I Kž-28/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. J., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženice podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 18. listopada 2005. godine, broj K-224/04, u sjednici održanoj dana 11. svibnja 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darka Kliera,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-28/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP-a, optuženica je u cijelosti oslobođena obveze naknade troškova kaznenog postupka.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 28/06-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. J., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženice podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 18. listopada 2005. godine, broj K-224/04, u sjednici održanoj dana 11. svibnja 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darka Kliera,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba opt. S. J. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Pobijanom presudom opt. S. J. proglašena je krivom zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ, za koje je temeljem citirane zakonske odredbe i primjenom čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) KZ, osuđena na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci.
Temeljem čl. 132. ZKP-a, dosuđen je imovinskopravni zahtjev na način da je optuženica dužna ošt. poduzeću T. B. d.o.o. iz Z. naknaditi 54.085,93 kn, sa pripadajućom zakonskom kamatom.
Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP-a, optuženica je u cijelosti oslobođena obveze naknade troškova kaznenog postupka.
Protiv ove presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženica.
Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženicu osuditi na kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju.
I Kž 28/06-3
Optuženica, putem svoje braniteljice M. Đ., odvjetnice iz Z., žali se zbog odluke o kazni, s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu i prema optuženici primijeniti odredbe o ublažavanju kazne.
Prije održavanja sjednice vijeća, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vratilo spis uz podnesak u kojem predlaže žalbu državnog odvjetnika uvažiti, pri čemu je na sjednici vijeća ustrajao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darko Klier koji je dodatno predložio žalbu optuženice odbiti kao neosnovanu.
Žalbe nisu osnovane.
Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.
Zadatak suda ne ograničava se samo da iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina, kreira konkretno ostvareno kazneno djelo, već i da izabere vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Uloga suda se pri tome ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja, nastoji obuhvatiti neodređen broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne.
Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
Tako je sud prvog stupnja pravilno respektirao činjenicu primjerenog ponašanja optuženice pred sudom, njeno iskreno priznanje počinjenja odnosnog kaznenog djela, dosadašnju neosuđivanost i da se radi o samohranoj majci, dok otegotnih okolnosti nije pronašao. Imajući u vidu navedeno, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio postojanje posebno izraženih olakotnih okolnosti uslijed kojih se svrha kažnjavanja može postići i blažom kazne od propisane.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne.
Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je sud prvog stupnja precijenio olakotne okolnosti i pogrešno zaključio kako nema otegotnih okolnosti na strani optuženice. Sud je pravilno ocijenio sve relevantne okolnosti u svezi odnosnog kaznenog djela i optuženice, i one su se odgovarajuće odrazile u odmjerenoj kazni zatvora.
I Kž 28/06-3
U pravu je optuženica kada tvrdi kako je, u konkretnom slučaju, trebalo primijeniti propise o ublažavanju kazne. Međutim, nasuprot njenim tvrdnjama, sud prvog stupnja je pravilno odmjerio kaznu i to upravo primjenom odredbe o ublažavanju zakonom propisane kazne za ovo kazneno djelo.
Obzirom na vrstu i vrijeme počinjenje kaznenog djela, te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 56. KZ) te o svrsi kažnjavanja (čl. 50. KZ), odmjerenom kaznom zatvora u trajanju šest mjeseci izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počiniteljicu da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenog djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
Upravo odmjerenom kaznom zatvora optimalno će se ispuniti zahtjevi kako generalne, tako i specijalne prevencije.
Ispitujući pobijanu presudu u skladu s čl. 379. st. 1. i 2. ZKP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, nije našao da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, dakle ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženice.
Slijedom svega naprijed izloženog, primjenom odredbe čl. 387. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 11. svibnja 2006. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Zdravko Stojanović, v.r.
Senka Klarić-Baranović, v.r.