Kzz-28/2018-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 28/2018-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. B., zbog prekršaja iz čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10 i 74/11 - dalje u tekstu: ZSPC), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 30. svibnja 2018. broj ZPP-DO-90/2017, podignutog protiv pravomoćnog rješenja kojeg čine rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu od 26. travnja 2016. broj Ppu P-598/16 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 20. travnja 2017. broj Pž-2210/16, u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2018.,

p r e s u d i o j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem kojeg čine rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu od 26. travnja 2016. broj Ppu P- 598/16 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 20. travnja 2017. broj Pž- 2210/16 povrijeđen zakon u odredbi čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13 i 110/15 - dalje u tekstu: PZ) na štetu okrivljenog R. B., čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ, te se pobijano rješenje ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Rješenjem Prekršajnog suda u Zagrebu od 26. travnja 2016. broj Ppu P-598/16, koje je potvrđeno rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 20. travnja 2017. broj Pž-2210/16 odbijen je zahtjev okrivljenika za naknadu troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja u prekršajnom postupku, koji je pravomoćno okončan 17. listopada 2013., odbijajućom presudom zbog nastupa zastare prekršajnog progona. Prema obrazloženju Visokog Prekršajnog suda Republike Hrvatske, a pozivom na odredbu iz čl. 140. st. 2. PZ, troškovi postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 5. i 7. PZ padaju na teret proračunskih sredstava suda samo ako je postupak obustavljen iz razloga što djelo okrivljenika nije prekršaj ili nema dokaza da je počinio prekršaj.

Protiv tog pravomoćnog rješenja Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredbe prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 82. st. 3. PZ, s prijedlogom da se utvrdi povreda zakona, pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U zahtjevu ističe da je odredbom iz čl. 140. st. 2. PZ uređeno pitanje troškova prekršajnog postupka samo kada se obustavlja prekršajni postupak, dok je kod donošenja odbijajuće presude potrebno prema odredbi iz čl. 82. st. 3. PZ supsidijarno primijeniti odredbu iz čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08).

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Prvostupanjski i drugostupanjski prekršajni sud se kod odbijanja zahtjeva za naknadu troškova obrane pogrešno pozivaju na primjenu odredbe iz čl. 140. st. 2. i čl. 138. st. 2. toč. 5. i 7. PZ, prema kojima okrivljenik ima pravo na trošak za branitelja samo ako je prekršajni postupak obustavljen zbog toga što djelo koje mu je stavljeno na teret nije prekršaj ili ako nema dokaza da je prekršaj počinio. Ovo radi toga, jer je u međuvremenu, prije donošenja pobijane odluke sudova stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 110/15, od 13. listopada 2015 - dalje u tekstu: ZIDPZ) koji u čl. 21. sada pravno uređuje pitanje određivanja troškova postupka i u situaciji kada je u prekršajnom postupku donesena odbijajuća presuda, kao i zbog pravnih posljedica koje ZIDPZ veže uz trenutak pokretanja prekršajnog postupka.

Radi toga, za pravilno rješenje istaknute povrede zakona treba uzeti u obzir prijelazne i završne odredbe ZIDPZ-a i to čl. 31. st. 1. koji propisuje da „prekršajni postupak koji je pokrenut prije stupanja na snagu ovog Zakona nastavit će se i pravomoćno dovršiti po postupovnim odredbama Prekršajnog zakona“. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je u konkretnom slučaju (za odluku o tome koji prekršajni zakon treba primijeniti) odlučno vrijeme pokretanja prekršajnog postupka, pa kako je u ovom slučaju postupak pokrenut 3. listopada 2009., trebalo je prema navedenoj citiranoj zakonskoj odredbi primijeniti dotadašnji PZ, a uz njega, kako je već ranije spomenuto, supsidijarno i odgovarajuće odredbe ZKP/08.

Kako odredba iz čl. 140. st. 2. PZ ne uređuje pitanje naknade troškova prekršajnog postupka u slučaju kad je optužba odbijena (čl. 181. PZ), to je trebalo u skladu s čl. 82. st. 3. PZ primijeniti odredbu čl. 149. st. 1. ZKP/08, na temelju koje nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava kad sud donese odluku kojom odbija optužbu, a kako to osnovano i navodi državni odvjetnik u svom zahtjevu.

Budući da pri donošenju osporenog rješenja o troškovima prekršajni sudovi nisu primijenili odredbu iz čl. 82. st. 3. PZ, što je utjecalo na zakonitost rješenja, ostvarena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ koja iziskuje ukidanje pobijanog rješenja.

Slijedom navedenog trebalo je prihvatiti zahtjev za zaštitu zakonitosti i na temelju čl. 513. st. 1. ZKP/08 pravomoćno rješenje kojeg čine rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske ukinuti, te predmet je vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Zagreb, 26. lipnja 2018.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Ivana Dubravka Kovačević, v.r.

Damir Kos, v.r.