj s tim danom prestaje radni odnos zbog prestanka potrebe za njezinim radom i da je protiv te obavijesti tužiteljica podnijela prigovor upravnom odboru tuženika koji je odbijen ovdje pobijanim rješenjem tuženika od 18. veljače 1994. godine.

Tužiteljici koja je zasnovala radni odnos na određeno vrijeme radi povećanja opsega poslova na projektu u skladu s odredbom iz čl. 12. st. 2. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa - ZOPRO ("Narodne novine", br. 34/91) i odredbom iz čl. 12. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", br. 19/90), trajanje radnog odnosa uvjetovano je vremenom trajanja potreba zbog kojih je radni odnos zasnovan, s tim da je u tom radnopravnom statusu mogla biti najduže pet godina, pa je za ocjenu pitanja zakonitosti pobijane odluke tuženika o prestanku radnog odnosa tužiteljici bilo od značaja utvrditi je li došlo do potpunog ili pretežitog smanjenja opsega poslova zbog kojih je tužiteljica primljena na rad. Utvrdivši da do potpunog, a niti pretežitog smanjenja opsega poslova nije došlo, nižestupanjski sudovi su materijalno pravo pravilno primijenili kada su pobijanu odluku tuženika ocijenili nezakonitom i tužbeni zahtjev za njezino poništenje prihvatili.

Revizijski navodi kojima se osporava pravilnost takvog utvrđenja nisu od odlučnog značaja, jer se radi o činjeničnom utvrđenju, a utvrđivanje činjeničnog stanja ne može biti predmet revizijskog ispitivanja, budući se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP).

Slijedom izloženog proizlazi da revizijski razlozi nisu ostvareni, pa je sukladno odredbi iz čl. 393. ZPP revizija odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 16. travnja 1997.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.