Rev-2393/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2393/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. L. iz S., koju zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik iz S., protiv tuženice Osnovne škole Brda u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 6. svibnja 1997. godine, br. Gž-826/97., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 23. siječnja 1997. godine, br. P-1319/96., u sjednici održanoj dana 20. srpnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 64,95 kn sa zateznom kamatom počev od 13. prosinca 1993. godine do isplate.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. i čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 187. st. 3. i čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - dalje ZPP), te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev. Tuženica nije odgovorila, niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik. Suprotno tvrdnji revidentice, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati (niti se revizijom ukazuje u čemu bi se ti nedostaci sastojali), jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi nisu međusobno proturječni, niti proturiječe izreci presude, tako da nije učinjena bitna povreda parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP, jer je drugostupanjski sud u obrazloženju presude ocijenio one žalbene navode koji su od odlučnog značenja.

Neosnovana je i tvrdnja revidentice da se tužbeni zahtjev sastoji iz dva dijela, deklaratornog i kondemnatornog. Zahtjev tužiteljice usmjeren je samo na isplatu iznosa jubilarne nagrade, dakle postavljen je samo kondemnatorni zahtjev. Zbog toga ne može postojati niti postoji povreda odredbe čl. 187. ZPP koji propisuje tužbu za utvrđenje.

Kako u provedenom postupku nije učinjena ni bitna povreda parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Pobijana presuda nije utemeljena na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, pa ne postoji ni revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili, a to među strankama nije ni sporno, da je tužiteljica u 1993. godini navršila 20 godina radnog staža, da se tuženica financira isključivo iz sredstava državnog proračuna, te da u proračunu Grada Splita za 1993. godinu nisu bila osigurana sredstva za isplatu jubilarnih nagrada zaposlenicima čije su se plaće financirale iz proračuna.

Tužiteljica svoj zahtjev temelji na čl. 55. Općeg kolektivnog ugovora za javne djelatnosti i javna poduzeća ("Narodne novine", br. 66/92), koji po izričitom zakonskom ovlaštenju iz čl. 92. i 93. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", br. 25/92.) uređuje određena prava iz radnog odnosa, konkretno dužnost poslodavca isplatiti zaposleniku jubilarnu nagradu.

Prema odredbi čl. 14. Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 1993. godinu ("Narodne novine", br. 25/93.) proračunski korisnici ne mogu isplaćivati sredstva za ostala materijalna prava, osim onih koja su taksativno navedena (naknada troškova prehrane, naknada troškova prijevoza na posao i s posla, regres za godišnji odmor, otpremina, "božićnica", dnevnice, terenski dodatak i pomoć u slučaju smrti).

Sredstva za isplatu jubilarnih nagrada zaposlenicima čije se plaće financiraju iz proračuna nisu bila osigurana ni u proračunu jedinice lokalne samouprave i uprave u smislu čl. 11. st. 6. Zakona o osnovnom školstvu ("Narodne novine", br. 59/90. i 27/93.).

Prema tome, nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da ne postoji obveza tuženice na isplatu jubilarne nagrade svojim zaposlenicima kada proračunom nisu predviđena sredstva za takvu isplatu, pa su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.

Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji je odlučeno na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 20. srpnja 1999.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.