Croatian Supreme Court dismisses prosecutor's appeal on drug trafficking conviction for insufficient evidence of sale intent.
Legislator summary
AI generatedThe Croatian Supreme Court dismissed the prosecutor's appeal against a first-instance conviction for drug trafficking, upholding the lower court's judgment. The defendant was found guilty of abusing narcotic drugs, and the prosecutor argued the sentence was too lenient and the sale of drugs was not proven. The court rejected these claims, stating that the factual findings were correct and the evidence, including drug traces in the defendant's urine, sufficiently supported the conviction without needing to prove sale intent.
Legislator headnote
AI generatedČl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP; Čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP; Čl. 387. ZKP: An appeal based on alleged error of fact is inadmissible if the first-instance court provided sufficient reasons for its findings, and the appellate court finds no procedural violations or factual errors warranting reversal.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 194/05-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Zmajevića i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. L., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 2. prosinca 2004. godine br. K-71/04, u sjednici održanoj dana 3. siječnja 2007. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak-Parfenjuk,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Županijski sud u Zadru, presudom od 2. prosinca 2004. godine, br. K-71/04, proglasio je krivim opt. D. L. zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ i na temelju istog zakonskog propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 25. veljače 2004. godine do 17. lipnja 2004. godine i izdržavanju kazne zatvora prije pravomoćnosti presude od 18. lipnja 2004. godine do 20. listopada 2004. godine.
Na temelju čl. 80. st. 3. i čl. 173. st. 7. KZ prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, droge privremeno oduzete od optuženika prema potvrdama PU Zadarske, odjela Krim policije Zadar, brojeva kao u izreci pobijane presude.
Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku ZKP) optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.
I Kž 194/05-3
Prema optuženiku je odbijeno primijeniti sigurnosnu mjeru oduzimanja imovinske koristi u iznosu od 760,00 kn i sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta osam mobitela kao neosnovane.
Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne stroža kaznena sankcija.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 25. travnja 2005. godine br. KŽ-DO-576/05, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati.
Žalba nije osnovana.
Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP državni odvjetnik navodi da prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama u čemu međutim, nije u pravu, budući su u pobijanoj presudi dani razlozi za sva utvrđenja, istina koncizni, ali dostatni da bi se presuda mogla ispitati.
Stoga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a ispitujući pobijanu presudu na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi bila ostvarena koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
U uvodu žalbe državni odvjetnik navodi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok u žalbenim razlozima tvrdi da je počinjena "bitna povreda pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja" što nije žalbeni osnov predviđen Zakonom o kaznenom postupku.
Protivno žalbenim navodima činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno s obzirom da je prvostupanjski sud na pravilan način ocijenio sve provedene dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, nakon čega je donio zaključak o krivnji optuženika koji prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja.
Nije sporno da je od optuženika oduzeto 4,75 heroina, sa tragovima kokaina pakiranih u plastičnoj vrećici u kutiji cigareta, dva papirna paketića po 0,13 i 0,21 gr heroina i 70 tableta heptanona, a nije sporno niti da su optuženik i njegova supruga ovisnici o drogama.
Također, iz laboratorijskog nalaza od 26. veljače 2004. godine je utvrđeno da je optuženik uz metadonsku terapiju uzimao i heroin, jer mu je u urinu pronađen metadon, a uz to heroin i kokain, što je potvrđeno i iskazom dr. G. C.. Navedeno ukazuje da je droga nađena i oduzeta od optuženika bila za njegove osobne potrebe na koji zaključak posebno upućuje sastav droge (heroin s tragovima kokaina), što je i nađeno u optuženikovom urinu i što prvostupanjski sud pravilno uočava, a takav zaključak žalbenim navodima nije doveden u sumnju.
I Kž 194/05-3
Prvostupanjski sud utvrđuje i da je optuženik imao financijsku pomoć šurjaka u to vrijeme što dozvoljava mogućnost kupnje droge za sebe i suprugu.
U svakom slučaju, protivnih dokaza nije bilo, niti ih državni odvjetnik sada nudi u žalbi.
Jedini indicij koji bi mogao upućivati na mogućnost da je droga bila namijenjena prodaji je njezina količina, međutim to je nedostatno za takav zaključak, kada se ima u vidu da je kod optuženika pronađena telefonska kartica sa tragovima heroina, koja bi mogla ukazivati da drogu konzumira ušmrkavanjem, kada mu je potrebna i veća količina, a osim toga i optuženik i supruga su ovisnici o drogi.
S obzirom na navedeno, činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno.
Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni smatrajući da nije primjerena društvenoj opasnosti djela i počinitelja, niti je u funkciji specijalne prevencije.
Niti u navedenom žalitelj nije u pravu, budući je prvostupanjski sud adekvatno utvrdio i ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža, cijeneći pri tome posebno i raniju osuđivanost, pa i za istovrsna kaznena djela i izrekao je optuženiku kaznu koju prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazeći da će se njome ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja.
Sigurnosna mjera oduzimanja predmetne droge je izrečena u skladu sa zakonom.
S obzirom na sve navedeno, na temelju čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 3. siječnja 2007. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Ivan Protković, v. r.
Dražen Tripalo, v. r.