Rev-164/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 164/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej i Vjere Delić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.Z. iz G. i H.M. iz Z., koje zastupa punomoćnik Ž.B., odvjetnik iz S., protiv tuženika B.K. iz G., P.T. iz G. i M.T. iz G., radi zabrane vršenja prava služnosti kolnika, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 30. lipnja 1993. br. Gž-1101/93, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Garešnici od 25. veljače 1993. br. P-139/92, u sjednici održanoj dana 29. lipnja 1995.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija kao nedopuštena.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja i tužitelji su odbijeni s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Zabranjuje se tuženicima da preko zemljišta tužitelja koje se sastoji od kč. br. 1104/4 u naravi kuća i dvorište upisanog u zk. ul. br. 529 k.o. Garešnica vrše pravo služnosti kolnika za korist limarske radnje i garaže sagrađenih na kč. br. 1104/1 u naravi kuća i dvorište upisanih u zk. ul. 1105 k.o. Garešnica u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja." Naprotiv tužitelji su obvezani tuženicima naknaditi parnične troškove u iznosu od 28.000 HRD.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelji su izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se revizija prihvati.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora jest zahtjev suvlasnika poslužnog dobra protiv drugo i trećetuženika kao suvlasnika povlasnog dobra i trećetuženika da se tuženima zabrani vršenje prava služnosti kolnika preko poslužnog dobra za korist limarske radnje i garaže koje su tuženici izgradili na povlasnom dobru, jer smatraju navedeno korištenje poslužnog dobra izvan opsega i svrhe uspostavljene i u zemljišnoj knjizi upisane služnosti kolnika na njihovoj nekretnini kao poslužnom dobru.

U tužbi podnijetoj 11. XI. 1992. godine tužitelji su označili vrijednost predmeta spora sa 20.000 HRD.

Riječ je o imovinskopravnom sporu u kojem bi temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku revizija bila dopuštena da vrijednost predmeta spora prelazi 8.000 HRD sve sukladno u vrijeme pokretanja postupka mjerodavnom Zakonu o izmjenama Zakona o parničnom postupku (Sl. l. bivše SFRJ, br. 20/90).

Tužba je podnijeta protiv troje tuženika, dakle riječ je o subjektivnoj kumulaciji zahtjeva (kod koje ne dolazi do zbrajanja vrijednosti predmeta spora arg. iz čl. 37. Zakona o parničnom postupku) i o sporu u kojem tuženici nemaju svojstvo jedinstvenih suparničara, a u takvoj se procesnoj situaciji vrijednost predmeta spora koju su tužitelji jedinstveno označili dijeli ovdje na tri tuženika, tri jednaka dijela. Tako dobijena vrijednost predmeta spora svakako manja je od zahtijevanih 8.000 HRD u odnosu na svakog od tuženika, a što nije i dostatna vrijednost za dopuštenost revizije zbog čega je temeljem odredbe čl. 392. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 29. lipnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.