I Kž-287/1995 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Milana Petranovića, Vesne Vrbetić i Neve Šibl, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. H. S. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH, rješavajući žalbe državnog odvjetnika i optuženika, podnesene protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 21. prosinca 1994. broj K-28/94, na sjednici održanoj 14. listopada 1997. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-287/1995 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Državni odvjetnik Republike Hrvatske, temeljem čl. 360. st. 2. ZKP, predložio je da se žalba državnog odvjetnika uvaži dok da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-287/1995-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Milana Petranovića, Vesne Vrbetić i Neve Šibl, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. H. S. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH, rješavajući žalbe državnog odvjetnika i optuženika, podnesene protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 21. prosinca 1994. broj K-28/94, na sjednici održanoj 14. listopada 1997. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića,
r i j e š i o j e:
Uvažava se žalba državnog odvjetnika, ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Uslijed gornje odluke žalba opt. H. S. postala je bespredmetna.
Obrazloženje
Županijski sud u Varaždinu proglasio je krivim opt. H. S. zbog krivičnog djela teške tjelesne povrede iz čl. 40. st. 1. KZRH opisanog u izreci presude i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju jedne godine. Temeljem čl. 60. OKZRH optuženiku je izrečena mjera sigurnosti obaveznog liječenja alkoholičara, a po čl. 64. st. 1. od optuženog je oduzet nož.
Protiv te presude žale se državni odvjetnik i optuženik.
Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke suda o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje odnosno da se presuda preinači u odluci o kazni i optuženom izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.
Optuženik se žali zbog povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke suda o kazni u kojoj žalbi predlaže da se presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske, temeljem čl. 360. st. 2. ZKP, predložio je da se žalba državnog odvjetnika uvaži dok da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
Opravdano državni odvjetnik dovodi zasada u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
U žalbi se osnovano dovodi u pitanje kako sud prvog stupnja na subjektivnom planu razgraničuje krivično djelo koje se optuženiku inkriminira (pokušaj ubojstva) i krivično djelo za koje ga je proglasio krivim (teška tjelesna povreda).
S pravom, prije svega, žalitelj ukazuje na pogrešan zaključak suda da zbog načina postupanja optuženika – smjera napada (ubod u područje prednje strane desnog ramena) treba djelo okvalificirati kao tešku tjelesnu povredu. Naime, sud pri tome ispušta iz vida da je optuženik prilikom napada nož držao u lijevoj ruci pa je i zbog toga došlo do uboda u desnu stranu tijela oštećenika, a ubodna rana zadata je takovim intenzitetom da je došlo do prodora u prsnu šupljinu i desno prsište. To su okolnosti slučaja koje ukazuju na mogući drugačiji zaključak od onoga kojega je izveo sud prvog stupnja.
Pokraj toga sredstvo koje je upotrijebio optuženik – kuhinjski nož dužine 17 centimetara, nedvojbeno je sredstvo pogodno da se liši života. Iako optuženik nije pogodio vitalne centre oštećenika (liječnik vještak) ipak je nedvojbeno da je gađao u grudni koš što proizlazi iz stvarno ostvarene povrede.
Pravilno ukazuje žalitelj da je vještak iznio svoje medicinsko mišljenje, ali da pitanje razgraničenja ta dva krivična djela treba tražiti u kompleksnom sagledavanju svih objektivnih i subjektivnih komponenti djela i tek tada doći do pravog odgovora.
Državni odvjetnik opravdano upozorava da je ubod uslijedio prema grudnom košu oštećenika u kojem se nalaze vitalni organi tijela i da je obzirom na povredu koja je zadata u pokretu teško optuženik mogao pogoditi u koji vitalni dio tijela, s pravom se u žalbi izražava sumnja da je optuženik svojim napadom i ubodom noža u grudni koš smjerao samo povrijediti oštećenika, a da pri tome nije pristao i na lišenje njegovog života. Ovo posebno kada se imadu u vidu njihovi krajnje netrpeljivi odnosi, njihovi raniji međusobni sukobi, kao i neposredni sukob koji je prethodio događaju.
Nalaz liječnika vještaka dr. B. koji sudu očito služi kao uporište za njegovo utvrđenje da se radi o teškoj tjelesnoj povredi, a koje je mišljenje strogo medicinsko, a koje utvrđenje teško može izdržati prigovore žalbe da treba sagledavati kako objektivne tako i subjektivne okolnosti djela.
Za optuženog koji kuhinjskim nožem udara u grudni koš oštećenika, i to tako jako da dolazi do prodora u prsište, teza presuda kako nije bio svijestan visokog rizika kao i mogućnosti da oštećenika liši života, za sada se ne može prihvatiti, jer iz takovog načina izvršenja djela jasnije proizlazi da on sa takvom posljedicom računa, da se sa njom miri i da on takav ishod uključuje u odluku o svojoj djelatnosti.
Osnovano, dakle, državni odvjetnik u svojoj žalbi prigovara pristupu suda prvoga stupnja i njegovom sagledavanju o kojem se krivičnom djelu radi.
U odnosu na navode žalbe državnog odvjetnika, treba reći, da ukazivanje na mogućnost postojanja krivičnog djela osobito teške tjelesne povrede iz čl. 40. st. 2. KZRH nema podloge u izvedenim dokazima. Naime, za postojanje dovođenja u životnu opasnosst odlučna je težina povrede u trenutku nanošenja povrede.
Prema tome, žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja je osnovana jer je državni odvjetnik u svojoj žalbi doveo u sumnju ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja, pa je potrebno podvrgnuti činjenično stanje ponovnom utvrđenju na glavnoj raspravi, da bi se tim putem otklonile sumnje u njegovu ispravnost.
U ponovljenom postupku sud će sa više pažnje, nakon što izvede sve potrebne dokaze, sagledati objektivne i subjektivne komponente djela kojeg je učinio optuženik i donijeti novu odluku koju je dužan valjano obrazložiti.
Obzirom da je pobijana presuda ukinuta po žalbi državnog odvjetnika, žalba optuženika postala je bespredmetna.
Zbog svega navedenog trebalo je temeljem čl. 375. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 14. listopada 1997. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Ileana Vinja, v.r.
Milan Gudelj, v.r.