Pž-7902/2009-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

88. Pž-7902/09-3

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Jagodi Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o., S., kojeg zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u V. L., protiv tuženika V. A. d.o.o., O., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u D., radi isplate iznosa od 19.560,43 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 254/09 od 9. studenoga 2009., 10. listopada 2013.

p r e s u d i o j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-254/09 od 9. studenoga 2009.

Obrazloženje

Pobijanom presudom prvostupanjski sud je u točki I. izreke održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. K. iz K. poslovni broj Ovrv- 79/09 od 14. srpnja 2009. kojim je naloženo tuženiku da namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 19.560,43 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinog iznosa do isplate, kao i da tužitelju plati troškove ovršnog postupka u iznosu od 838,83 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2009. do isplate. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.775,00 kn.

U obrazloženju sud navodi da je na temelju dokaznog postupka utvrđeno da su se stranke nalazile u poslovnom odnosu iz Ugovora o poslovnoj suradnji za kupoprodaju trgovačke robe od 30. svibnja 2007., da je tužitelj isporučio tuženiku robu i za to mu izdao predmetne račune u utuženom iznosu, dok tuženik nije dokazao da je pravovremeno i pravilno prigovorio materijalnim nedostacima isporučene robe. Zato je tuženik sukladno odredbi čl. 438. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) za isporučenu robu dužan platiti cijenu, a zbog zakašnjenja dužan je platiti i zakonske zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredbe čl. 154. Zakona o parničnom postupku i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dok je odluka o troškovima ovršnog postupka donesena u skladu s odredbom čl. 250. l. Ovršnog zakona.

Protiv navedene odluke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da je pobijana presuda nezakonita, jer je prvostupanjski sud samoinicijativno precizirao tužbeni zahtjev glede zateznih kamata.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Pobijana odluka ispitana je u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Presuda je pravilna i zakonita.

Presuda ima jasne razloge o odlučnim činjenicama pa nije počinjena niti jedna bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok žalitelj niti nije određeno ukazao na bitnu povredu postupka zbog koje podnosi žalbu. Tako je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, ocjenom isprava koje je tužitelj dostavio u spis u dokaz osnovanosti osnove i visine svog potraživanja, pravilno zaključio da su parnične stranke bile u međusobnom poslovnom odnosu na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji od 30. svibnja 2007. (list 24. i 25. spisa). Tužitelj je dokazao da je kao prodavatelj isporučio robu tuženiku, jer to proizlazi iz isprava u spisu, a tuženik nije dokazao svoj prigovor materijalnog nedostatka isporučene robe. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 376. st. 1. i čl. 438. st. 1. ZOO-a) ocijenjen osnovanim tužbeni zahtjev i sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, održan na snazi platni nalog kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 19.560,43 kn koji predstavlja cijenu za isporučenu trgovačku robu.

Nije osnovan žalbeni navod da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer da je protivno ovršnoj ispravi, samoinicijativno precizirao tužbeni zahtjev u dijelu zateznih kamata. Naime, sukladno odredi čl. 29. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Kad je riječ o odlučivanju o zahtjevu za plaćanje zateznih kamata, riječ je o primjeni materijalnog prava. S obzirom na to da je tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijevao plaćanje glavnice sa zakonskim zateznim kamatama prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, koje teku od dospijeća (naznačenog u prijedlogu za ovrhu za svaki pojedini iznos) do isplate, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je takav zahtjev bio odrediv. Stoga sud nije izvan svoje pravozaštitne funkcije dopunjavao platni nalog (kojeg žalitelj pogrešno naziva ovršnom ispravom), već je na takav zahtjev pravilno primijenio materijalno pravo, primijenivši zakonom propisane stope zateznih kamata za razdoblje u kojem one teku.

Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, već je prvostupanjski sud dao jasne razloge o odlučnim činjenicama na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, to je presuda pravilna i zakonita.

Zbog toga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu 10. listopada 2013.

SUDAC

JAGODA CRNOKRAK, v.r.