I Kž-709/2006-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 709/06-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević Grbić i Zlate Lipnjak Bosanac, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. M. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 25. ZID KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. V. M. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 04. srpnja 2006., broj K-35/06, u sjednici održanoj dana 31. siječnja 2007., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. V. M., te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu opt. V. M. proglašen je krivim zbog kaznenih djela zlouporabe opojne droge, sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti te uništenja i oštećenja tuđe stvari, za koja su mu utvrđene kazne zatvora, temeljem čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 129/00; u nastavku: ZID KZ) u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, temeljem čl. 317. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i temeljem čl. 222. st. 1. KZ u trajanju od tri mjeseca. Temeljem čl. 60. st. 1. i 2. toč. c) KZ opt. V. M. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci u koju mu je, temeljem čl. 63. KZ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 03. veljače 2006. pa nadalje.

Temeljem čl. 173. st. 7. u vezi s čl. 80. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja opojne droge marihuane, dok je temeljem čl. 122. st. 4. ZKP oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

I Kž 709/06-4

Istom presudom protiv opt. F. Č., temeljem čl. 353. toč. 3. ZKP, odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 25. ZID KZ i temeljem čl. 123. st. 1. ZKP u ovom dijelu troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv osuđujućeg dijela presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik te opt. V. M. po branitelju I. Š., odvjetniku iz S..

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kaznenim sankcijama te predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

Optuženik se žali zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se za kaznena djela iz čl. 317. i čl. 222. KZ presuda preinači i da ga se oslobodi optužbe, a da mu se za kazneno djelo zlouporabe opojne droge izrekne kazna zatvora u kraćem trajanju.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Nakon što je spis sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 143/02; u nastavku: ZKP) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u svom pismenom mišljenju predložio je da se prihvati žalba državnog odvjetnika, a žalba optuženika odbije.

Žalbe državnog odvjetnika i opt. V. M. nisu osnovane.

Podnošenjem žalbe zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik smatra da nema dokaza za kaznena djela iz čl. 317. st. 1. i čl. 222. st. 1. KZ, jer da policijski djelatnici nisu bili spriječeni u obavljanju svoje radnje, optuženik prema njima nije primijenio silu i prijetnju te da je do oštećenja policijskog vozila došlo usputno bez postupanja s namjerom, a da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje dovelo do povrede kaznenog zakona i pogrešnog zaključka o krivnji optuženika za ova djela.

Međutim, optuženik je smetnuo s uma da se na glavnoj raspravi u odnosu na sve točke optužbe izjasnio da se smatra krivim, pa sukladno čl. 363. st. 7. ZKP ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Unatoč tome žalitelju treba ukazati da je prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka ispravno i u potpunosti utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenih djela osporavanih žalbom, jer je optuženik postupao upravo na način naveden u opisu djela. Prema tome, kada je optuženiku pristupio policijski djelatnik I. S. i zatražio dokumente radi provjere, optuženik je u cilju izbjegavanja uhićenja, naglo upravljajući vozilom krenuo prema naprijed, udario je u policijski automobil, zatim krenuo unatrag, da bi ponovno krenuo prema naprijed i još jednom udario u isto policijsko vozilo. Potom je nastavio vožnjom prema centru I., a da se nije zaustavio niti na znak slijedeće policijske patrole, unatoč upaljenim rotacionim svjetlima i svjetlećoj noćnoj lampi sa znakom „STOP“ kod raskrižja … i …(iskaz svjedoka B. U. – list 94 spisa), već u centru I. jer je udario u betonsku vazu i tek je tada uhićen. Upornost u bijegu koju optuženik manifestira nije usmjerena samo u cilju da se policijskim djelatnicima oteža obavljanje službene radnje već je upravljena na onemogućenje, sprječavanje službene

I Kž 709/06-4

osobe u obavljanju službene dužnosti, a do uhićenja optuženika došlo je zbog udarca automobila u betonsku vazu. Optuženik k tome svjesno mijenja pravac kretanja automobila i u dva navrata udara u isto policijsko vozilo pa se ne može prihvatiti žalbena teza o slučajnom, nenamjernom oštećenju policijskog vozila.

Prvostupanjski je sud time pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, označivši radnje optuženika kaznenim djelima iz čl. 317. st. 1. i čl. 222. st. 1. KZ pa nije učinjena ni povreda kaznenog zakona istaknuta žalbom, koja se posebno ne obrazlaže već posredno izvodi kao posljedica pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Državni odvjetnik smatra da je optuženik osuđen na preblagu kaznu zatvora, da nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene otegotne okolnosti i to poglavito količina opojne droge marihuane u korelaciji sa velikim, rastućim brojem ovisnika o drogama.

Optuženik drži previsoko odmjerenom kaznu za kazneno djelo zlouporabe opojne droge i jedinstvenu kaznu zatvora, te da su olakotne okolnosti samo naznačene, a nisu u dovoljnoj mjeri honorirane. Obzirom da je mlađi punoljetnik ističe potrebu pružanja pomoći u odrastanju i sazrijevanju, što se ne može ostvariti višegodišnjom zatvorskom kaznom.

Razmotrivši ovako suprotstavljene navode stranaka, ovaj drugostupanjski sud nalazi u potpunosti i pravilno utvrđenim sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te način kako su vrednovane. Iako je kod optuženika utvrđen niz olakotnih okolnosti, priznanje, kajanje, neosuđivanost i mladost, količina opojne droge od preko 22 kg marihuane ukazuje na izrazitu pogibeljnost ovog kaznenog djela, visok stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra te visok stupanj krivnje i čini primjerenom utvrđenu kaznu zatvora od dvije godine i šest mjeseci za ovo kazneno djelo. Opravdano su odmjerene kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci za kazneno djelo iz čl. 317. st. 1. KZ i tri mjeseca za djelo iz čl. 222. st. 1. KZ, obzirom na upornost i ustrajnost u radnjama oba kaznena djela, a jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci odmjerena po prvostupanjskom sudu nije ni prestroga kako tvrdi optuženik, ni preblaga po ocjeni državnog odvjetnika i upravo će se njome ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja.

Odluka o sigurnosnoj mjeri temelji se na ispravno utvrđenim činjenicama i pravilnoj primjeni zakona.

Slijedom iznesenog, a kako ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP na koje je dužan paziti ovaj drugostupanjski sud, trebalo je temeljem čl. 387. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 31. siječnja 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Erika Kocijančić, v.r.